Puna snage i spremnosti da dam sve Crnoj Gori iz čiste, neukaljane, patriotske duše svoje, pesimizam nije oružje za borbe moje, ali živim iskreno i tačno, istina je jedina suština upornosti moje i zato Majko današnji sveti dan, dan tvog vaskrsnuća, dan dosanjanog sna svakog Crnogorca i Crnogorke koje god vjere bili nije san koji je postao java.
Dijelom samo jeste tako, ali ono što duša ište, za čim čezne, zbog čega izgara i dalje je nedosanjana stvarnost i izgledi su takvi da neće u tom dijelu baš brzo doći do čvrstog temelja doma za beskućnike koji žive u sred kuće, a opet su beskućnici kojima se i kuća mirno, a prevarno otima.
Istina, nije je niko ponio preko granice, ali duše svetih nam predaka koje spavaju u crnogorskoj zemlji uznemireno se u svojim grobovima prevrću jer su povjereni i dati ne državi za čiju pravo, čast i slobodu živote položiše nego onoj koju smatramo bratskom, a vrh političke elite iste nikad nije na Crnu Goru prestao gledati drugačije sem kao na plijen i onog izlaza na ,,srpsko” more.
Zato moja mučenice ,,o najmanji od naroda ti velika Crna Goro” ti si suština, iskonska potreba duše nas bezinteresnih zaljubljenika u tebe, kojih nas je najveći broj sa praznim džepovima, svetu zemlju tvoju, istoriju, identitet duše tvoje crnogorske, jezik posebni tvoj koji ne liči ni na jedan drugi, baš kao što ne ličiš ni ti, posebna, drugačija, jedinstvena, svoja. Pa iako te kao suverenu danas slavimo, jer pobijedi poslije skoro vijeka odluke sa sramne, nelegitimne Podgoričke skupštine i stavi se formalno tačka na sramni dekret unuka crnogorskog, Aleksandra Karađorđevića zvanog Aca palikuća. Međutim od te najsjajnije majske zore jutra 21 godine 2006 pa do danas, politike i politička elita tvoja Crna Goro učiniše sve da danas ti, majko, umjesto da bezbrižna kao dijete, stabilna i zrela svoje vaskrsnuće slaviš i od snage svoje da sijaš najsnajnije jer si slavna i sjajna zvijezda si regiona, ti mi jedva na nogama stojiš.
Nijesmo te izdali jedino mi, šećri i sinovi tvoji koji se za tebe borismo i izborismo ljubavlju, a praznim džepovima i koji u tebi vidimo MAJKU SVOJU, a ne recept za veliki broj nula na računu, pa i kad se ogrnemo najljepšom zastavom na svijetu, nijesu ti rođenice sva đeca ista, samo djeluje da jesu.
A kad ćeš biti bolje? Kad će noge da prestanu da ti klecaju?
Boli me i duša mi krvari nad istinom koja nije ostvarenje koje je blizu i na dohvat, ali svjesna sam da tek kad budeš Crna Goro država Crnogoraca, a građanskog karaktera, a bude riješeno pitanje jedine državozvotvorne istorijski utemeljene CRNOGORSKE CRKVE tvoje- tek tad biće riješeno pitanje za opstanak one prave Crne Gore i moći će svaki Crnogorac, Srbin, Hrvat, Musliman, Albanac i svaki drugi đetić da slavi tvoje boje i orla sa crvene zastave tvoje!
DO NEKOG, KOJI ĆE IPAK DOĆI, PRAVEDNIJEG ROĐENDANA OBNOVE NEZAVISNOSTI TVOJE, SREĆAN SVIM GRAĐANIMA 21 MAJ JER SVE PROLAZI SAMO JE CRNA GORA VJEČNA!
Kako jedino znam,
pišem dušom,
a pečat udaram srcem,
Jelena Marković,
šćer, sestra, majka i žena crnogorska 🇲🇪