Piše: Dragan Bursać,
“Novom srbijanskom premijeru Vučeviću mogu samo poručiti da njegova Srbija NIKAD nije imala izlaz na more, pa samim tim ne može predati ili izručiti nešto što nije njeno. Velikosrpska politika može samo sanjati vlažne snove o mokrom Jadranu u svom gruntu. A Srbi su uvijek dobro došli na Jadran. Kao turisti, naravno. Pa im od volje -Slovenija, Hrvatska, Crna Gora ili Albanija.“
„Izgubili smo Crnu Goru, organizovali ste miting za Kosovo gdje su se krale patike, hoćete sa ovima zajedno koji priznaju genocid u Srebrenici… Da danas imamo izlaz na more mnogo bi lakše dobijali ono što treba da dobijamo. Lakše bi se borili za Kosovo, vi ste predali i Crnu Goru i pokušali da predate Kosovo i u dobroj mjeri to učinili. Nemojte nama držati moralne pridike jer nemate prava na to i neka vječno živi Srbija“, zaključio je ovo novi premijer Srbije Miloš Vučević u raspravi sa još radikalnijim od sebe, poslanikom Milošem Jovanovićem iz Novog DSS.
Ono čega nemaš ne možeš ni izgubiti
Na stranu sad što je ova gomila nebuloza i laži izrečena sa Skupštinske govornice u Beogradu-čega se ta govornica naslušala, to ni pas sa maslom ne bi polizao u zadnje četiri decenije, pa ipak, ne može zdrav ljudski um da ne zastane i da se ne zapita, hoće li velikosrpski imperijalizam ikad ukočiti i malo pustiti na miru susjede.
Ali, prije toga, hajde da razjasnim dvije jako važne stvari. A možda i tri i četiri:
- Srbija NIKAD nije imala izlaz na crnogorsko more
- Samim tim ne može izgubiti nešto što nije njeno
- Kosovo je samostalna, nezavisna država, koliko god srbijansko rukovodstvo sa pratećim narodom bilo u deluziji
- U Srebrenici je počinjen genocid
Ali, hajmo se malo vratiti na famozno “srpsko more“, koje je izgleda rađeno u “Stealth tehnologiji“ i koje tako nevidljivo postoji u bajkama i četničkim magnovenjima pijanih bradonja u Herceg Novom. Ova kovanica o “srpskom moru“ je zapravo viševjekovni san srpske klike, koja nikako da shvati da je kontinentalna država i da joj je mnogo bolje očistiti korita Morave, Nišave i ostalih rijeka, koje više liče na smetlište no na plovne tokove.
Ruske ratne luke u toplim morima, java ili san?
I ne samo to, mit o “srpskom moru“ je trebao poslužiti kao priča o “krunskom trofeju“ koji bi Srbija, pogotovo ovako putnizirana izručila Rusiji. Odavno kruži taj narativ da Srbija nema, niti zna praviti pomorske snage, jer, logično, nema mora, ali zato Rusija zna. Što će reći da je mit o srpskom moru zapravo mit o Boki ili otvorenom Jadranu oko Bara nakrcanom ruskim pomorskim kanturinama koje bi dobile konačno svoj jastuk za snove, a taj jastuk se zove izlaz na toplo mora. Jer Rusija, kolika god pomorska sila bila (a i nije neka), zbog surove geografije i još surovije klime je zapravo osuđena da svojim brodovima jezdi po unutrašnjim morima ili da burgija led po Arktiku što je sa stanovišta bilo koje ratne taktike potpuno impotentna stvar.
Pa zato kad novopečeni srbijanski premijer Vučević kaže da bi se “izlazom na more mnogo lakše dobilo ono što treba da se dobije“, on misli na klasično siledžijsko konkvistadorstvo, naravno na ruski pogon. On zamišlja neku novu 1918. samo uz asistenciju Rusa, koji bi, topovnjačama, valjda iz Boke ili Bara uništili Crnu Goru i (iznova) je pretvarali u srpsku guberniju, udarajući u meki trbuh NATO pakta. A samo takva, dakle kao srpska gubernija – Crna Gora postoji u očima velikosrba. Posrbljena, okupirana i posrbljena.
Lamentiranje nad Kosovom je dobro poznata stvar, a negiranje genocida ide u katalog nacionalne sramote cijele države, koja će usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici biti skrajnuta sa bilo kakvog civilizacijskog puta. Ako je ikad i bila na njemu.
Spajić i Milatović spavaju zimski san
No, nije ovo ni pola nezgodacije sa svojatanjem crnogorskog dijela Jadrana i obale. Pitam se ja, a pitam i vas, što čine premijer Spajić i predsjednik Milatović po pitanju sramnih i uzurpatorskih izjava novopečenog premijera Srbije? Ćute zbog zimskog sna, praznika ili nečeg trećeg????
A to treće bi moglo biti sužanjstvo koje je isposlovala aktuelna vlast u Podgorici prema Beogradu. Pa onda ne biva da se diže glas na ruku koja te je postavila tu đe jesi i koja preko Crkve Srbije djeluje tako da sedativizira i ono malo mislećih snaga.
A evo prođe već tri dana, ni glasa od zvanične Crne Gore, dok Srbija itekako misli da joj je nešto oteto i da joj to nešto (tuđe) pripada.
Za kraj, valja kazati da velikosrpska politika može samo sanjati vlažne snove o mokrom Jadranu u svom gruntu, ali da su Srbi uvijek dobro došli na taj Jadran. Kao turisti, naravno, pa im od volje – Slovenija, Hrvatska, Crna Gora ili Albanija.
CdM
