Put u niđe u Crnoj Gori 

Povratak sa puta u niđe biće dug i bolan. Što kasnije dođe, biće gore…

Vanredni parlamentarni izbori u Crnoj Gori izazvali su najmanju izlaznost ikada (56%). Nijesu donijeli veća iznenađenja. Populistički pokret “Evropa sad!” dobio je najviše poslaničkih mjesta u parlamentu, kako se i očekivalo. Ipak, osvojio je tek neznatnu većinu (24 poslanika prema 21) u odnosu na koaliciju “Zajedno”, koju predvodi DPS bivšeg predśednika Đukanovića. To stvara dodatnu neizvjesnost i konfuziju u već kompromitovanoj i poremećenoj političkoj situaciji.

Izazovno formiranje vlade

Čini se da je jedno jasno: nikakva koalicija između dvije najveće poslaničke grupe nije moguća. Milojko Spajić će gotovo sigurno dobiti mandat za sastav sljedeće vlade. On isključuje svaku mogućnost formiranja kabineta sa DPS-om.

Spajić odbacuje i koaliciju sa Pokretom URA aktuelnog „tehničkog“ premijera Abazovića, koji je osvojio 12,5 odsto i 11 mandata (zajedno sa „Demokratskom Crnom Gorom“). Ogorčena svađa između njih dvojice zasnovana je na još nedokazanim optužbama za nezakonito finansiranje izbora od strane južnokorejskog trgovca kriptovalutama, koji je sada pod istragom. Ishod tog postupka može biti štetan i za Spajića i za Abazovića. Sve to je već postalo važna – ako ne i najvažnija – karakteristika postizborne Crne Gore.

Prosrpska/proruska koalicija Za budućnost Crne Gore osvojila je 14,7% i 13 poslanika, što ih stavlja u značajnu poziciju uprkos velikom padu u odnosu na prethodne izbore.

Zemlja nije u dobrom stanju

Parlamentarni izbori u avgustu 2020. izbacili su DPS iz većine. Uprkos obilate pro-EU retorike, rezultati su od tada bili loši. Dva godišnja izvještaja Komisije EU o napretku Crne Gore pokazala su nazadovanje, uprkos naporima komesara EU za proširenje Varhelija da podrži populiste koji su preuzeli vlast. U međuvremenu, dvije anti-DPS vlade izazvale su pometnju u svim segmentima društvenog, ekonomskog i političkog života, sa jasnim znacima uticaja iz Beograda i Moskve.

Posljednja barijera protiv kolapsa ostaje članstvo Crne Gore u NATO-u. Čak je i to značajno kompromitovano namjernim ometanjem važnih aktivnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost protiv srpsko-ruske špijunske mreže u zemlji. Abazović je tamo nadgledao stalne i iscrpljujuće čistke.

Spajić promoviše ekonomski program sa lijepim željama, „Evropa sad 2.0“. Ali čak i on priznaje da je zemlja na ivici finansijske implozije. „Nema plata za državne službenike poslije septembra“, otvoreno je rekao. Ali to ga nije spriječilo da obećava povećanje plata i penzija uz najavu ukidanja državnog PIO! Oni birači koji su podržali Spajića, kao i dvije druge koalicije bliske predśedniku Srbije Vučicu, ignorišu rizik od ekonomske krize. Oni računaju na obećanja o čudesnom napretku nove vlade koja uskoro treba da bude formirana.

A oni mogu biti potpuno iznenađeni. Ni Spajić, ni Jakov Milatović, potpredśednik „Evropa sad“ i novoizabrani predśednik, ne mogu garantovati političku harmoniju čak ni unutar svojih političkih redova. Milatovic ostaje blizak ne samo predśedniku Srbije Vučicu, već i Abazoviću. To komplikuje Spajićevu poziciju.

Međunarodni partneri

Zapadna diplomatska zajednica u Podgorici preferira stabilnost koju garantuje stabilna kvalifikovana većina u Skupštini. Oni ignorišu opasnosti učešća prosrpskih i proruskih partija, uprkos njihovom anti-NATO i de fakto anti-EU stavovima. Problem će biti kako u novu vladu uključiti stranke etničkih manjina (bošnjačke, albanske i hrvatske). Zapadne diplomate možda imaju namjeru da im ljubazno narede da se pridruže.

I Abazović i Milatović, zajedno sa ostalim liderima projektovane većine, podržavaju srpski prijedlog „Otvorenog Balkana“, koji podržavaju SAD. Spajić će imati problem da se tome usprotivi ako želi da postane premijer.

Dakle, potvrdila se poslovica: „kada uđeš u pogrešan voz – sve stanice su pogrešne“. Crna Gora je ušla u pogrešan voz u avgustu 2020. Insistiranje na nastavku putovanja ne osigurava već ugrožava političku stabilnost i ekonomsku održivost Crne Gore. To je destruktivan i štetan projekat. Sljedeća stanica može imati ime „Teške posljedice“. Imena drugih „stanica“ ne bi bilo dobro ni spominjati ovđe…

Povratak sa puta u niđe biće dug i bolan. Što kasnije dođe, biće gore.

Analitika

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment