Sljedeće godine su parlamentarni izbori, što je za život jedne demokratske zemlje najvažniji događaj, jedanput u četiri godine. Formirati svoju vladu, samostalno ili koalicijski, determinira sudbinu države u sljedećem razdoblju.
Kako smo mi ipak društvo na svoj način posebno i zanimljivo, dapače i osebujno, odmah na početku valja reći da će za ishod izbora možda biti presudni – nogometni događaji. Ne, ne šalimo se.
Zar uistinu mislite da u središnjicama naših stranaka ne razmišljaju o nogometu onako kako pacijent misli iskoristiti liječnika? Nogometni puk nije zanemariv ni svojim utjecajem, a kamoli brojem potencijalnih glasova. Opet, i to je rizik, jer ako se u politici nagnete malo više na jednu nogometnu stranu, mogli biste izgubiti na drugoj.
Nije tajna da se, nakon što je Hrvatski nogometni savez izmaknuo predsjedničku stolicu Davora Šukera, na čije je mjesto postavljen HDZ-ov kadar Marijan Kustić, osjete neke ne samo kozmetičke i političke promjene u nastupu krovne kuće hrvatskog nogometa. Ono što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo ostvarilo se.
U situaciji kada je raskol i jaz između hrvatskog sjevera i juga doživio kulminaciju, predsjednik Marijan Kustić, uz svesrdnu pomoć izbornika Zlatka Dalića, vratio je hrvatsku nogometnu reprezentaciju u Split.
Iako je u to malo tko vjerovao. Zar uistinu mislite da u tom povratku Vatrenih u Split visoka, najviše politika nije imala svoje prste? Ne samo prste nego obje ruke do ramena.
Hrvatska je odigrala nekoliko antologijskih utakmica na splitskom Poljudu, protiv Mađarske, Rusije, Francuske, Walesa… I danas nam je postalo normalno i prirodno da nam reprezentacija igra u Splitu. U raspletu cijele ove neugodne situacije pomogla je i činjenica da je stadion u Zagrebu, maksimirski, u grozomornom stanju pa je splitski Poljud za velike utakmice praktički ostao jedina opcija. Sila Boga ne moli.
Hajdukov bijes
Međutim, problem ostaje Hajduk. Iako su se odnosi Hajduka i HNS-a malčice primirili, daleko je to od poželjne situacije. Barem ako gledamo kroz prizmu Splićana.
Hajduk u nastupajućoj sezoni doživljava punoljetnost u smislu neosvajanja naslova prvaka. Zadnji je put bio prvak 2005. godine, a od tada traje agonija splitskog kluba. Kojemu brojne metode spašavanja, poput one privatizacijske po Sanaderovu modelu, nisu pomogle. Kao uistinu veliki klub, Hajduk nikad nije doživljavao takvu sportsku, pa i financijsku inferiornost u sve četiri države u kojima je opstajao.
Oni mudri koji se bave politikom, pritom ne trebaju biti skloni teoriji zavjere, vjeruju da bi Hajdukov uspjeh pomogao i današnjoj vladajućoj koaliciji, koja usput drži i Hrvatski nogometni savez, da pobijedi na sljedećim izborima.
Zamišljaju to kao projekt kakav je bio, da se ne zavaravamo, gradnja Pelješkog mosta. Naime, osvoji li Hajduk u sezoni koja počinje naslov prvaka, računa se na euforičnu atmosferu u Dalmaciji koja bi pripomogla HDZ-u da lakše prođe kroz izbore. Samo, ako ta ideja egzistira u Kući nogometa i u HDZ-u, sigurno je da i oni dobro znaju da se tu nešto pita i Dinamo. Novi, postmamićevski Dinamo koji si ne bi smio dopustiti kiks, ostati bez krune. I dokazati koliko je nesposoban, za razliku od Zdravka Mamića.
Hajdukov bijes uglavnom je i vezan za razdoblje u kojem je hrvatskim nogometom žario i palio Zdravko Mamić. Sa svojim nemjerljivim utjecajem na suce, makar Dinamo bio uvijek igrački superioran, ništa nije prepuštao slučaju. Svjedočanstava je bezbroj, a najjače je odjeknulo kada je bivši Hajdukov predsjednik Hrvoje Maleš kao pouzdanik USKOK-a raskrinkao šefa sudaca Željka Širića i Stjepana Djedovića.
Utješna nagrada
Bio je to skandal neviđenih razmjera, a Širić je odrobijao svoj grijeh, sve zato što je u novinskom zamotuljku primio 30 tisuća eura od Hajdukova predsjednika za “neke davne usluge”. Ovaj zorni primjer kako je funkcionirala sudačka organizacija nikad nije dovoljno raskrinkan i objašnjen. Nastradali su oni koji su vodili prljave poslove, a suci koji su ih odrađivali ostali su netaknuti.
Premda je Dinamo godinama uistinu bio bolji od Hajduka, činjenica jest da su ga suci favorizirali. Oh da, strogo se da primijetiti da se situacija stubokom promijenila otkako je na čelo Hrvatskog nogometnog saveza došao HDZ-ovac Marijan Kustić.
Činjenica je da Hajduk u posljednje dvije sezone ima korektno suđenje, a u nekim trenucima čak i naklono. Opet, splitski klub koji debelo financijski zaostaje za Dinamom ne može složiti konkurentsku momčad i zaprijetiti zagrebačkim “modrima”. U natjecanju, prvenstvu, uvijek na kraju ispliva kvaliteta. Ali Hajduk je u posljednje dvije sezone osvojio dva Kupa. Jest, Kup je utješna nagrada, ali budite sigurni da ga u Hajduku ne doživljavaju baš tako.
Upravo to što je limitirana momčad osvojila dva Kupa spasilo je sadašnju upravu na čelu s Lukšom Jakobušićem da uopće ostane u sedlu. No gorljivi navijači hoće klimaks. Žele naslov prvaka. Pošto-poto i konačno! Zato, nije nemoguće da to žele i u dijelu HDZ-a, napose onom dalmatinskom. Jer taj dio će na izborima proći onako kako Hajduk prođe u sljedećem prvenstvu.
Zar doista mislite da se u stankama sjednica Vlade, ili kasnije, ne razgovara o nogometu i o tome što bi cijelom HDZ-ovu establišmentu moglo donijeti prednost? Nemojmo se zavaravati. Ako Hajduk postane prvak, HDZ će lagano pomesti Dalmaciju. Samo, ponavljamo, da bi se to dogodilo, Hajduk bi morao biti ravnopravan Dinamu. A to po igračkom kadru, ali i dubini i širini blagajne, još nije.
Sudačke liste
Uvertira nogometne sezone, dvoboj Superkupa u Zagrebu, pokazao je da Dinamo još ima bolju momčad, ali i jači onaj tajni, diskretni utjecaj na suce. Tako valja gledati i na isključenje Hajdukova trenera Ivana Leke na kraju prvog poluvremena. Premda, i Hajdukov strateg tu se pokazao ne baš previše mudrim, ispada kao da je sam isprovocirao sve što se dogodilo.
Pa sve da se dogodi da u novoj sezoni Hajduk bude imao još naklonije suđenje, ne bude li splitski klub ojačao momčad, neće mu pomoći ni svi suci svijeta. Isto bi bilo i obratno, čak i ako mislite da će vam suci pomoći, morate i na travnjaku nešto odigrati. Mnogi u novim potezima preslagivanja u sudačkoj organizaciji vide – prosudite sami je li to realno ili ne – utjecaje u Savezu koji idu na ruke Hajduku. Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza usvojio je liste sudaca i kontrolora za prva tri stupnja natjecanja (Supersport HNL, Prva NL, Druga NL) za sezonu 2023./2024.
Na A listi sudaca Elitne skupine su trojica sudaca Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije: Duje Strukan, Jakov Titlić i Ante Terzić. Na B listu sudaca Elitne skupine imenovani su Alen Jakšić, Hrvoje Radić i Vice Vidović. Na A listi sudaca Prve skupine su Ante Jurić, Renato Lacić i Marino Majstrović, dok su na B listu uvršteni Kristijan Kuduz, Matej Pavić i Dujo Sarić. Na A listi Prve skupine za žene je Jelena Pejković.
Na A listi sudaca Druge skupine bit će Ante Sočo i Ante Znaor, dok je Marin Barić na B listi iste skupine. Dužnost kontrolora suđenja na utakmicama Prve i Druge NL obavljat će Andrija Čaljkušić i Marin Ivanković. Nesumnjivo, HNS je učinio golem ustupak nogometnim krugovima u Dalmaciji, neki metaforički kažu i Hajduku.
No sve te radnje ne moraju imati presudan učinak u ostvarivanju navodnog cilja da novi hrvatski prvak postane Hajduk i olakša vladajućima da na krilima euforije dobije masu glasova više. Nogomet je to, sport u kojem od svih momčadskih sportova autsajder ima najveću šansu. Ali to je i sport u kojem nerijetko i sreća ima presudnu ulogu, od udarca u vratnicu do zabijanja lopte u mrežu nekad nas dijeli jedan jedini centimetar. Ili dašak vjetra.
Misli svoje
Možete li zamisliti da se, primjerice, probajmo biti duhoviti, u uredima HDZ-a gledaju utakmice nogometnog prvenstva. I da svi navijaju za jedan klub. U cilju višeg, najvišeg interesa? Kako već bilo, svjedoci smo u više od tri desetljeća samostalne hrvatske države, time i nogometa, da se politika obožava involvirati u nogometne događaje. Pogotovo ako u njima vidi neposrednu korist. Ako se to i sada dogodi, to ne bi bila revolucija, nego evolucija.
Za kraj, danas i ako upitate Marijana Kustića, predsjednika našeg saveza, za koga je navijao, priznat će svoju “nekadašnju” opredijeljenost prema bijeloj boji. I to mu se ne smije zamjeriti. Ajmo se pokušati ipak malo ostaviti politike. Imperativno. Za hrvatski nogomet, a ne samo za vladajuću koaliciju koja ima aspiraciju prema još jednoj pobjedi na izborima sljedeće godine, bilo bi najljepše da Hajduk osvoji naslov bez mrlje, bez pomoći sudaca, suvereno. Pa neka Split i Dalmacija proslave naslov nakon 18 godina čekanja.
Samo? Sudeći prema sadašnjem stanju, dobro, prijelazni rok traje još do 31. kolovoza, Dinamo je još moćniji glede igračkog kadra. Dočim o utjecaju na suce još možda možemo i lamentirati. Makar, ni Dinamo tu nije loš, naprotiv… Mi samo zamišljamo kako Andrej Plenković gleda televizijske prijenose utakmica Dinama i Hajduka. I misli svoje. Primjerice, nije da “svi ovisimo baš o ovome”?
dnevno.hr
