Domovina Crna Gora je u opasnosti!

Neoprostiva je krivica Amerike što je Crnu Goru svela na monetu za potkusurivanje u unaprijed promašenoj i neizglednoj igri namirenje apetita velikosrpskog nacionalizma.

VOMINFO intervju sa profesorom Milenkom Perovićem

Većina današnjih Crnogoraca – posebno onih koji su se konvertovali u Srbe ili velikosrbe – nijesu shvatali veličinu i značaj svoga državotvornog djela, opredmećenog u svojoj suverenoj i nezavisnoj državi!

Diplomirao je filozofiju u Beogradu 1974. godine, a doktorirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1984. godine. Utemeljio je Studijsku grupu za filozofiju i Odśek za filozofiju na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu. Suosnivač je časopisa Arhe i Bioetičkog društva Srbije. Bavi se istorijom filozofije, etikom i praktičnom filozofijom. Autor je 17 knjiga, među kojima su studijske i monografske knjige iz oblasti filozofije te zbirke eseja.

Redovni je profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Bio je predśednik Ekspertske komisije za standardizaciju crnogorskoga jezika i UO Instituta za crnogorski jezik i književnost. Predśednik je UO Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.


VOMINFO: Što je u širem geopolitičkom smislu dovelo Crnu Goru i njen suverenistički projekt u današnju izuzetno tešku situaciju? 

Perović: Da bi se ovo pitanje valjano promišljalo, potrebno je izložiti ono što smatram širom slikom stvari koje presežu crnogorsko pitanje, ali ga u bitnom smislu i determinira.

S zapadne strane svijeta sve više stižu mišljenja da Amerika svoju strategiju rješavanja tzv. zapadno-balkanskog pitanja, odnosno, pitanja svoje kontrole nad ovim geopolitičkim prostorom gradi na opakoj ideji uzdizanja i zadovoljavanja velikodržavnih pretenzija srpskog, hrvatskog i albanskog nacionalizma, po cijenu potiskivanja i egzistencijalnog ugrožavanja manjih naroda (Crnogoraca, Bošnjaka i Makedonaca). Nažalost, u potonjih deset godina skupilo se mnoštvo činjenica koje potvrđuju ova mišljenja.

VOMINFO: Ako se to mišljenje u potpunosti potvrdi, kakve će to reperkusije imati po Crnu Goru i ostale male narode na Balkanu?

Perović:  Iako su evropske i svjetske geopolitičke okolnosti umnogome izmijenjene od 1918. godine do danas, na zapadnom Balkanu i dalje se igra ista, stalni „turnir“ velikih sila za dominaciju. Danas su na djelu isti ili vrlo slični činioci koji su 1918. godine doveli do državnog sloma Crne Gore i velikosrpskih pokušaja da se zatre i egzistencija i ime crnogorske nacije. Valja se bojati da su američkom strategijom za Balkan aktivirani oni činioci iz perioda 1918-1941. godine koji će omogućili divljanje velikosrpstva nad Crnom Gorom. Od kada je Crna Gora primljena u NATO pakt, „zapadni saveznici“ nijesu pokazali jedan jedini gest benevolencije prema njenoj državnoj suverenosti i nezavisnosti. Naprotiv, kao u kakvom suludom ruletu, sve su čipove neprestano stavljali na neprijatelje i rušioce Crne Gore! Da iz pozadine nijesu probijali podli znaci njene opake igre kojom od Crne Gore prave monetu za potkusurivanje, djelovalo bi da je ona na ovom prostoru bila potpuno pogubila politički kompas!        

VOMINFO: Koji to činioci djeluju kao i 1918. godine?

Perović: U Versaju je Crna Gora utopljenja u mutnoj Marici prve Jugoslavije. Tačnije, sile pobjednice Prvog svjetskog rata „bez riječi“ su prihvatile nasilno „prisajedinjenje“ Crne Gore Srbiji. Prihvatile su da unište svoju ratnu saveznicu, da crnogorsku dinastiju detroniziraju i Crnu Goru u svakom pogledu politički desubjektiviraju! Iza monstruozne likvidacije Crne Gore stajali su njihovi interesi, kao i činjenica da u Versaju Crna Gora nije imala nikoga da pokuša zaštititi njene interese. Tamo nije bilo Rusije kao njenoga vijekovnog advokata i zaštitnika! I da je bila tamo, neizvjesno je koji bi politički kurs zauzela prema tzv. balkanskom pitanju!

