Zavirite u muzej Magična Crna Gora; Bulatović: U 19. vijeku ovdje se događalo nešto veličanstveno 

Manje brojnog naroda, a toliko umjetnosti i dragocjenosti – to nemaju mnogo veće države, poručuje za Analitiku kolekcionar i istražitelj Zoran Bulatović

piše: Bogdan Šoć

Muzej Magična Crna Gora, kolekcionara i istražitelja Zorana Bulatovića, nalazi se u njegovoj kući u podgoričkom naselju Vranići. 

Iako spolja ne odaje utisak da među svojim zidovima krije tajne vjekova, zakoračivši kroz naizgled obična vrata, naći ćete se u vremeplovu koji kroz dokumenta, ilustracije i druge predmete prikazuje svijet Crne Gore koji se uglavnom odnosi na period do ranog 20. vijeka.


„Potrebno je nekih četiri sata da se vidi sve što je u muzeju, a i tada ostaje još puno toga za vidjeti, jer svaka priča vuče drugu“, kaže sagovornik Analitike.

Bulatović kaže da je ovo „crtana istorija“ i da ovdje – nema prevare i laži.

„Tu je oko hiljadu ilustracija, mahom originala ili kopija iz knjige, koje mi je bilo žao pocijepati. Tu je više od sedam hiljada dokumenata, a naravno tu su i drugi predmeti poput mačeva, revolvera, umjetnina, mapa…,“ ističe Bulatović.

O Crnoj Gori u 19. vijeku u inostranstvu je, podsjeća Bulatović, pisano više nego o bilo kojoj drugoj državi, a ističe da veliki broj djela nije ni preveden sa francuskog i engleskog jezika. 

„Vremenom, sakupljajući brojne artefakte o Crnoj Gori, došao sam do zaključka da se na našem području u 19. vijeku dešavalo nešto veličanstveno, čega nismo svjesni, sudeći po brojnim utiscima stranih umjetnika, diplomata, putopisaca i drugih koji su posjećivali ovo područje“, napominje sagovornik Analitike.

To se vidi, kako dodaje, i kroz broj časopisa o kulturi, kojih je pri kraju 19. vijeka bilo 20, dok danas praktično i ne postoje.

„U časopisu Crnogorka iz 1870. godine, cijela naslovna strana posvećena je Geteu“, kazao je Bulatović.

Bulatović ističe i posjetu muzeju norveškog profesora slavistike Svena Meneslanda.

„Bio je oduševljen sadržajem, ostao je tri dana izučavajući sve što je u muzeju“, napominje on.

Sagovornik Analitike dodaje da predmete sakuplja sa specijalizovanih sajmova širom Evrope, kao i iz antikvarnica, a tu je, dodaje, i internet pretraga.

Početak

Kolekcionarstvom je, kaže, počeo da se bavi 1999. godine.

„Od režisera Dena Klajmana, u Londonu u kojem sam tada živio, na poklon sam dobio kutijicu koju je kraljica Meri 1914. godine, na početku Prvog svjetskog rata, poklanjala vojnicima koji su išli na front“, ističe Bulatović.

Ono što je zanimljivo, kako kaže sagovornik Analitike, je to što je na njoj među saveznicima, poput Rusije Francuske, Belgije, Japana, Velike Britanije, Srbije, prikazana i Crna Gora.

„Naći se u takvom društvu sa tadašnjih 300 hiljada stanovnika je velika čast“, poručuje sagovornik Analitike.

Naslovne strane časopisa o Crnoj Gori, ženski kutak, dagerotipija…

Bulatovićeva kolekcija novina iz inostranstva, koje za naslovnicu imaju motive Crne Gore, broji oko 300.


„Tu je čuveni časopis London illustrated news, koji je CNN 19. vijeka, a na naslovnoj strani jednog broja je zbor Crnogoraca na Cetinju… Takođe, isti časopis ima u jednom primjerku i detalj bitke na Grahovu na naslovnici. Tu su časopisi iz Beča, Francuske… Tu je i italijanska La DomenicaCorriere, koja u prvom broju počela sa motivima Crne Gore na glavnoj strani“, ističe Bulatović.

Tu je i pozivnica-meni za ručak kralja Nikole iz 1910. godine kada je proglašen za kralja, na kojoj je, prema njegovim riječima, ujedno i prvi prikaz kraljevskog grba.

„Predlagao sam da se prve dvije ponude iz menija nalaze u svakom restoranu“, dodaje sagovornik Analitike.

Takođe, Bulatović u svom muzeju ima i preteču fotografije – dagerotipiju.

„Sve je počelo 1838, sa Luj Dagerom, sa tehnikom otiska na staklu, a ovdje ima 80 primjeraka sa motivima Crne Gore“, kaže on.

Tu je i ženski kutak koji je, kako je napomenuo, pokrenuo prije 5-6 godina, jednog 8. marta.

„Tu se nalaze ilustracije Crnogorki 19. vijeka“, rekao je Bulatović.

U muzeju se mogu primijetiti i brojne šahovske table, koje Bulatović kao pasionirani ljubitelj drevne igre, sam pravi.

Čuvar tradicije

Jedna od najvećih želja Bulatovića, jeste obnova Žabljaka Crnojevića za koju smatra da je temelj Crne Gore.

„Apelujem na ministarku kulture i sve koji se njome bave – moramo da renoviramo Žabljak Crnojevića. Potreban je idejni projekat, da se napravi muzej, da unutra imate knjige o Crnojevićima. Mon Sen Mišel u Francuskoj je najposjećenija tvrđava-ostrvo na svijetu sa 2,5 miliona ljudi godišnje, zašto ne bismo napravili nešto slično i na Žabljaku Crnojevića koji je star hiljadu godina? Mi nemamo ni putokaza do tamo“, ukazuje Bulatović.

Time bi, prema njegovim riječima, tek onda došla do izražajnosti državnost Crne Gore.

„Pitanje svih pitanje je Žabljak Crnojevića, ako se on sredi srediće se i Crna Gora. Potrebno je čuvati tradiciju“, poručuje Bulatović.

Od svjetskih muzeja tražiti stvari koje su bile naše 

Bulatović ističe da je kroz istoriju iz Crne Gore iznošen veliki broj knjiga i drugih artefakata.

„Treba da se obrazuje tijelo koje bi tražilo od svih svjetskih muzeja stvari koje su nekada bile naše“, smatra on.

Ne moramo čak, kako ističe, ni dobiti original, ali da se dozvoli našim stručnjacima da kopiramo ili skeniramo šta možemo.

„Čini se da je tu naša lijenost na djelu. Postojale su prepisivačke škole 15. i 16. vijeku, zašto ne bi mogle i sad, a posao je umnogome olakšan i prisustvom tehnologije. Jer, upoznavanjem onoga što Crna Gora ima vani, dolazimo do jedne velike i moćne države, čega uopšte nismo svjesni“, kaže sagovornik Analitike.

Bulatović dodaje da je konačno došlo i vrijeme da se u škole u uvede istorija umjetnosti Crne Gore. 
“ Umjesto što nam djeca uče o industriji Novog Zelanda, zašto ne bi učinili o sopstvenoj kulturi. Za ovako mali narod, toliko je umjetnika i umjetnosti i dragocjenosti da to nemaju mnogo veće države“, zaključuje Bulatović

Analitika

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment