Šistek: Skandalozno je što se Crna Gora nije pridružila rezoluciji o Srebrenici

Češki istoričar František Šistek u intervjuu za Antenu M ocjenjuje da je skandalozno što Crna Gora neće kosponzorisati Rezoluciju o Srebrenici, te da je crnogorsko društvo devedesetih godina bilo sekularnije nego danas.
Podsjećamo, Šistek je češki istoričar, antropolog i balkanolog koji je 2017. godine napisao knjigu “Istorija Crne Gore”, a koju je 2023. godine u Crnoj Gori prevela i objavila Matica crnogorska. 
Kako komentarišete to što Crna Gora, kako sada izgleda, neće kosponzorisati rezoluciji o Srebrenici?
Jedan dio političke elite u Crnoj Gori je sasvim evropski i priznaju genocid u Srebrenici i o njima sada ne govorim. Skandalozno je što se Crna Gora nije pridružila Rezoluciji, nadam se da će promijeniti svoje mišljenje. Genocid u Srebrenici je činjenica, a poricati njega je kao da poričete Holokaust ili Aušvic. U Češkoj je poricanje takvih činjenica, uključujući i ruske ratne zločine i odgovornost Rusije za agresiju protiv Ukrajine, kažnjivo jer to nije dobro po društvo.  
Kakvu poruku šalje Crna Gora ovim postupkom?
Crna Gora je u mnogo čemu bila napredna i nije dobro što sada skreće s puta i slijedi Vučićevu Srbiju. Crna Gora šalje poruku nezrelosti i antihumanosti.
U neformalnom dijelu razgovora rekli ste mi da Vas aktuelni predsjednik podsjeća na Momira Bulatovića. Kako? U kom smislu?
Naravno ne mislim fizički, Jakov Milatović bi morao pustiti brkove da bi to bilo tako. To sam referisao u smislu da je Milatović reciklirao, u određenim trenucima, odavno propale ideje Momira Bulatovića. To se vidi po ideji odštete golootočkim žrtvama i kada čovjek sluša Milatovića pomisli da je Crna Gora još uvijek u nekom sastavu neke federacije ili konfederacije sa Srbijom i da se mora imati obzira prema Beogradu. Naravno sve ostalo je drugačije pa i konteksti vremena u kojima su na vlasti.
Kako Vam izgleda Crna Gora sada u odnosu na Vaš prvi dolazak 1998.?
Naravno da postoje razlike od devedesetih godina kada sam ja došao prvi put u Crnu Goru, pa evo ni Vi nijeste bili rođeni kada sam ja bio tu prvi put, rodile su se nove generacije. Tada je Crna Gora bila odsječena od svijeta i kao posljedica raspada Jugoslavije ljudi moje generacije nijesu mnogo znali o dešavanjima u svijetu. Bilo je lakše ostvariti komunikaciju sa starijim ljudima koji su doživjeli jugoslovensko vrijeme i koji su putovali pa su samim tim imali neke liberalnije stavove, a moja generacija je bila prilično zatvorena. Danas je drugačije zahvaljujući novim tehnologijama, u cjelini Crna Gora je neuporedivo drugačija.
A u političkom smislu?
A u političkom smislu nešto se promijenilo, nešto se vraća, a ponešto ste zadržali. Bez obzira što je u vrijeme 1998/99. Crna Gora izašla iz komunističkog sistema i dalje je bila autokratska. Tadašnji DPS iako je krenuo s jedne strane prema Zapadu imao je autokratske navike iz komunističkog sistema, tako da način vladanja nije bio sto odsto demokratski, ali ipak je postojao konsenzus da Crna Gora treba ići ka EU, i to je bio prilično opšti konsenzus. 1998. Srbi u Crnoj Gori su voljeli Ameriku i bili su za EU integracije, što danas nije slučaj. Danas je došlo do hegemonizacije tog srpskog stanovništva čemu je prilično doprinijela SPC. Dakle, Crna Gora je bila mnogo više sekularna nego što je danas.
Kako je crkva Srbije održala hegemoniju u Crnoj Gori nakon referenduma? Je li tome u značajnoj mjeri doprinio odnos DPS-a prema toj crkvi? 
DPS 90-tih nije poklanjao mnogo pažnje crkvenim pitanjima i onda imate razdoblje kada je DPS na čelu sa Milom Đukanovićem krenuo prema nezavisnosti do referenduma, pa onda razdoblje od referenduma do danas. Prije referenduma je bilo udvaranja i ostavili su prostora crkvi u smislu ‘bićemo dobri sa njima kako nam ne bi smetali u procesu osamostaljivanja’ i to je donekle urodilo plodom. Zaboravlja da je, jer se Amfilohije Radović predstavlja kao ultra protivnik crnogorske samostalnosti, ali on je prilično omogućio nezavisnost, nije bio prepreka tom procesu… znate, nije pokrenuo litije 2006. godine, čak je donekle i smirivao neke tenzije, a i poslije 2006. godine DPS je više finansirao SPC nego CPC. To govorim jer sam se bavio crkvenim analizama nakon referenduma. Rekao bih da u politici komunisti, odnosno marksisti i neoliberali misle da će novac sve riješiti, a tako su postupili prema mnogim grupama, što na kraju nije ispalo dobro.
Pojavljivanjem Milojka Spajića na crnogorskoj političkoj sceni vlada mantra kako se treba okrenuti budućnosti, da je važnija ekonomija, kapital i investicije, kako istoriju i prošlost treba ostaviti po strani..kuda ovakvi stavovi vode Crnu Goru?
Da, to su neki stavovi koje je imao i DPS na samom početku, a to je gotovo smiješno, oni su u mnogo čemu nasljednici tih shvatanja ono ‘sve je to u ekonomiji’. Znate DPS je tada obećavao da će Crna Gora biti Monte Carlo, a sada se obećava da će biti Singapur, znači ista ideja samo drugi uzor. Jedino da Crna Gora ima amneziju pa da je zaboravila to svoje istorijsko iskustvo, da je zaboravila da ne ide ništa jednostavno, pa i kada se neko obogati obogati se jedan dio društva i to često na račun onog drugog dijela društva koji može biti prilično siromašan, a to je kod vas iskoristila SPC tako što je siromašnije ljude preokrenula za sitne pare na svoju ideološku stranu.
Dobro, ali ne bih rekla da se univerzalne vrijednosti mogu porediti kod Đukanovića i Spajića…
Pa da. Milo Đukanović nikada nije bio proruski čovjek, pravoslavlje je poštovao kao političar i ništa više, a trenutna generacija političara u CG su ljudi tehnokratskog pregamtičnog tipa, ali baš što ne znaju ništa ili vrlo slabo o prošlosti svoje države lako se inficiraju čudnim idejama. Rusija je sada vrlo prisutan faktor na Balkanu, pa su i sami političari pod njihovim uticajem i rekao bih da im je to ahilova peta, bez obzira na proevropske stavove  koje čujemo.

Smatrate li da Crna Gora može postati članica EU iz današnje perspektive?
Cijela priča kako će Crna Gora ući u EU je u doglednom vremenu apsolutno nerealna. Prvo u EU je svojevremeno ušla uzorna zemlja zvala se Mađarska i sad se preokrenula i jedan Orban može da stavi nogu na vrata. Zato trenutno niko ne žuri da primi malu državu koja ne zna je li za Moskvu i Beograd ili Brisel i Vašington. Naravno tu nijesu samo Crnogorci krivi ima tu i licemjerja nekih evropskih zvaničnika koji vam daju lažna obećanja…
U mnogim situacijama izostaje reakcija crnogorskih građana, još uvijek smo ušuškani i vidno pasivni, mali broj intelektualaca reaguje na svakodnevna dešavanja..zašto je to tako?
Pa nije to samo kod vas tako, naprotiv. Crnogorski građani se ne bune zato što imaju šta izgubiti, imate dobar standard kako god to vama izgledalo, a onoga trenutka kada se budete pitali šta ćete jesti sjutra e onda ćete se pobuniti.

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment