VOA
Osim što je bilo dramatično, kao i većina ranijih obraćanja srpskoj javnosti, potonji medijski nastup predśednika Srbije Aleksandra Vučića u poneđeljak uveče donio je i nešto novo.
Sagovornici Glasa Amerike ocjenjuju da je da je Vučić – kako se čini – pod pritiskom zapadne petorke prihvatio francusko-njemački plan za Kosovo i da sad traži način da podijeli odgovornost i da to predstavi javnosti.
Sam Vučić je najavio veće učešće parlamenta i vlade u dešavanjima oko Kosova, najavio je sastanke sa predstavnicima opozicije o razvoju situacije u odnosima sa Prištinom i Zapadom, a u nekoliko navrata je tokom obraćanja pomenuo i izjašnjavanje samih građana.
Podjela odgovornosti je nešto čemu će on da pribjegne kada je prićeran u ćošak, kaže Srđan Cvijić iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku:
“Ja mislim da poslije 10 godina lične vlasti odjednom se probuditi i tražiti neku saodgovornost naroda i drugih političkih partija je prilično licemjerno”, kaže Cvijić i ocijenjuje da je to obraćanje bilo namijenjeno prije svega unutrašnjem javnom mnjenju, ali i vanjskom:
“Mislim da se radi o tome da je Vučić prićeran u ćošak zbog dugogodišnjih obećanja koje je davao međunarodnoj zajednici. I da je sa njegove tačke gledišta bio prinuđen da prihvati taj sporazum, ali da i dalje računa na to da druga strana neće prihvatiti. I ja mislim da je to sad velika kocka koja je trenutno u igri i viđećemo što će se desiti sa druge strane”.
Tokom obraćanja Vučić je rekao da mu je jasno stavljeno do znanja kakve teške posljedice čekaju Srbiju u slučaju da odbije plan – od zaustavljanja evropskih integracija, svojevrsnih sankcija u vidu zaustavljanja i povlačenja investicija, pa čak i ukidanja bezviznog režima putovanja.
Prema mišljenju Dejana Bursaća sa Instituta za političke studije ovo su najteži trenuci od dolaska Aleksandra Vučića na vlast i on sada traži način kako da to što je prihvatio francusko-njemački plan predstavi javnosti:
“To je vrlo teška politička pozicija za nekoga ko je prijethodnih desetak godina gradio priču – śetimo se pobjeda 5:0, uspjesi u pregovorima, Srbija čvrsto brani svoju poziciju – da odjednom javnosti kojoj ste sve to pričali dođete i kažete – pa mi smo morali da prihvatimo nešto što je praktično suverenitet Kosova”, kaže Bursać i dodaje:
“Definitivno sad Aleksandar Vučić gleda kako to da upakuje naciji, odnosno javnosti, glasačima. I na koji način to može i da se podijeli odgovornost – sad se odjednom uključuje i skupština kao akter, i super je što tu ima opozicije, i vlada, i slično. Ja vjerujem da bi najbolji scenario svakako za Vučića bio da tu svi učestvuju, da to bude skupštinska rasprava i da na kraju taj dokument potpiše neko od koga on može u nekoj narednoj lateraciji da se distancira. Bila to premijerka, bio to ministar spoljnih poslova i slično”, kaže Bursać u razgovoru za Glas Amerike.
Iako danas ambasadori Njemačke i Francuske Anke Konrad i Pjer Košar demantuju da je tokom nedavnih razgovora sa predśednikom Srbije bilo pritisaka i prijetnji sankcijama Srbiji, već samo ukazivanje na posljedice ako se propušti prilika normalizacije odnosa, Dejana Bursaća ne čudi što je Vučić u svom obraćanju igrao na ekonomsku kartu i širenje straha od lošijeg života:
“Vučić je apsolutno siguran da je to ono što ga dugoročno održava na vlasti i Vučić ne smije to da ugrozi. A vjerujem svaka najava prekida strane pomoći, bezviznog režima – svaka takva najava ugrožava taj narativ o blagostanju. A sa druge strane svjestan je da je Kosovo vrlo jak emotivni okidač za glasačke reakcije. Nije možda nešto što će ga skinuti sa vlasti, on gleda svoje glasače i gleda njima da pokaže da će i ovo biti dobro i da će ovo biti dobro za blagostanje, ekonomski razvoj, infrastrukturu itd. Uz neki maksimum očuvanja interesa Srba na Kosovu, što ja vjerujem da se pokušava kroz tu priču o ZSO”.
Srđan Cvijić ističe da je pozicija kosovskog premijera Aljbina Kurtija vrlo čvrsta među biračima upravo zbog pokazane čvrstine u pregovorima i odbijanja da prihvati formiranje ZSO:
“Ja mislim da je dio računice sa strane Vučića da oni to neće da prihvate, da će on da se pozicionira kao strana spremna na kompromis, razumna strana, a u pregovorima i da će tako dodatno da kupi vrijeme”.
Iz ugla Vučića ZSO je nešto što je njemu veoma važno, prije svega iz političkih razloga:
“Na osnovnu ovog narativa koji smo gledali juče meni se čini da će to biti neka vrsta trampe koja će se ponuditi javnosti da lakše svari, da lakše racionalizuje taj njemačko-francuski sporazum. Da, Srbija je potpisala, ali evo zauzvrat dobićemo ZSO, osigurali smo budućnost Srba na Kosovu, neće biti ne daj bože nove ‘Oluje’, proćerivanja, nasilja”.
Kako na kraju kaže Bursać, matematika Zapada je vrlo jasna i ako sa jedne strane imate igrača koji je poput Kurtija praktično nepopustljiv i Vučića koji će sa druge strane da popusti pod pritiskom – jasno je kakve će poteze vući predstavnici međunarodne zajednice.
