Nelegalni konak dominira manastirskim dvorištem

Uprava za zaštitu kulturnih dobara u Manastiru Duga na Bioču krajem prošle godine utvrdila nove bespravne radove u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske SPC

Pobjeda

Manastir Duga na Bioču još jedno je sakralno kulturno dobro Crne Gore u čijim granicama je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve izvodila nelegalne građevinske radove, bez saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Posljednji građevinski poduhvat – izgradnju glomaznog konaka – realizovali su najvjerovatnije između 2019. i 2022. godine, a u međuvremenu su živopisali pripratu i djelimično zidove manastirske crkve, sa religijskim porukama ispisanim na ekavici. 

Manastir Duga na Bioču ima status nepokretnog kulturnog dobra od 1950. godine, te stoga sve intervencije na njemu podliježu odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Manastir, sa crkvom posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice, podignut je 1755. godine na mjestu na kojem se nalazila starija crkva. Nalazi se na lijevoj obali rijeke Morače, 20 kilometara sjeveroistočno od Podgorice, u selu Bioče.

DOGRADNJE

Stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara obišao je Manastir Duga 8. decembra prošle godine i konstatovao nelegalno izvedene radove, u odnosu na izvještaj komisije za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore iz 2004. godine i stanje manastirskog kompleksa u tom momentu, kao i u odnosu na dokumentaciju koju posjeduje ovaj organ. Konstatovano je da su u neposrednom okruženju manastirskog kompleksa izvedeni radovi bez saglasnosti ranijeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Duž prilaznog puta manastirskom kompleksu kubiciran je građevinski materijal, tačnije 16 paleta blokova, konstrukcija za skele, crijep i „samari“ za krov, mješalica… što vjerovatno nagovještava i neke buduće građevinske radove.

Nekoliko stotina novih kvadrata za sestrinstvo manastira i vjernike (FOTO: UZKD)

– Prostor ispred ulaza u crkvu i konake je popločan u cjelosti novim kamenim pločama, nepravilnog oblika i dimenzija. Na sjevernoj strani kompleksa, uz postojeći konak, izgrađen je novi konak, spratnosti P+1+Pk, koji svojim gabaritima u potpunosti zaklanja stari i dominira u prostoru. Na glavni projekat novog konaka iz 2005. godine Republički zavod za zaštitu spomenika kulture nije dao saglasnost – konstatovao je stručni tim Uprave.

Dalje, utvrdili su da je stari konak nadzidan, uveden je novi red prozora radi osvjetljenja potkrovlja, a dozidana je i palionica svijeća, što su kao nelegalni radovi konstatovani i izvještajem iz 2004. godine.

Mješalica za beton uz sami prilaz manastiru (FOTO: UZKD)   

– Na prvom spratu starog konaka je dozidan balkon sa nadstrešnicom pokrivenom crijepom, a uz crkvu je dozidana priprata, kao nelegalni radovi konstatovani izvještajem iz 2004. godine. Na južnoj strani kompleksa izgrađen je novi prizemni, kameni objekat, sa dvovodnim krovom, pokriven crijepom. Teren oko njega je uređen popločanim hodnim stazama. Izgrađeno je više ekonomskih objekata – prizemni objekat sa terasom u produžetku natkriveni jednovodnim krovom, objekat većih dimenzija za stanovanje, spratnosti P+1 i podužni prizemni objekat iza njega – naveo je stručni tim Uprave u izvještaju koji je Pobjeda dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

U unutrašnjosti crkve takođe su konstatovani radovi izvedeni bez saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

– Kameni pod priprate i naosa je zamijenjen novim mermernim podnim pločama. Dio zidova naosa koji je bio neoslikan, sada je oslikan. Priprata je u potpunosti oslikana novim živopisom – navodi se u izvještaju stručnog tima Uprave.

Novi i stari konak koji je takođe bespravno dograđen krajem devedesetih godina (FOTO: UZKD) 

ISTORIJA RADOVA

Dokumentacija koju je Pobjeda dobila od Uprave za zaštitu kulturnih dobara na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama pokazuje da je Mitropolija crnogorsko-primorska sredinom 1997. godine prvi put dostavila Zavodu za zaštitu spomenika kulture zahtjev za konzervatorske uslove za sanaciju starog konaka i izgradnju novog, u kompleksu Manastira Duga. Zavod im je izdao konzervatorske uslove i 19. maja 1997. dao saglasnost na glavni projekat, uz primjedbu da je „južnu fasadu novog konaka potrebno pojednostaviti reduciranjem suvišnih elemenata i uvođenjem vertikalne ose simetrije, u skladu sa zatečenom arhitekturom“. To bi značilo da je Mitropolija trebalo da koriguje projekat i ponovo ga dostavi na saglasnost Zavodu. Sudeći po dokumentaciji, to nijesu učinili, već su započeli sanaciju, ali i dogradnju starog konaka, što je i konstatovala stručna komisija Zavoda 1999. godine, formirana sa ciljem da evidentira eventualne degradacije važnijih spomenika kulture u Crnoj Gori. Tom prilikom, kako se navodi u izvještaju, u Manastiru Duga uočeno je da su zanatski radovi korektno izvedeni, ali su u potpunosti obesmislili napore službe zaštite u očuvanju prvobitnog stanja spomenika.

– Naime, stari konak je u procesu sanacije dobio na visini kao i arhitektonske detalje strane arhitekturi ovog podneblja – navodi se u izvještaju, uz konstataciju da je „načinjenim devastacijama na starom konaku bitno izmijenjena fizionimija objekta“.

Nelegalna izgradnja priprate 2003. godine (FOTO: UZKD) 

Mitropolija crnogorsko-primorska tu nije stala, već je 2003. godine ispred Crkve Uspenja Bogorodice započela nelegalnu izgradnju priprate. Stručna komisija je na licu mjesta zatekla završene temelje, dimenzija 4 x 3 metra, izvučenu armaturu, a evidentirano je i uklanjanje tri grobne ploče koje su se nalazile na tom mjestu.

– Ispred nekadašnjeg trijema, a na mjestu planirane priprate, pohranjene su kosti pet pokojnika koji su tu počivali donedavno. Po kazivanju mještana, pomenuti grobovi su bili počivalište uglednih mještana i dobrotvora manastira. Po kazivanju igumanije manastira, nije im poznato čiji su to bili grobovi i da su ih oni (crkva) sabrali i sahranili u jednu grobnicu na lijevoj strani buduće priprate – navodi se u izvještaju o radovima iz 2003. godine.

Šesnaest paleta blokova, složenih uz manastir, nagovještavaju nove radove (FOTO: UZKD)

Sestrinstvo manastira obavijestilo je stručnu komisiju da planiraju i podizanje zvonika i suvenirnice, a na raščišćenom i poravnatom terenu, uz postojeći konak već su bili zamislili i novi.

– Jasno se da zaključiti da je već došlo do devastacije spomenika i da može doći do novih devastacija. Nijesu uvaženi dosadašnji napori stručne službe Zavoda da do takvih propusta ne dođe. Investitori radova na Manastiru Duga nijesu tražili konzervatorske uslove ni stručno mišljenje, nije došlo do izrade idejnog rješenja sanacije ili eventualne dogradnje na manastirskoj crkvi, što su po zakonu dužni da urade uz sve uvažavanje njihove potrebe da sebi obezbijede bolje uslove manastirskog života i obavljanja službe. Ne treba zaboraviti da je Manastir Duga i zaštićeni spomenik crnogorske kulture, svjedok istorije i tradicije ovog kraja i da je trebalo uvažiti i mišljenje potomaka čiji su preci počivali u grobovima ispred crkve – navodi se u izvještaju stručne komisije.

U cjelosti živopisana priprata, uz tekst na ekavici, takođe bespravno podignuta 2003. godine (FOTO: UZKD)

MRTVO SLOVO

Po dobijanju ovog izvještaja stručne komisije, Zavod za zaštitu spomenika kulture donio je rješenje o obustavi radova na izgradnji priprate i vraćanje objekta u prvobitno stanje. Rješenje upućeno Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i upravi Manastira Duga potpisao je tadašnji direktor Zavoda Čedomir Marković. Kao i brojna druga rješenja slične prirode, i ovo je ostalo samo „mrtvo slovo na papiru“, tj. Mitropolija je završila nelegalnu izgradnju priprate i brojne druge prateće radove bez ikakvih pravnih posljedica, što je i konstatovala sljedeća stručna komisija 2004. godine. Već početkom 2005. godine, monahinja Jovana je Zavodu na saglasnost poslala novi projekat za izgradnju novog konaka, koji je sačinila Eparhijska radionica za umjetničko projektovanje i oblikovanje iz Beograda. Zavod nije dao saglasnost na ovaj projekat, a u obrazloženju rješenja konstatovao je da je 1997. godine već data saglasnost na projekat koji je uradio Projekt inžinjering iz Podgorice.

Stari živopis u Ckrvi Uspenja Bogorodice i detalji novog živopisa (FOTO: UZKD)

– Sagledavanjem novoprispjele projektne dokumentacije, reviziona komisija je konstatovala da su svi elementi, negativno ocijenjeni prilikom revidovanja projekta iz 1997. godine, novim projektom udvostručeni, te uvedeni novi, u potpunosti strani tradicionalnoj arhitekturi ovog podneblja – navodi se u Rješenju o odbijanju saglasnosti na novi projekat, iz 2005. godine.

Prvobitni konak na koji je Zavod dao saglasnost 1997. godine bio je projektovan na ukupnu površinu od 246,28 metara kvadratnih, dok je novim projektom ukupna površina projektovana na 544,56 kvadrata. I visina novog konaka, u odnosu na stari, bila je veća za jedan i po metar.

– Nepotrebnim umnožavanjem detalja na fasadi, konak agresivno prenosi akcenat na sebe, umanjujući spomeničke vrijednosti kompleksa, a posebno malene crkvice Uspenja Presvete Bogorodice. Takođe, svojim dimenzijama, arhitektonsko urbanističkom koncepcijom, te stilskom obradom fasada, objekat drastično odudara od prirodnog okruženja i tradicionalne arhitekture ovog podneblja, vršeći ujedno atak na spomeničke vrijednosti manastirskog kompleksa, čime degradira osnovne principe zaštite spomenika kuture – navela je reviziona komisija, uz napomenu da se preispita i lokacija novog konaka, koji bi trebalo da bude dovoljno udaljen od najznačajnijeg dijela manastirskog kompleksa, tj. Crkve Uspenja Presvete Bogorodice.

Rupa posred starog živopisa (FOTO: UZKD)

NOVO ODBIJANJE

Uprava Manastira Duga nije korigovala ni ovaj projekat. Tihovala je sve do početka 2012. godine, kada su novoformiranoj Upravi za zaštitu kulturnih dobara podnijeli zahtjev za odobrenje konzervatorskog projekta za konzervaciju živopisa i ikonostasa u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice. Taj posao je trebalo da uradi konzervator Živko Radović iz JU Muzeji i galerije Podgorice, ali ni ovaj projekat nije odobren jer se ispostavilo da, po novom Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, uprava manastira, niti Mitropolija crnogorsko-primorska, nijesu mogli da dokažu vlasništvo nad kulturnim dobrom. U obrazloženju Uprave za zaštitu kulturnih dobara navodi se da list nepokretnosti od 24. marta 2011. godine ne daje čitljive dokaze o vlasništvu crkvenog objekta, te da dvije dostavljene konzervatorske licence ne predviđaju izradu konzervatorskih projekata, kako je to predvidio Zakon o zaštiti kulturnih dobara.

Kameni pod u crkvi zamijenjen mermernim pločama (FOTO: UZKD)

Prema dokumentaciji Uprave, od 2012. godine nije bilo novih zahtjeva Mitropolije. Međutim, nelegalni konak i živopisanje priprate i crkve Mitropolija je završila mimo svih zakonskih procedura, što je i konstatovala Uprava za zaštitu kulturnih dobara u svom posljednjem izvještaju iz decembra 2022. godine. Do zaključenja ovog broja Pobjede, inspektorka za kulturna dobra Uprave za inspekcijske poslove (UIP) nije odgovorila na pitanja o postupanju ovog organa povodom nelegalnih radova u Manastiru Duga. Iz kabineta direktorice UIP-a, novinaru Pobjede je 11. januara saopšteno da je incijativa o postupanju dan ranije dodijeljena inspektorki, te da će Pobjedu naknadno obavijestiti o preduzetim radnjama i mjerama.

Inače, u aktuelnom listu nepokretnosti, broj 3, katastarske opštine Bioče, desetine hiljada kvadrata zemljišta i šuma, kao i građevinski objekti u manastirskom kompleksu upisani su kao Dobro Manastira Duga.

Dvije godine za vraćanje u prvobitno stanje

U mjerama zaštite, koje su navedene u Izvještaju sa terenskog obilaska Manastira Duga iz decembra prošle godine, ističe se da je potrebno odstraniti sve nelegalno izvedene intervencije. Shodno ovim preporukama, Uprava za zaštitu kulturnih dobara 19. decembra donijela je Rješenje o vraćanju u prvobitno stanje kulturnog dobra Manastir Duga i to primjenom konzervatorske mjere zaštite – restauracije. Vlasnik/držalac kulturnog dobra dužan je da postupi po Rješenju u roku od dvije godine od dana prijema Rješenja, a na osnovu konzervatorskog projekta koji bi odobrila Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

– Kako je vlasnik, odnosno držalac kulturnog dobra, radove sprovodio bez zakonom propisane procedure, a isti su umanjili kulturne vrijednosti dobra – autentičnost, integritet, osobenost, arhitektonsku i kulturno-istorijsku vrijednost i značaj starosti dobra, odstranjivanjem neautentičnih djelova i dodataka kulturnom dobru, u skladu sa njegovim izvornim oblikom i svojstvima, spriječiće se uništenje kulturnog dobra, odnosno gubitak njegovih kulturnih vrijednosti – navodi se u Rješenju o vraćanju u prvobitno stanje Manastira Duga.

Podsjetimo, zbog nelegalnih radova Mitropolije i Eparhije budimljansko-nikšićke, Uprava je već donijela rješenja o vraćanju u prvobitno stanje i za manastire Ćelija piperska i Duga.

U okolini manastira podignuti brojni objekti (FOTO: UZKD)

Šta je Pobjeda pitala ministarku kulture i medija, a šta smo dobili kao odgovor

Vlaović citira zakone i ponavlja stare floskule

Povodom učestalih nelegalih radova koje sprovode Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšička Srpske pravoslavne crkve, Pobjeda je 9. januara ministarki kulture i medija Maši Vlaović uputila šest pitanja. Kao što je to obično bila loša praksa i prethodnih godina, na konkretna pitanja dobili smo jedan, zbirni „odgovor“, u kojem se izbjegavaju novinarska pitanja i zabašuruje suština. Dakle, umjesto jasnih i nedvosmislenih odgovora na svako pitanje, Pobjeda je dobila citiranje Zakona o zaštiti kulturnih dobara i Zakona o inspekcijskom nadzoru, ponavljanje višegodišnjih floskula o ulozi države u zaštiti nasljeđa, kao i naširoko pojašnjenje nadležnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Uprave za inspekcijske poslove. Nakon što su na pojašnjavanje nadležnosti i citiranje zakonskih odredbi potrošili cijelih 2.190 karaktera, iz Ministarstva kulture i medija naveli su da „u proteklom višedecenijskom periodu, država štiti prirodnu i kulturnu baštinu, dosljednom primjenom zakona, a kroz različite aktivnosti u kontinuitetu prepoznaje značaj i vrijednosti svoje kulturne baštine, kao važnog faktora nacionalne identifikacije, koji predstavlja prioritet svih savremenih državnih politika“. U tom smislu je, kako ističu, država u kontinuitetu bila pokretač i realizator brojnih aktivnosti čiji je cilj zaštita, očuvanje i unapređenje stanja naše kulturne baštine.

Maša Vlaović (FOTO: Ministarstvo kulture i medija)

– Ministarstvo kulture i medija će u saradnji sa nadležnim organima u budućem periodu raditi na unapređenju stanja u oblasti zaštite i očuvanja kulturne baštine, putem strateške i sistemske reformne kadrovske strukture u ovoj oblasti, edukacijom i doedukacijom postojećih kadrova. Dodatno, unapređenjem zakonskih rješenja u ovoj oblasti, koje očekujemo u narednom periodu, stvoriće se neophodni uslovi za regulativna i implementacijska poboljšanja za sva pitanja od značaja za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara – ističe se u odgovorima, uz podsjećanje da „ovo Ministarstvo, kroz realizaciju Programa zaštite i očuvanja kulturne baštine, vrši i poslove monitoringa, odnosno praćenja realizacije svih projekata, i u okviru navedenog pruža podršku realizatorima u poslovima zaštite“.

A ministarku Mašu Vlaović pitali smo sljedeće:

1. Kakav je Vaš stav povodom sve većih i učestalih nelegalnih radova na kulturnim dobrima u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, koje su evidentirale Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Uprava za inspekcijske poslove?

2. Zašto ni u jednom javnom nastupu, saopštenju, niti na sjednicama Vlade Crne Gore, ili preko vaših predstavnika na skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, nijeste konkretno potencirali problem koji postoji na relaciji: kulturna dobra Crne Gore – Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori – poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara?

3. Na koji način Ministarstvo kulture i medija može pomoći da donesena rješenja o vraćanju u prvobitno stanje budu izvršna i šta su ključni izazovi u realizaciji tih rješenja?

4. Budući da ste brže-bolje organizovali sastanak sa predstavnicima Meander filma, Filmskog centra i Uprave za zaštitu kulturnih dobara povodom nelegalnih radova na Žabljaku Crnojevića, hoće li Ministarstvo kulture i medija inicirati sastanak sa predstavnicima Mitropolije, Eparhije i organa zaštite crnogorskog nasljeđa, kako bi se detektovalo šta su razlozi za takvo otvoreno nepoštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara?

5. Zbog čega Ministarstvo kulture i medija ne potencira rješavanje problema manjka kadrova u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, budući da su se dva potonja direktora javno požalila da nemaju kapaciteta da odgovore najvećim izazovima u zaštiti našeg nasljeđa?

6. Vidite li problem u činjenici da se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj iz Programa za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara u posljednje dvije godine daju desetine hiljada eura, a da ta ista dva subjekta na drugim kulturnim dobrima (čiji su vlasnici ili korisnici) ne poštuju Zakon o zaštiti kulturnih dobara, ruše, zidaju, pregrađuju i oslikavaju bez konzervatorskih uslova i konzervatorskog projekta, odnosno saglasnosti vašeg organa – Uprave za zaštitu kulturnih dobara?

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment