Da je u režiji Abazovićeve vlade tokom proteklih 345 dana mnogo toga u Crnoj Gori efikasno razvaljeno i obesmišljeno nije trebalo da nam kaže ekonomska ekspertkinja Mila Kasalica. Osjećali smo to i sami, ali je njena dijagnoza o najgoroj vladi do sada samo potvrdila crne slutnje vezane za akutnu dužničku krizu i, nedajbože, bliski bankrot. Da li se parlamentarnim izborima od 11. juna nazire kraj Dritanovom cirkusu koji je koštao zemlju prvo jasnim skretanjem sa evropskog puta, zatim gubitkom milionskih prihoda, da ne govorimo o kompletnoj predaji zemlje Srpskoj pravoslavnoj crkvi, putem veleizdajničkog potpisivanja takozvanog Temeljnog ugovora
piše: Rajko Cerović
Ovih se dana gospodin Dritan više nego efikasno ruga Crnoj Gori držeći maratonske monologe o navodnim uspjesima svoje vlade, uz poznato širenje ruku i frljakanje padežima ni malo karakterističnim za njegove albanske sunarodnike koji su odavno savladali crnogorski kao svoj nematernji jezik. Sporedno je Dritanu da li mu je vlada u legalnom ili tehničkom mandatu jer on, baš kao i uglađena predsjednica Skupštine Danijela Đurović na svakom koraku krši Ustav, donosi odluke koje ni njemu ni gospođi Đurović ne pripadaju.
Obavezno udvoje žure da se što prije oslobode normalnih ministara i posebno osoba crnogorske nacionalne svijesti, poput Ranka Krivokapića ili Raška Konjevića, čijim odsustvom, kako kaže Dritan, Vlada tek radi „kao violina“.
Ispoljavajući pubertetsko zadovoljstvo svojom neograničenom vlašću Dritan razvaljuje uhodani trajektni sistem Kamenari – Lepetane bacajući zemlju u glupe višemilionske troškove. Samo zbog toga što je jednom rekao da na Sinjajevini neće biti vojnog vježbališta, Dritan se ruga Crnoj Gori kao članici NATO alijanse i ako i djeca znaju da je Sinjajevina za pretpostavljeni vojni poligon jedini i najoptimalniji izbor.
Insistiranjem na ,,Otvorenom Balkanu“, uprkos dobrom dijelu domaće prije svega opozicione političke scene, Dritan je posebno ohrabren izborom Jakova Milatovića za predsjednika države koji takođe pristupanjem ,,Otvorenom Balkanu“ želi da naznači svoje jasno političko opredjeljenje
. Dok god se gospodin Jakov ne ogradi od one pobjedničke euforije sa mnoštvom srpskih zastava kojima se pozdravljao njegov dolazak, uz uobičajeno divljanje još uvijek prisutnog Dritana, bez obzira na Dritanov maratonski tehnički mandat, ne može se ni izdaleka govoriti o prozapadnom političkom kursu ili, nedajbože, o crnogorskom usmjerenju prema evropskoj porodici država i naroda.
Da li će prije 11. juna opet biti aktuelno povlačenje priznanja Kosova, možda manji ili veći otklon od NATO alijanse, problematizovanje Ustava, zastave i himne, zavisiće u prvom redu od manje ili više spremnosti DPS-a da, kao nesumnjivo građanska partija, uz svoje uobičajene satelite, zaigra na političkoj sceni obnovljenom i podmlađenom energijom. Tim prije što je svaki dan daljeg opstanka Dritanove skalamerije od vlade, ili paradiranje Danijele Đurović u raspuštenoj Skupštini, netražena ali efikasna predizborna reklama ne samo DPS-a nego i svakog građanskog svjetonazora
. Jedno je sigurno: dosadašnja skupštinska većina, ili kolo srpskih sestara, posebno prije pojave populističkog PES-a, bukvalno nije sposobna ni za kakvu smislenu akciju. U pitanju je dvoipogodišnje kretanje unazad, poraz za porazom, nemoć i bukvalno nerazumijevanje realnosti. Najveći dio aktuelne skupštinske većine još uvijek vodi ratove devedesetih i to ne samo za Kosovo nego i za imperijalne granice takozvanog „srpskog sveta“.
A kad je o gospodinu Dritanu riječ, valja poslušati savjete naših prijatelja iz okruženja, tačnije voditi računa o njegovom kretanju, jer onaj samovoljni potpis na takozvani Temeljni ugovor tek traži odgovarajuću juridičku procjenu.
Analitika
