Znamo li kuđ idemo?

Crnogorska barka hitro se zaputila u oluje i bure, a pitanje je kako će iz toga izaći… Koliko skupo ćemo morati da platimo naše ćutanje?

izvor: Analitika

autor: Alek Barović

”Svijet je ovaj tirjan tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj” 

Završi se još jedna godina. Veoma teška za Crnu Goru i slobodnomisleći svijet. Teško je očekivati da će i nova biti bolja. Jer, ne učimo se na greškama, ni svojim ni neprijatelja. S druge strane, taj neprijatelj, izgleda, dobro poznaje materiju i savladava prepreke i to s po nekoliko poteza unaprijed.

Počelo je s Ukrajinom. Kada sam nekoliko dana prije početka rata došao u Kijev, stvarno jeste mirisalo na barut i skori sukob, ali isto tako lebdjela je velika nevjerica među zapadnom međunarodnom zajednicom da će Putin krenuti u vojnu operaciju. Godinu nakon kao da su se svi umorili od Ukrajine ili tek prividno pružaju podršku. Sa druge strane, puštaju moskovskog kasapina da rovari po drugim državama, između ostalog i po našoj. 

Zaključak je da ništa nisu naučili ovi sa Zapada, već puštaju da se raspe i ovako poljuljano povjerenje u njih koji su donedavno smatrani čuvarima liberalne misli u svijetu. Izgleda da se debelo omanulo. Naravno, neću se ođe baviti spekulacijama ko je od silnih zvaničnika, savjetnika, ambasadora i ostalih podmićen ili jednostavno – glup. Ima i jednih i drugih, mnogo. Mada, glupo je i od mene da se bavim tuđim državama, ali u situaciji kad njihova (ne)činjenja utiču i na moju onda imam pravo.

No, da se vratimo našoj Crnoj Gori. Kao i godina prije, i 2022, može se opisati samo jednom riječju – izdaja! Svega mogućeg što se moglo izdati. Takva će biti i ova, jer očigledno je da pameti nema ni među nama kako da se riješimo izdajničke gube. 

Zanimljivo mi je bilo da čitam seriju intervjua koji su krenuli s početkom godine. Zdravko Krivokapić piše knjigu o tome kako su ga izdali. Profesor je napravio toliko loših procjena što očigledno znači da loše vaga ljude. Šteta što to, na primjer, nije vidio kod Amfilohija Radovića ili Jovana Mićovića. Ipak je ovaj prvi začetnik svega lošeg što nas snalazi proteklih godina, a drugi samo blijeda kopija i obični izvođač radova nalogodavaca iz kruga dvojke.

Prezanimljivo je kako se svi ośete izdanim u jednom trenutku, a dio su mnogo veće izdaje. Kada sebe okružite sa izdajnicima zar je moguće očekivati da će oni postupiti drugačije prema vama ili drugome? Naravno, ne. Još smo na kraju shvatili da se ne radi samo o izdajnicima Crne Gore nego i srpstva budući da su pokazali da im je i od njega preče pośedovanje fotelja odakle mogu i oni malo da pljačkaju.

Svakako, podržavam publikovanje knjige bivšeg premijera apostolske Vlade, jer u njoj će se naći mnogo zanimljivih stvari. Pogotovo onih vezanih za Abazovića i to kako je piscu radio iza leđa. Mislim, radio je svakome, ali ovo poglavlje je ipak zanimljivo zbog važnih događaja koji su se desili. Od sastanka pod Ostrogom do Belvedera.

Drugog dana nove nam godine i smijenjeni premijer dao je poduži intervju. Naravno, u njemu samo papagajski ponavlja ono što i inače priča. Otvoreno se divi Vučiću i njegovoj propagandnoj mašineriji koja linčuje ljude i zavodi jednu od najgorih diktatura poznatih modernom svijetu. Hvali se potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije kojim je zakočen evropski put Crne Gore vjerovatno na duže vrijeme. I najgore, najavljuje još jednu izdaju formiranjem treće po redu vlade u posljednje dvije godine. 

Da ga ne znam, pomislio bih da mu neko smješta ovim odgovorima, ali nažalost znajući ga vjerujem da je to sve rekao, po njegovom mišljenju, čiste svijesti. I naravno, pokušava da abolira Dražin front (DF).

Naravno, uz njega aktivirala se opet mašinerija uvezenih kolumnista, nazovi pisaca i peglača svih skandala da predstave Dražin front (DF) kao poželjnog partnera. Da im za desetak dana operu biografije kako bi zapad promijenio mišljenje da se ne radi o propagatorima genocidne ideologije već o pravim pomiriteljima i evropejcima. Samo još čekam da pročitam neđe da se onomad ispred Skupštine nije peklo prase od strane ”srbadije barske” nego rolovao suši, a da Andrija Mandić nema orden četničkog vojvode nego zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, petokrakom. Sve da je to istina jedino ga je mogao dobiti od Miloševića ili Momira, mada očigledno nijesu bili previše upoznati sa njegovim ratnim zaslugama. 

Znamo li kuđ idemo? Čini mi se da ne znamo. Crnogorska barka hitro se zaputila u oluje i bure, a pitanje je kako će iz toga izaći. Teško je sad predvidjeti bilo koji politički proces ili dešavanje. Očigledno, jedino je izdaja konstanta našeg društva. Ne zna se da li će Ćakijeva vlada biti izabrana, niti ako se ipak dogovore da li će trajati išta duže od proteklih. Pitanje je samo uz kakve posljedice će biti ostvarena i djelovati. Koliko skupo ćemo morati da platimo naše ćutanje? 

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment