Od prećutne podrške predsjednika i MVP ugrožavanju državnog suvereniteta koja je konstanta, porazniji je samo oblik poltronskog dodvoravanja Spajića i Bečića. Pritom, ma koliko se trudili nikada neće biti pohvaljeni
piše: Nevena Kovačević
Zvanična crnogorska politika usklađenija je sa vanjskom politikom Srbije, negoli Evropske Unije. Glasanje protiv prijema Kosova u PSSE, te (ne)reagovanje Vlade na voždove uvrede upućene ministarki Gorčević, nedvosmisleno potvrđuju prethodno iznijetu tezu.
Aktuelna Vlada obična je skupina interesno povezanih, nesinhronizovanih pojedinaca. Dok se „ad koh“ ministar saglašavao sa stavom Maje Vukićević, oni iz redova albanskih partija, zarad ostanka na funkcijama pribjegli su relativizaciji. Predsjednik je glasno ćutao, a premijer, u strahu od intenziviranja Kneževićevih zahtjeva, vagao šta su zvanični, a šta nezvanični stavovi. Od ministra Ivanovića ni traga ni glasa. Manevarska ćutnja MVP – Ako stigne nova protestna nota, valja sačuvati suluda pojašnjenja.
Možda bi priča o poslaničkom stavu imala smisla da nije riječ o predstavnici prvog eks DF konstituenta potencijalno rekonstruisane Vlade. Akcija petokolonaških pristalica uzela je maha, a sasvim prirodno, uslijedili su hvalospjevi ni manje ni više nego od šefa centrale. Nasuprot tome, predsjednik svih Srba u paničnom napadu sramno je izvrijeđao ministarku susjedne države koja je, makar deklarativno, saopštila kakav je stav Vlade.
Autokrata i imperijalista koji baš puno zna o teritorijalnim pretenzijama, težnje za otimanjem teritorije pripisao je državi čiji je nestanak jedan od njegovih političkih imperativa, znajući da neće dobiti odgovor. I nije se prevario. Doduše, nije ni prvi ni posljednji put da vladajuća ekipa pogne glave prepadnuta Vučićevim patetično-bijesnim istupima.
Nesposobnost Vlade da zaštiti državni, ali i integritet svojih članova, nikad nije bila očiglednije izražena
PES ima prečeg posla – medijski rat sa Urom, usljed nagomilanog bijesa zbog izdaje nekadašnjeg potpredsjednika. Podgorička kriza, navodno riješena memorandumom između Milatovića i dvojca Abazović i Medojević, najžešćih kritičara PES-a i njihove ekonomske politike, brzo je preusmjerena na dnevnopolitički teren, s ciljem dokazivanja ko je veći populista.
Premijera je Vučićev performans, očito, dobro zabavio. Umjesto zaštite nacionalnih interesa i odbrane sopstvene ministarke, osmijeh i poruka Vučiću – nastavite još oštrije, bez pardona.
Samozvani premijerov zamjenik, koji ne propušta priliku da javno istakne svoju nevažeću funkciju, ponizno je izjednačio uvrede na račun ministarke i komentare povodom glasanja crnogorske predstavnice u PSSE. Ako je stav da je postupak Vukićević međunarodno sramoćenje države isto što i lično vrijeđanje „ustreptale“ ministarke, onda nas je mnogo grešnih. Ipak, ne može Vučić toliko gaziti, koliko oni mogu biti pokorni.
Od prećutne podrške predsjednika i MVP ugrožavanju državnog suvereniteta koja je konstanta, porazniji je samo oblik poltronskog dodvoravanja Spajića i Bečića. Pritom, ma koliko se trudili nikada neće biti pohvaljeni. Naprotiv, njihova posrednička uloga u procesu teritorijalnog rastakanja države i obesmišljavanja crnogorskog identiteta, kao i do sada, biće nagrađivana podrugljivim komentarima i dočecima za zastiđe.
Dok IBAR voda ne odnese i posljednju zeru državnog dostojanstva vaskolika javnost će i dalje optimistično čekati jun
Nesposobnost Vlade da zaštiti državni, ali i integritet svojih članova, nikad nije bila očiglednije izražena.
Kakav god bio epilog pokušaja Dalaj Laminog mirovnog posredovanja po pitanju sukoba između PES-a i Demokrata, regionalne protestne note i bacanje pod noge velikom vođi zasigurno nas neće odvesti u Evropu. Jer – ima nešto važnije od IBAR-a, a to su vrijednosti koje baštini civilizovani zapadni svijet.
Od takve vrijednosne osnove, odavno smo se dobrano udaljili, velikim dijelom zahvaljujući djelovanju nekadašnjih apostola, fiktivnih evropejaca i zagovornika demokratizacije, nedoraslih funkcijama. Koalicioni sporazum, taj krasni pamflet kojim NSD i DNP priznaju Kosovo i osuđuju rusku agresiju, prekršen je i prije nego je potpisan. Sve čemu svjedočimo, samo su posljedice lakovjernosti i kratkovidosti kako dijela ovdašnje, tako i međunarodne javnosti.
Priče o uzrocima davno su ispričane, ali upozorenja, izgleda, nijesu bila dovoljno glasna ili smo se navikli da informacije procesuiramo tako što čujemo samo ono što nam u datom trenutku odgovara. Dok IBAR voda ne odnese i posljednju zeru državnog dostojanstva vaskolika javnost će i dalje optimistično čekati jun.
Analitika