Državni slom Crne Gore bio je determiniran procjenom zapadnih sila – u prvom redu Amerike i Britanije, a onda i Francuske – da politički prostor zapadnog Balkana najbolje mogu kontrolisati na način koji su Britanci projektovali još u Garašaninovom Načertaniju 1844. godine.

Još tada su planirali, a 1918. godine načinili državnu tvorevinu proširene Srbije pod imenom Jugoslavije. Svoju političku kontrolu nad Jugoslavijom ostvarivali su dopuštajući srpskoj buržoaziji i njenoj poilitičkoj klasi da u njoj potpuno politički, ekonomski, vojno, kulturno, jezički etc. dominira.

Prva Jugoslavija uistinu je bila tamnica naroda. Pod presijom velikosrpskog hegemonizma, svi narodi u njoj trpjeli su teška ugnjetavanja. Postoji stara teza – postavljena da zbuni, a ne da rasvijetli stvari – da ih je trpio i srpski narod. Da, srpski narod ih je trpio na klasnoj osnovi, dok su ostali narodi Jugoslavije ugnjetavani na nacionalnoj i klasnoj osnovi!

Nije samo Crna Gora stekla strašno iskustvo u velikosrpskoj državnoj tamnici. Za Bošnjake je taj povijesni period bio užasan. Velikosrpski hegemonisti oteli su Bošnjacima trećinu katastarske Bosne! Mnoge su Bošnjake pobili, a mnoge naćerali da spas traže bjekstvom u Tursku! Za Hrvate je Interbellum bio izuzetno težak, jer je sistematski gušen hrvatski politički subjektivitet i interes. Slovencima je prva Jugoslavija donijela veliko razočarenje, s obzirom na njihovu staru želju da spas od romanskog i germanskog hegemonizma nađu u zajednici s drugom južnoslovenskom braćom. Makedonci su trpjeli od permanetnog velikosrpskog asimilacionog pritiska. Najposlije, šta su kosovski Albanci preživjeli u toj državi, najbolje literarno svjedočanstvo ostavio je Radovan Zogović!

Decenijama se održavala bjelina u istorijskoj nauci i javnoj svijesti Crne Gore o užasima velikosrpske okupacije od 1918. do 1941. godine. Ako je išta valjano učinjeno na konsolidaciji crnogorske nacionalne svijeti u potonjih trideset godina, učinjeno je na potpunom odstranjivanju te bjeline. Radom crnogorskih intelektualaca – ne nužno samo istoričara – do građanstva je konačno mogao doprijeti zastrašujući korpus istorijskih istina o svemu što je velikosrpska soldateska – u saradnji s domaćom kolaboraturom – činila od Crne Gore i Crnogoraca!

VOMINFO: Zašto je Amerika danas aktuelizovala iste destruktivne činioce na Balkanu?

Perović: Na krajnje nepromišljen, ali tipično američki način, vašingtonska politička elita – duhovno vođena opakom plutokratijom i njenom nekonzervativističkom apologetskom inteligencijom – na Balkanu, kao i svuda u svijetu đe je „rješavala krize,“ pouzdava se u djelotvornost nasilja kao trajnog mehanizma kontrole kriznih područja svijeta u svom interesu. Njena stara i još uvijek djelatna filozofija „kriznog menadžmenta“ nije se ni za jotu pomjerila od početnog istorijskog arhetipa koju je u korijenu američke imperije. Ona niđe i nikad krize nije rješavala, nego je samoj sebi dodijelila ekskluzivno pravo da se isključivo bavi kriznim područjima svijeta. Ona je vođena vlastitim „tiranskim ludilom veličine,“ koje nikada u povijesti nijedna imperija nije iskusila ni na kvalitativni ni na kvantitativni način.

To su ludilo hegemonizma nazvali Pax americana! Bavila se ona i još uvijek se bavi krizama i sukobima po svijetu tako što najprije jasno utvrdi svoj interes, a onda izabere među sukobljenim stranama ili akterima ko najbolje može asistirati u realizaciji njenoga interesa. Njega podržava i dopušta mu dominaciju, a druge strane ili aktere gura u potčinjavanje! Amerika tako „pacifikuje“ i za sebe „lukratizuje“ krize. Zbog toga ih ne rješava, nego dopušta da traju sve dok ona ima interesa!

Ovaj modus „kriznog menadžmenta“ ona primjenjuje i na „pacifikaciju“ zapadnog Balkana, da bi ga kontrolisala do sudnjega dana! Kao i na drugim mjestima po svijetu, i ovđe je postupak „pacifikacije“ zasnovala na istom tipu favorizacije i defavorizacije aktera u konfliktu, tj. podržavanja dominacije jednih i nagonjenja na potčinjavanje drugih aktera u sukobu.

Amerika na zapadnom Balkanu očigledno sada mora malo korigovati proceduru ozbiljenja toga modela. Iskustvo socijalističkog federalizma – u kome su narodi Jugoslavije bili iskusili i učvrstili potrebu za vlastitim političkim i državnim subjektivitetom – u ropotarnicu povijesti poslali su ideju da samo Srbija ubuduće može biti „pijemontski“ hegemon na zapadnom Balkanu. U proces razbijanje Jugoslavije Amerika je krenula s korekcijom modela, jer je na osnovu okolnosti na terenu shvatila da osim srpskoga, mora igrati i na kartu hrvatskog velikodržavnog nacionalizma. Takva formula „spasa“ zakonomjerno je morala ubiti Jugoslaviju i izazvati seriju malih prljavih ratova od 1991. do 1995. godine!

U međuvremenu, zahvaljujući američkom otrzanju Kosova od Srbije, „pacifikacija“ se dodatno komplikovala. Ne napuštajući istu logiku „kriznog menadžmenta,“ Amerika u svoju kombinatoriku namirenja velikodržavlja sada, pored srpskog i hrvatskog, uvodi i albansko velikodržavlje!

VOMINFO: Što u toj strategiji biva s Crnogorcima, Bošnjacima i Makedoncima?

Perović: Tragikomično je daamerički model „pacifikacije“ vodi zapadni Balkan u svojevrsnu apsolutno anahronu i neodrživu refeudalizaciju! Ulogu feudalnog suverena-seniora preuzima Amerika. U svoje privilegovane vazale imenuje Srbiju, Hrvatsku i Albaniju. Privilegovanim vazalima dodjeljuje male deprivilegovane vazale. Ovima može samo cinično poručiti: Za vazale mojih vazala nije me briga! Oni su nagrada za vjernost mojim privilegovanim vazalima i ima s tim da se pomire!

Sva je prilika, američki politički umovi smislili su politikantski oksimoron! Tobože, ne bi da mijenjaju granice postojećih država na Balkanu, ali bi da namire ekspanzionističke apetite srpskog, hrvatskog i albanskog velikodržavlja na račun manjih naroda! Tu kvadraturu balkanskog kruga povijesnih nesreća misle riješiti tako što će od Crnogoraca, Bošnjaka, Makedonaca, a vjerovatno i od Kosovara načiniti vazale svojih vazala. Kao što su i do sada svoju podršku lokalnim samodršcima (kao što su Vučić, Dodik, Plenković, Čović, Kurti i Rama) pravdali višim interesima, tako će realizaciju ovoga suludog i nemogućeg plana opravdavati uljepšanim imenom „stabilokratije.“

Koliko se može prozrijeti vašingtonski politički diskurs s propagandističkim brbljanjima o korupciji kao glavnom problemu zapadnog Balkana, kao i podršku „Otvorenom Balkanu,“ Amerika je Crnoj Gori, BiH, Makedoniji, a dijelom i Kosovu namijenila sudbinu „dinamičke“ okupacije bez formalne okupacije.

Dakle, njena ideja nije u dopuštanju državnog proširenja Srbije, Hrvatske i Albanije u „klasične“ velikodržavne tvorevine, nego u vrlo svjesnom saglašavanju i direktnom pomaganju u izgradnji sistema odnosa u kojima će oni dominirati nad teritorijama suśednih država prema kojima imaju velikodržavne preferencije. Ona, dakle, podržava nastanak tri „spirutualne“ velikoržavne tvorevine!

Rad Amerike „na terenu“ jasno pokazuje da su joj ovo namjere. Dok traje povika političkih imbecila da je Vučić „ruski čovjek,“ potpuno se apstrahuje od činjenice da ga je na vlast dovela Amerika i dopustila mu da zavede teški režim lične vlasti u Srbiji. Isto to u dlaku važi za Dodika. Što više koketira s Moskvom, sve više pokazuje koliko sluša Ameriku, držeći BiH kao državu nad ambisom! Nije drugačije ni s Čovićem etc.

Srbiji se već deset godina dopušta da radi na postizanju pune političke kontrole nad Crnom Gorom i tzv. Republikom srpskom. To nije ništa drugo nego malo apstraktniji modalitet ozbiljenog „Srpskog sveta.“ Hrvatskoj se dopušta da bude patron Hrvata u BiH i da tako ima udio u kontroli cijele suśedne države. Albaniji se dopušta da bude patron nad teritorijama suśednih zemalja, koje pripadaju sanjanoj „prirodnoj Albaniji.“ Da li je u potonjih deset godina jedan jedini zapadni političar zucnuo bilo šta protiv takvoga razvoja stvari na Balkanu?

VOMINFO: Ako je to uistinu američko „rješenje“ za zapadni Balkan, nije li ono somnambulno?

Perović: Jeste. Teško je zamisliti da bi mogla in vivo funkcionisati „strategija“ po kojoj se Crnoj Gori, BiH, Makedoniji pa i Kosovu formalno očuvava državna nezavisnost i suverenost, dok im se na drugoj strani one faktički ograničavaju i negiraju! Dakle, ove zemlje trebaju same sobom da vladaju, a opet da dopušte da se presudno nad njima vlada iz  Beograda, odnosno, Zagreba, odnosno, Prištine?! Ovakvo rješenja je mogla smisliti samo imperijalna pamet koja je naučena da svijet dijeli samo na silovatelje i silovane koji se ne smiju buniti, nasilnike i one koji „s uživanjem“ trpe nasilje, gospodare i „sretne“ robove!

VOMINFO: Može li to „rješenje“ donijeti bilo šta vrijedno u ovim državama?

Perović: Nije teško predviđeti da ono donosi dvostruku opasnost. S jedne strane, imbecilno je uvjerenje da će se – ako se nahrane sve megalomanske aspiracije tri velikodržavna nacionalizma – oni zadovoljiti, smiriti i uživali u svojim velikodržavnim plodovima. Naprotiv, oni će postati još agresivniji i nezajažljiviji. Američki plan, štaviše, utrostručuje ludilo velikodržavnih grandomanija! Ako uistinu odmakne u pokušajima favorizacije srpskog, hrvatskog i albanskog nacionalizma, Amerika će na Balkanu izazvati mnogo teži i krvaviji rat od onoga iz vremena raspada Jugoslavije! To se nužno mora desiti, jer je agresivna ekspanzija u prirodi svakoga velikodržavnog nacionalizma. Ova će se tri nacionalizma zakonomjerno među sobom sukobiti, jer svaki od njih počiva na sumanutoj žudnji za otimanjem teritorija koje pripadaju konkurentskim nacionalizmima! Dopusti li se Beogradu širenje na „spirituelni“ „Srpski svet,“ brzo će on poželjeti da opet otima od Hrvatske „Republiku Krajinu.“ Poželjeće i Zagreb da „poveže“ teritorije u BiH u kojima su ikad živjeli Hrvati, a onda će se śetiti „hrvatske Boke“ etc. Tirana će poželjeti zbiljsku „prirodnu Albaniju“ etc.

Zapadni plutokrati su tako Hitlerov nacizam hranili teritorijama tuđih država, dok i sami nijesu iskusili opasnost da mu postanu hrana. Onda su morali pozvati svog zakletog ideološkog neprijatelja s Istoka da ih spašava od monstruma koga su proizveli u svojim politikantskim laboratorijama!

S druge strane, fizikalni je zakon da akcija izaziva reakciju. Sila izaziva protivsilu. Ako su Amerikanci naumili, a očito jesu, da velikodržavnim nacionalizmima pršte Crnogorce, Bošnjake i Makedonce, ne može se to dešavati bez ozbiljnog otpora ovih naroda! Svaki od njih ima iskustvo nacionalne slobode i neće se lako prepuštiti hegemonistima iz komšiluka pa da ih podržava mnogo jača sila od one kojoj uveliko klecaju imperijalistička koljena!

Vašingtonski planeri vjerovatno uračunavaju mogućnost takvih sukoba, ali se pouzdavaju u svoj „krizni menadžment!“ Međutim, niđe u svijetu oni nijesu riješili nijednu krizu, nego su se bavili profitabilnim kontrolisanjem kriznih žarišta. Treba strahovati da – ako se stvari budu kretale u ovom smjeru – Amerika neće biti u stanju držati na uzdi ova tri velikodržavlja. Neće biti u stanju ni da amortizuje otpor  ugnjetenih naroda. Ne bi bilo prvi put da američka geopolitika – kad se „zafarba u ćošak“ – bježi glavom bez obzira iz toga dijela svijeta! Bježala je ona iz Vijetnama, Somalije, Avganistana, Iraka, Sirije etc., ostavljajući za sobom krš i lom! Već sad treba početi strahovati od onoga što će ona ostaviti na terenu kad pobjegne s zapadnog Balkana!

VOMINFO: Ako se ostave po strani konkretni razlozi koji su cjelokupno crnogorsko društvo doveli u beznadežnu situaciju, ne samo u nacionalnom smislu, već u svim ostalim: državnom, pravnom, ekonomskom, društvenom, obrazovnom, zdrastvenom, kulturnom, sportskom (politički smisao ne bih ni pomenuo), da li biste se usudili i predviđeli “razvoj” našeg društva u bliskoj budućnosti?

Perović: Nevjerovatna je licemjerna podlost odnosa Amerike i njenih zapadnih vazala prema državi Crnoj Gori od postignuća suverenosti i nezavisnosti. Vladajuća crnogorska nomenklatura bila je do kraja poslušna u ispunjavanju svih uslova za ulazak Crne Gore u EU i NATO pakt. Sve što je bila poslušnija, netrpeljivost zapadnih „kuratora“ prema njoj je bila veća. Ona je dospjela u fazu netrpeljivosti prema samom faktumu postojanja Crne Gore kao samostalne države! Zapad je šutao na rusko, a posebno srpsko mijenjašnje u unutrašnje stvari Crne Gore. NATO pakt nije prstom mrdnuo da pomogne svojoj članici koja je godinama izložena teškom specijalnom ratu vođenom iz Beograda. Vojni mudraci i stratezi toga Pakta zuba nijesu bijelili pred činjenicom da se sve više iz korijena ugrožava spoljašnja i svi elementi unutrašnje suverenosti njegove članice! Sve to navodi na jednu mučnu misao. Crna Gora je Zapadu bila potrebna u NATO paktu samo da se trajno onemogući da ona – u odbrani od krajnje nekorektne presije koja je dolazila sa Zapada – saveznike i prijatelje ne potraži na Istoku!

VOMINFO: Da li su Crnogorci suštinski svjestan narod i da li ta svijest podrazumijeva shvatanje posljedice odabira i njen trajni uticaj?

Perović: Crna Gora i crnogorska nacija ulaze u teško povijesno razdoblje. Krivicu za to snosi, prvo, vladajuća postreferendumska nomenklatura koja je svojim nečinjenjem i pogrešnim činjenjem dopustila da Crna Gora postane „slamka među vihorove.“ Drugo, neoprostivu krivicu za dovođenje Crne Gore na rub nacionalne i državne katastrofe snosi beogradsko velikosrpstvo. Treće. Apsolutna je krivica Crnogoraca u potpunom odsustvu svijesti o tome šta znači kad bilo koji, a posebno mali narod uspije stvoriti svoju državu! Država je najviše djelo kolektivnog uma jednoga naroda (Hegel). Većina naroda koji su postojali na ovoj planeti i koji još uvijek postoje (najčešće minorizovani po vrijednosti u „etničke skupine“) nikad nijesu uspjeli stvoriti svoju državu ili su je izgubili ako su je nekad i stvorili. Većina današnjih Crnogoraca – posebno onih koji su se konvertovali u Srbe ili velikosrbe – nijesu shvatali veličinu i značaj svoga državotvornog djela, opredmećenog u svojoj suverenoj i nezavisnoj državi! Napokon – četvrto – neoprostiva je krivica Amerike što je Crnu Goru svela na monetu za potkusurivanje u unaprijed promašenoj i neizglednoj igri namirenje apetita velikosrpskog nacionalizma.

VOMINFO: Da li ste mišljenja da bi se nacionalni Crnogorci trebali okupiti oko projekta za spas nacije, vanstranačkog i apolitičnog, i koje bi osnove takvog projekta trebale da budu uklesane u temelj za generacije pred nama, čiji bi cilj bio očuvanje nacionalne biti i svih crnogorskih vrijednosti?

Perović: U više navrata sam govorio i pisao da je jedini spas za Crnu Goru i crnogorsku naciju objedinjavanje svih suverenističkih i patriotskih snaga u jedan jedinstveno suverenistički narodni front protiv velikosrpskog klerofašizma! Pogrešan je stav da takav front treba da bude apolitički. On treba da bude hiper-politički! Štaviše, o njemu treba razviti svijest kao o onome što je sudbinski važno, jer je usmjeren na odbranu onoga što je svakom crnogorskom patrioti – živio on u Crnoj Gori ili bilo đe u svijetu – sudbinski važno. A to je postojanje suverene i nezavisne Crne Gore!

VOMINFO: Koji profil, kako karakterni tako i obrazovni i profesionalni, bi trebao da čini tu organizaciju i da li bi crnogorske institucije i organizacije trebale da budu uključene u izradi i sprovođenju strategije toga projekta?

Perović: Suverenistički pokret danas nije u situaciji da se iscrpljuje u velikim i neproduktivnim diskusijama o političkim i drugim razlikama između onih koji bi mu željeli pristupiti. Domovina Crna Gora je u opasnosti! Mora biti dobrodošlim svako ko je spreman da je brani od plimnog talasa velikosrpstva u kome se ona lako može udaviti. Sve partije, instucije i organizacije koje pokazuju patriotsku svijest treba da se uključe u ovaj jedinstveni front. Od osobite važnosti je da se u njega uključe najbolje intelektualne snage koje Crna Gora danas ima, a koje su i do sada pokazivale patriotsku odličnost da brane njenu suverenost. Najveći dio crnogorske dijaspore, svuda po svijetu, srazmjerno pokazuje mnogo viši stupanj crnogorskog patriotizma, nego što je to uobičajeno među patriotima u samoj Crnoj Gori. Patriotizam dijaspore može se pametnom i dobro planiranom permanentnom akcijom iskoristiti izuzetno snažno u širenju svijesti među političkim i drugim subjektima u velikom broju zemalja da bi se svijet upoznao s velikosrpskim pokušajima destrukcije Crne Gore i crnogorske nacije. 

VOMINFO: Da li biste Vi bili dio takvog projekta?

Perović: Svakako! Kao što mi preci nijesu čekali da ih neko pozove u borbu za slobodu Crne Gore, nego su se svojevoljno borili kako su znali i umjeli, nijesam ni ja čekao da mi neko piše molbu da se uključim u današnje oblike stalne crnogorske povijesne borbe!

Autorski tekstovi na portalu VOMINFO.COM (Voice of Montenegro) slobodni su za preuzimanje i dijeljenje bez posebne saglasnosti samo pod uslovom objave izvora.

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment