Studija slučaja EPCG: Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo –da štedimo (2)

Za Antenu M piše: Andrija Tadić

Ekonomija
Studija slučaja EPCG: Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo –da štedimo (1)
24.01.2023. 06:50

Biće zanimljivi i podaci troškova za ručkove i putovanja jer se baš lijepo jede i uziva u restoranima i hotelima. Upravo na tim mjestima, tokom seminara o osnovnoj edukaciji o energetici, ranije nižerazrednom programeru i političaru (Milutinu Đukanoviću), referentu vodovoda Pljevlja (Nikoli Rovčaninu) i referentu u finasijama EPCG (Miru Vračaru), a sada Predsjedniku Odbora direktora, Izvršnom i finasijskom direktoru Komapnije, sinula je “ideja” o Energetskoj tranziciji Crne Gore.
Solar Gradnja zrela za stečaj nakon samo godinu
Na tom talasu, uz problematičnu Cost-benefit analizu, formirana je kompanija EPCG “Solar Gradnja”, inače čedo Milutina Đukanovića. Novoformirana kćerka firma EPCG odmah se zadužila kod IRF-a 30 miliona eura i primila oko 500 radnika. Dobra ideja ali pogrešno postavljen projekat jer je ta kompanija, nakon samo godinu poslovanja, zrela za stečaj ili likvidaciju.
Plate već kasne radnicima, a instalirano je tek oko 10 MW solarnih panela. To što je Solar gradnja “pokupila” kadar iz privatnih firmi i monopolom narušlila njihovo poslovanje, umjesto da ih jača, pitanje je za Vladu, Privrednu Komoru i Uniju poslodavaca koje nijesmo do sada čuli. Samo su plate prevelikog broja radnika “pojele” instalisanu snagu ugrađenih panela, a tek će kako vrijeme ide. Biće i ovjde nove sistematizacije. Moglo bi se u ovoj priči o Solaru potrošiti dosta vremena povodom zakonodavstva, kršenje pravila, načina sprovodjenja tendera i upliva EKO fonda no, najzanimljivije će biti preispitivanje poslovanja te kompanije i način “pumpanja” novca iz EPCG kako bi Solar uopšte mogao da funkioniše.
EPCG Željezara na srčani pogon – čudo neviđeno u ekonomiji
Oročeno trajanje trenutne Vlade i pripreme za predstojeće izbore i dobijanje glasova ključni su razlozi kupovine Željezare, jer ekonomske računice nema- barem u trenutku pisanja ovoga teksta nije urađena, niti zvanično prezentovana. I pored činjenice da Vlada nije niti jednim dokumentom dala zeleno svjetlo za kupovinu Željezare, niti je to uradila putem Skupštine akcionara, Odbor direktora je na osnovu nekoliko smušenih i smiješnih papira, koje nazivaju Due dligence, odlučio da kupi imovinu Željezare.
Sa druge je strane EPCG pri sklapanju ugovora o kupovini zaobišla propise o kontroli državne pomoći, koje je imala kao kompanija u većinskom državnom vlasništvu i to uz obaveznu primjenu plana restrukturiranja poslovanja i bez prethodne ekonomske analize isplativosti te investicije. Agencija za kontrolu državne pomoći vjerovatno će po službenoj dužnosti morati da pokrene postupak.
Srdačno ljubljenje sa radnicima na krovu te kompanije, uz prisustvo premijera i vatromet, još je jedna manpulacija. EPCG je kupila imovinu, a ne kompaniju i radnike. No, opet kako bi se sve “ispeglalo”, već se ubrzano formirala nova firma “EPCG Željezara” pa, će kako kažu, naknadno uposliti oko 300 radnika kroz sistematizacije i organizacije, iako, bar kako kažu, neće proizvoditi željezo. Od prve izgovorene ideje o izgradnji solarne elektrane na krovu Željezare, prvobitnih 60MW pa do sadašnjih 20MW, te ideje o izgradnji solarnih panela ili kasnije ideje o izgradnji konstrukcije za njih, pokušava se dodatno kupiti izborno vrijeme jer očito valjanoga biznis plana na papiru nema. Tek treba da bude urađen – iako su već kupili imovinu!?
Kako reče novoizabrani direktor “EPCG Željezare” – u ovo smo krenuli srcem. U novijoj ekonomskoj praksi ovo se nije dešavalao, a kako će se opravdati 20 miliona eura za ovaj projekat biće pitanje za novu ekipu koja će kad tad doći u EPCG i Vladu.
I, naravno, SDT.
Najava dokapitalizacije CEDIS-a
Gubitak CEDIS-a je nevjerovatan uz rekordno zapošljavanje u kratkom periodu. Nakon što Vlada nije dozvolila knjižno odobrenje CEDIS-u od strane EPCG nije se ni umanjio ni “ispeglao” njihov minus u 2021. za 10 miliona eura. Rezultati za proteklu godinu biće još pogubniji – očekuje se minis još nekih 20 miliona eura. Tako da će biti zanimljiv finansijski izvjestaj CEDIS-a na proljeće ove godine.
Nakon “čišćenja” firme od ljudi koji su tu kompaniju ostavili sa plusom od nekoliko desetina milliona eura na računu, novi stučnjaci Demokrata i DF-a zaboravili su da pravovremeno obezbijede količine električne energije u iznosu od 70% potreba za podmirivanje gubitaka pa su tako napravili kompaniji veliki minus. Cijene električne energije i poremećaj tržišta definitivno je ostavio traga i na CEDIS ali sve je to moglo biti riješeno, da je bilo znanja, samo jednom Vladinom i zakonom definisanom odlukom odnosa EPCG i CEDIS-a u vezi kupovine energije.
Umjesto planiranja i zahtjeva za novi i opravdani regulatorno dozvoljeni prihod, Odbor direktora EPCG najavljuje da će dokapitalizacijom “upumpati” novac CEDIS-u kako bi smanjili gubitke iz 2022. Moguće da će i ta ideja proći kao i prethodna o propalom knjižnom odobrenju, jer unaprijed najavljena dokapitalizacija nije prepoznata u biznis praksi. Dodajmo i da CEDIS, do sada, nije platio ni jednu fakturu u 2022. za kupljenu energiju (za gubitke) majki firmi tj. EPCG.
Umjesto “pametnih” brojila, “glupa” i-duplo skuplja
Trebalo bi podsjetiti da je jedan od najznačajnijih projekata, koji je inače A2A realizovala sa EPCG, bila ugradnja tzv. pametnih brojila. Ovim je sistemom do kraja 2020. bilo obuhvaćeno 82,5 odsto konzuma Crne Gore. Otkako su CEDIS preuzeli DF i Demokrate ne samo da je manje konzuma nego ranije, već se sada, protivzakonito, po sistemu desetine malih nabavki, od Vojina Lazarevića kupuju “obična” brojila i to kako kažu iz te komanije duplo skuplja čak i od “pametnih”.
I ovdje će SDT i pravosudni organi imati dosta posla u narednom peridu gdje će takodje isplivati i donacije i sponzorstva, ali ne za naše reprezentativne sportiste kao što je bila praksa ranije, nego za Crkvu Srbije/SPC.
RUP za Riplija i ordenje 
Vrhunac “osvezenog” upravljanja kompanijom je Rudnik uglja Pljevlja. Genijalnost poslovanja ogleda se u tome što prvi čovjek RUP-a sa jedne strane kaže da je kompanjija u plusu ali, sa druge strane, priznaje da ne plaća poreze i doprinose radnicima! Vjerovali ili ne?
Svakao da su i za Riplija ugovori sa Elektroprivredom Srbije o isporuciu 40 hiljada tona uglja za srpske termoelektrane po cijeni nekoliko puta nižoj od tržišne. Sa druge strane, EPCG je umanivala fakture RUP-a za isporučeni ugalj zbog toga što pljevaljska firma nije majki firmi isplatila dividendu.
Takođe, Rudnik uglja je rekorder po primanja zaposlenih pa je u javnosti saopštena informacija da se u jednom trenutku primalo, svakog dana, između 40 i 50 ljudi na neodređeno vrijeme. Zahvalnost za “dobro” poslovanje i doniranje, uz povremeno prevrtanje bagera van rudokopa, stigla je u obliku ordenja Crkve Srbije/SPC za prve ljude kompanije.
Ćutanje je saučesništvo
Na kraju ove “kratke” analize funkcionisanja crnogorskog elektroenergetskog sektora na treba zaboraviti da je nekadašna opozicija, a sada vlast i menadžeri nacionalnih kompanija, najavljivaili otpis dugova na računu, ukidanje OIE i gubitaka ali i kraj priče sa Prvom bankom. Ništa od toga nije se desilo osim suludog povećanja broja zaposlenih ali i finasijskih gubitaka, uz činjenicu da je, kako su rekli iz Ministarstva kapitalnih investicija, upravo EPCG zahvaljući otkupu struje od “lopovskih” proizvođača iz OIE ostvarila uštedu od 80 miliona eura.
Možda je ovakav način poslovanja u EPCG grupi planiran, možda će se brzo tražiti i neki novi strateški partner, čudi, međutim, činjenica da, i pored navedenih informacija, poznatih stručnoj javnosti, nemamo nikavu reakciju čelnih ljudi prethodnog menadžmenta, fakulteta i stručnjaka. Osim sporadičnih dnevno-političkih izajava poslanika izgleda da su i oni postali inferiorni posmatrači s početka ove priče. Novinare i ranije “nezavisne” medije da i ne spominjemo. No, ćutanje je saučesništvo.  
Mnogo je “mesa” da se radom i rezultatima sadašnjeg menadžmenta preduzeća iz EPCG grupe pozabavi Tužilaštvo. Definitivno bi Specijalno državno tužilaštvo trebalo da posjeti te kompanije i provjeri postoje li elementi krivičnog djela u načinu kako se upravlja preduzećima. Jer, ako se ovako nastavi, dugoročno i definitivno, doći će do urušavanja energetskog sistema Crne Gore.
A tada – ko posljednji izađe, neka ugasi svjetlo! Jer – EPCG štedi.

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment