Zašto američke sankcije ne daju rezultate?

Sankcije većinom dovode do humanitarnih kriza, a ne demokratizacije. Odgovor leži u biologiji.

Demokratija je ugrožena širom svijeta. Jedan od najrazrađenijih multidimenzionalnih mjerača demokratije, Institut V-Dem u Švedskoj, ističe da danas, 72 posto svjetske populacije živi u autokratijama, a samo 13 posto u liberalnim demokratijama, sa 42 države koje se autokratiziraju, odnosno odmiču od demokratije, u prošloj godini.

Pa ipak, takav pristup prikazuje sliku trenutnih karakteristika, ne priznaje različite načine na koje režimi postaju nedemokratski i proizvodi nerealistične pokušaje da se režimi usmjere ka demokratiji.

Neki režimi ne reaguju jer su čudnovati kljunaš.

U biologiji, fenetska klasifikacija pretpostavlja da možemo sagledati različite organizme i kategorizirati ih na osnovu pregleda njihovih karakteristika: ptice imaju kljunove, sisari imaju sposobnost da proizvode mlijeko, gmizavci mogu biti otrovni. Pa ipak čudnovati kljunaš ima kljun, mlijeko i otrovan je. Fenetska kategorizacija ne funckioniše uvijek.

Nasuprot tome, kladistički ili evolucijski pristup prati stablo grananja koje počinje od jednoćelijskih organizama i postaje savremene ptice, gmizavci i sisari. Čudnovati kljunaš može imati neke karakteristike ptica i gmizavaca, ali njegova evolucija prati put koji se granao te je onda postao sisar, pa je čudnovati kljunaš u porodici sisara.

Kada razmišljamo o režimima, mudro bi bilo pratiti evolucijske puteve. Posebno stablo grananja, koje treba uzeti u obzir, je ljevičarsko ili desničarsko naslijeđe vlada.

Tipične ljevičarske i tipične desničarske vlade

Idealno tipične ljevičarske vlade dolaze iz revolucionarnih i antikolonijalnih historija, stekle su moć obećanjima da će preraspodijeliti bogatstvo i uzdići siromašne, vezane su za radničke i druge pokrete niže klase i suprotstavljaju se obrascima rasne, etničke, rodne i druge isključenosti.

Idealno tipične desničarske vlade vuku porijeklo od kolonijalnih sila, stekle su moć obećanjima da će podržati međunarodni kapital i njegove lokalne saveznike, bile su vezane za poslovna udruženja i posjedničke elite i podržavaju identitete dominantnih grupa naspram manjinskih populacija.

Države ne putuju jednom ili drugom putanjom nasumično. Historija režima je praćena kritičnim raskrsnicama, tačkama odlučivanja kada se društvene sile udruže da institucionaliziraju opciju koja slijedi lijevu ili desnu evolucijsku granu.

Države koje krenu lijevim putem čine to zato što se grupe radnika, seljaka, žena, starosjedilaca i manjinskih grupa okupljaju oko antikolonijalnih i transformativnih projekata. Države koje krenu desnim putem čine to zato što kolonijalne elite, domaće elite i dominantne identitetske grupe pređu na desnu evolucijsku granu.

Neke od ovih vlada mogu se razvijati vremenom i povećati slične nedemokratske karakteristike. To nas dovodi u iskušenje da ih okarakterišemo kao slično nedemokratske i tražimo slične odgovore, ali njihov rascjep u prošlom kritičnom trenutku je važan kada razmišljamo o tome kako ih udaljiti od nedemokratske vladavine danas.

Naše sve preciznije mjere nam naprimjer govore da su države kao što su Kuba, Nikaragva, Venecuela i Filipini manjkave ili nedemokratije kao što je to bila Južnoafrička Republika.

Sankcije širokog obima

Fenetički pristup posmatra zajedničke karakteristike, kao što su nepošteni ili nekonkurentni izbori, ograničenja na civilno društvo i napadi na medije, i mogle bi ih čak u izvjesnoj mjeri smatrati nedemokratskim. Pa ipak, bilo bi pogrešno prići im sa sličnim odgovorima.

Spomenuo sam aparthejdnu Južnoafričku Republiku namjerno, jer je to slučaj koji mnogi koriste kao primjer da sankcije širokog obima i međunarodna izolacija mogu polučiti rezultate.

Pa ipak, sankcije širokog obima i međunarodna izolacija nisu učinili ništa da usmjere Kubu prema demokratiji, čak ni nakon više od 60 godina brutalnog embarga. SAD trenutno primjenjuje sankcije širokog obima na više od 35 dodatnih država, uzrokujući dramatičnu ljudsku patnju, ali ne i demokratizaciju.

Razlog je taj što aparthejdna Južnoafrička Republika vodi porijeklo od desnog evolucijskog puta. Sankcije su izolovale taj režim upravo od zajednice koja je definisala njegovu evoluciju: zapadnih vlada i kapitala, domaćih elita i dominantnih bijelih rasnih grupa.

Nasuprot tome, dok sankcije širokog obima uništavaju ekonomije i rezultiraju nepotrebnim smrtnim slučajevima u državama kao što su Kuba i Venecuela, izolacija od Zapada nije imala utjecaja na demokratizaciju u ovim državama. One možda pokazuju sličnosti sa desničarskim diktaturama, ali njihov evolucijski put nalazi se na lijevoj grani, i politika treba biti dovoljno sofisticirana da zna napraviti razliku.

Nedemokratije koje vode porijeklo od desnog evolucijskog puta mogu biti usmjerene ka većoj demokratiji ako ih dobročinitelji sa Zapada prestanu podržavati, ali ne i nedemokratije koje vuku porijeklo od ljevice.

Put demokratizacije

Za države koje svoje porijeklo vode od lijevog evolucijskog puta, pokušaji američke i drugih zapadnih vlada da ih izolouju idu u prilog čelnicima koji koriste sankcije da pojačaju svoje antizapadnjačke akreditive, čak i ako su davno prestali voditi svoju antikolonijalnu borbu. Nadalje, mogu uprijeti prstom u izolaciju od strane Zapada kao uzrok ekonomskog kolapsa i patnje stanovništva, čak i ako su odavno prestali predstavljati siromašne.

SAD je, prečesto pod pogrešnim utiskom da put ka demokratizaciji leži u prelasku sa lijevog evolucijskog puta na desni. Ali, čudnovati kljunaš nikada neće evoluirati u gmizavca. Nedemokratija koja vodi porijeko od lijevog evolucijskog puta neće postati demokratija prelaskom na desni.

Država koja je skrenula sa lijevog evolucijskog puta demokratizuje se produbljivanjem svog transformativnog projekta i prihvatanjem grupa iz nižih klasa koje su je i smjestile na taj put. Međunarodna solidarnost može podržati ove društvene snage, prozivajući devijacije sa lijevog evolucijskog puta, mobilizirajući bazu pristalica koji su izvor legitimiteta za takve vlade. Ovo osnažuje istinski narodne pokrete u ovim državama i vraća ih nazad na lijevi evolucijski put i u demokratiju.

Nažalost, to se rijetko dešava, zbog dva razloga. Prije svega, dio krivice mora pasti na međunarodnu ljevicu, koja oklijeva kritikovati vlade koje vode porijeklo od lijevog evolucijskog puta, čak i kada skrenu s puta. Ali, ruska invazija na Ukrajinu trebala bi biti lekcija – međunarodna ljevica treba biti dovoljno sofisticirana da kritikuje i američki imperijalni projekat koji je okružio i prijetio Rusiji i neposredno genocidni ruski imperijalni projekat koji želi uzeti teritoriju od Ukrajine.

Strah SAD-a od ljevičarskih narodnih pokreta

Drugi dio krivice pada na američku vladu i vanjskopolitički establišment, koji se isuviše plaši ljevičarskih narodnih pokreta i kojeg lako zavode potencijalni desničarski saveznici.

Uzimo Nikaragvu za primjer. Nekoć svjetionik revolucionarne transformacije, nikaragvanska vlada je poprimila najgore karakteristike nasljednog autokratskog režima. Ustanak iz 2018. studenata, žena, seljaka i radnika protivio se pokušajima da se ukinu penzione povlastice i mogao je gurnuti vladu nazad na lijevu stranu i prema demokratiji.

Ali, ovaj pokret je privukao pažnju američkog vanjskopolitičkog establišmenta, koji je u ovim protestima vidio priliku da prebaci Nikaragvu na desni evolucijski put. Kao rezultat, nikaragvanska vlada je odgovorila represijom i predstavila je opoziciju kao marionete američke imperije.

Američka vlada ima ulogu koju treba odigrati u vraćanju vlada nazad ka demokratiji, ali samo u režimima koji su potekli od desnog evolucijskog puta. Takvim vladama, američke sankcije i pritisak ukinuli bi ključnu podršku i mogle bi ih vratiti na put demokratije. To je ono što se dogodilo u Južnoafričkoj Republici; aparthejdna država usklađena sa SAD-om iznenada je izgubila podršku od svog glavnog dobročinitelja. Sličan pritisak od SAD-a da se demokratizuju mogao bi funcionisati u drugim državama koje su već na desnom evolucijskom putu, kao što su Poljska, Izrael i Filipini.

Umjesto neefikasnog vršenja pritiska na države koje su slijedile lijevi evolucijski put, i u tom procesu uzrokovanja velike humanitarne štete, SAD bi trebao svoje napore za demokratizaciju usmjeriti na mjesta u kojima njegova podrška igra ključnu ulogu, kao što su one države koje su slijedile desničarski put.

Čudnovati kljunaš ne može postati ptica, ali bi mogao postati sličniji drugim sisarima.

AJB

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment