Jasan zvuk državnosti
Nepokorna Crna Gora iskala je odvažnost na unutrašnjem planu, istrajnost, intuiciju na međunarodnom putu, đe uspjeh nije samo nadjačati, već je uspjeh na suptilan način nadmudriti, graditi uravnotežene odnose prijateljstva, čak i bliskosti
piše: Dejan Vuković
Slavni diplomata, pisac, profesor s Harvarda, Henri Kisindžer zapisuje: „Na primjeru Roberta McNamare, tvrdio sam, moglo se vidjeti kako ministar odbrane može igrati jednu od najznačajnijih uloga u zacrtavanju vanjske politike“.
Neustrašivi vojskovođa, vojvoda Mirko Petrović za života nije dočekao formiranje crnogorskog Ministarstva vojnog, ali njegov odlučan stav potvrđuje misao dugogodišnjeg kreatora vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država. Na primjedbu ruskog izaslanika da je u Crnoj Gori „Rusija zasijenjena Francuskom i Austrijom“ pobjednik sa Grahovca odgovara: „Vi se varate, Gospodine, a ako Vi što opažate u zvaničnom našem ophođenju – to je samo jednakost u postupanju prema stranim zastupnicima, a to mora i postojati, da se ne reče: Crnogorci mare samo za Rusiju, a za drugoga nimalo“.
DIPLOMATSKI IZAZOVI
Riječi čuvenog ratnika i junaka, kao da naziru fino tkivo buduće crnogorske vanjske politike. I jasan zvuk državnosti. Jer, uspostavljanje odnosa sa jednom zemljom, otvaranje svojih na silu zatvorenih škura zracima slobodnog bivstvovanja, ne podrazumijeva zatiranje prijateljstva prema drugoj zemlji. Diplomatska arena je izazovna i šarolika. Spaja protivnike, pokatkad sučeljava i bliske prijatelje. Teži se napretku svoje države. Crna Gora je prilično hodila jednosmjernom političkom i diplomatskom stazom, nošena tradicijom, istorijskim vezama, usađenim mitovima, nekom osobenom romantikom. Sljedstveno, bio je poduhvat svaki korak za širim krugom uticajnih, moćnih saveznika, posebno na Zapadu. Stoga je nepokorna Crna Gora iskala odvažnost na unutrašnjem planu, istrajnost, intuiciju na međunarodnom putu, đe uspjeh nije samo nadjačati, već je uspjeh na suptilan način nadmudriti, graditi uravnotežene odnose prijateljstva, čak i bliskosti.
KRALJEVSKE VEZE CETINJA S EVROPOM
Snažniji diplomatski prodori bjehu blagotvorni. Dostojanstveni knjaz Nikola srdačno je dočekivan u prijestonicama velikih sila, na dvorovima starih, vladajućih dinastija Evrope. Brodio je do Istanbula i razgovarao s turskim sultanom, boravio u Londonu i Windsoru đe je uvažen od strane kraljice Viktorije, rado viđen u Beču kod austrougarskog cara, u Berlinu kod njemačkog imperatora. Bio je poštovan gost italijanskog kralja, grčke kraljice, stizao i do dalekog Sankt Petersburga kod ruskog cara. Svaki odlazak knjaza Nikole u svijet, pomno je analiziran i praćen, posebno od suśednih država, a brižljivo očekivan njegov diplomatski uzlet i povratak domovini.
Od davnina izgovorena riječ se tradicionalno, visoko cijenila u Crnoj Gori, baštinila nedvosmislenu vrijednost, isijavala u razgovorima s predstavnicima velikih sila. Zanosna prijestona beśeda Knjaza Gospodara Nikole Petrovića od 6. decembra 1905. g., kada je proglašen Ustav Knjaževine Crne Gore, nadahnuto je uzdizala i diplomatsku zrelost: „Za veoma sam prijatnu dužnost smatrao, da prošlog ljeta posjetim Njegovo Carsko i Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo Cara Franca Josifa, našega moćnog susjeda, čija blagonaklonost i nikad nepomućeni Naši lični odnosi ulivaju Mi od vazda, uz visoko uvaženje i tvrdo jemstvo prijateljstva i najboljeg susjedstva. Od Njegove Visoke Vlade, čije dobro raspoloženje nam ne izostaje, nadamo se skorom sklapanju trgovinskog ugovora i drugih po obije strane korisnih nagodaba“.
Dejan Vuković
ZORNE VILE CRNOGORSKE
Ośeća se jaka darovitost vladara i poete. Plamti diplomatski žar, ali i aura državnika s autoritetom. Govori crnogorskog vladara su ushićeni, žubore romantikom, pronose sjaj plemstva, ali ističu i ugled Crne Gore u međunarodnim odnosima: „Italija, treća naša moćna susjetka, s kojom nas more spaja, klasična zemlja znanja i umjenja, od davnina je blagotvorno uticala na ove naše strane; a od kad se je ujedinila, vazda je bila naklonjena Crnoj Gori. I danas, kad na njenom prijestolu sjedi Kralj Viktor Emanuel Treći, koji je vitešku Savojsku dinastiju srodio sa Dinastijom Crnogorskom, Crna Gora ima najbolje jemstvo, da će u ovoj mladoj velesili i ubuduće vazda nalaziti pouzdanog prijatelja“.
Uticaj i ugled odiva Petrovića na evropskim dvorovima, prožimaju aristokratska srodstva sa vladajućim dinastijama Romanovima, Savojama, Windsorima i moćnim monarhijama, uz njihovu neugaslu, antičku ljubav prema domovini; obrazovanje koje je nadilazilo prostore sa kojih su potekle; urođenu plemenitost, što je bilo poželjno i na čast većim državama, čak i u današnjem poimanju diplomatije. Zanimljiv osvrt ostavlja Gustav von Hubka, vojni ataše Austrougarske u Crnoj Gori: “Princeze Milica i Anastasija bile su udate za ruske velike knezove; one su zauzimale na carskom dvoru povlašćeni položaj, koji su i umjele u politički važnim stvarima iskoristiti isto tako vješto kao i temperamentno. Diplomatski su radile za zemlju svoga oca daleko uspješnije nego što bi mogao najbolji poslanik, jer se njima nije smio usuditi da se usprotivi nijedan ruski ministar, niti da stavi neki skroman prigovor ili ispravku. Za Crnu Goru otpala je time potreba diplomatskog zastupanja u Petrogradu, koje bi osim toga i osjetljivo opteretilo državni budžet, a u krugu sjajnih imena evropskih ambasadora i poslanika moglo da igra ipak samo veoma skromnu ulogu, kojoj bi bio potreban oslonac.” Šćeri knjaza Nikole i knjaginje Milene uvažene, zorne vile crnogorske.
NAKLONOST ANGLO-AMERIKANACA
Prva svjetska sila toga doba, neprikosnoveni kolos okeana i kontinenata, blagonaklono, sa simpatijama, pruža očite diplomatske znake prijateljstva iz Bakingemske palate ka Lovćenu, o čemu crnogorski suveren s ponosom govori: „Ne treba da spominjem veze priznanja, koje su Me uvijek spajale sa Velikom Britanijom – one su i suviše poznate. Godine 1880., plemenitom inicijativom Vlade Njenog Veličanstva Kraljice Viktorije, Jevropa ponovo otvori Mojoj zemlji izlaz na Jadransku obalu i vrati nam krvlju stečeni grad Ulcinj, što nam ga Berlinski kongres iz ruku istrgao bješe. Ova slavna Vladarka, u toku svoje vladavine, nije nikad prestajala ukazivati svoje blagovoljenje Meni i mojoj porodici i želju za razvitak i blagostanje Naše domovine. Crna Gora, ohrabrena blagovoljenjem Nasljednika te plemenite Vladarke, Eduarda Sedmog, Kralja Velike Britanije i Cara od Indije i danas obraća oči na tu zemlju slobode i nezavisnosti s pouzdanjem na njenu potporu i moralnu zaštitu u eri ustavnosti, koja se danas pred nama otvara.“
Analizu diplomatskih odnosa sa velikim državama gospodar Nikola I Petrović zaključuje: „S blagodarnošću kažem, da naklonost svijeh velesila prema Crnoj Gori u velikom obimu postoji, ne isključujući ni veliku republiku Saveznih Država Sjeverne Amerike, koja je u najnovije doba sebe zastupiti dala na Mom Dvoru.“ Knjaževe riječi imale su čvrsto utemeljenje, čak i viziju. Sjedinjene Američke Države u godinama prije Prvog svjetskog rata postaju nedodirljiva sila na planeti, a njihov predśednik Vudro Vilson, inicijator i čvrsti zagovornik prava naroda na samoopredjeljenje, prima u audijenciju prvog crnogorskog ambasadora u Vašingtonu, dr Anta Gvozdenovića, koncem 1918. godine. Zrači vidovitost uma vojvode Gavra Vukovića: „Crnogorci ne drže na vrhu mača svoju nezavisnost, već i na diplomatskom polju“.
Pobjeda