Novinarka ‘Politica‘ istražila je imovinu bivše supruge ruskog predśednika
Locirana Ljudmila
Stan pripada suprugu bivše žene ruskog predśednika Vladimira Putina, Ljudmile Očeretnaje, no čovjek koji mi otvara vrata kaže da bi mogao biti moj – za određenu cijenu, piše reporterka Politica Leonie Kijewski na početku svog teksta o istrazi imovine bivše supruge ruskog predśednika i svog sadašnjeg muža. Muškarac je zdepast, odjeven u usku bijelu majicu i govori ruskim naglaskom. Predstavlja se kao Vladimir i kaže da je poslovni partner Artura Očeretnija, vlasnika stana, i da bi mogao posredovati u dogovoru ako bi neko bio zainteresiran za kupovinu. S njim je mršava žena duge plave kose i mali đetić. Iza njih proteže se uzak hodnik, iza kojeg se nazire svijetleći stan.
Smješten 20 minuta hoda od plaže u Marbelji, ljetovalištu u mondenoj španskoj regiji Costa del Sol prepunoj slavnih osoba, stan je vrijeđeo oko 1,1 milijon eura kad je kupljen 2014. godine, a cijene nekretnina od tada samo rastu. “Ovo je velik, velik stan”, kaže Vladimir. “Sve je novo”, kaže on, obećavajući da će organizovati pośetu. Reporterka Politica ističe da je neđeljama istraživala evropsku luksuznu imovinu koju su Ljudmila Očeretnaja i njezin sadašnji suprug Artur stekli u desetak godina otkako se njezin brak s ruskim predśednikom raspao.
Od razvoda, Očeretnaja je vodila intenzivan privatan život – čak je i njezin brak 2015. s Očeretnijem, inače ljubiteljem Ironman triatlona koji je više od 20 godina mlađi od nje, držan u tajnosti sve dok novinari niijesu otkrili da je promijenila prezime. Obilazak njihovog stana ponudio bi uvid u to kako žive i što sve milijoni eura ruskog novca mogu kupiti. Nije teško shvatiti zašto bi Očeretnijevi htjeli stan staviti na tržište. Par nije na popisu sankcija Europske unije, ali to bi se brzo moglo promijeniti – London je već stavio Očeretnaju i njezinu odraslu đecu pod sankcije. Ako bi Brisel slijedio taj primjer, ovaj stan, kao i ostatak njihove vuropske imovine, odjednom bi im mogao iskliznuti iz ruku.
Autorika ističe da nikada nije uspjela razgovarati s Očeretnajom ili njezinim suprugom dok je putovala Evropom slijedeći trag njihovog ulaganja u nekretnine. No, ono što je otkrila tokom istraživanja postavlja pitanja o tome što je tačno potrebno da se nekome nametnu sankcije. Također, otkrilo je kako se stvar mijenja, dok se Evropska unija muči s problemom kako se nositi s golemim količinama često nezakonito stečene imovine koja se gomilala gotovo neregulirano, prije nego što je ruski rat u Ukrajini izokrenuo udoban ‘odnos‘ između ruskog novca i nekih od najluksuznijih evropskih odredišta.
Brak s Putinom i i milijoni od zgrade blizu Kremlja
Ruskom se predśedniku teško može približiti više od Očeretnije. Ljudmila je bila u braku s Putinom 30-ak godina, tokom njegovog uspona do najmoćnije osobe u zemlji. Vjenčali su se 1983. godine, kada je Putin bio niži službenik KGB-a u Lenjingradu, sada Sankt Peterburgu, a Ljudmila stjuardesa u ruskoj aviokompaniji Aeroflot. Slijedila ga je u Dresden u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, đe je raspoređen kao agent. Nakon pada Berlinskog zida, sovjetski par i njihove dvije šćeri vratili su se u Sankt Peterburg, đe je Putin započeo svoju političku karijeru kao sluđbenik u kabinetu gradonačelnika.
Kao supruga političara, Ljudmila Očeretnaja – tada Ljudmila Putina – držala se relativno neprimjetno. Nastavila je svoju karijeru sve dok Putin nije izabran za premijera, a zatim je pomogla u stvaranju i vođenju centra posvećenog promociji ruskog jezika. Ljudmila je prisustvovala prigodnim državnim večerama i obavljala druge dužnosti prve dame, poput predstavljanja božićnog drvca u Kremlju, ali uglavnom se držala podalje od svjetla pozornice.
“Teško je zamisliti, ali u to su vrijeme oboje izgledali prilično provincijalno, prilično nesigurni kako se ponašati”, rekla je Nina Hruščova, profesorica međunarodnih odnosa na The New School u New Yorku i praunuka bivšeg sovjetskog predśednika Nikite Hruščova. “Śećam se da je njezino odijevanje… bilo prilično loše, iako je pokušala angažovati najboljeg ruskog dizajnera odjeće”, rekla je.
Kako je Putin učvršćivao vlast, počeli su se pojavljivati izvještaji, koji su brzo opovrgavani, o drugim ženama u Putinovom životu, uključujući osvajačicu zlatne olimpijske medalje, gimnastičarku Alinu Kabajevu. Ljudmila je postala “gotovo nevidljiva”, rekla je Hruščova. “Postepeno je počela silaziti s pozornice… a on se sve više pojavljivao sam”. Zatim se 2013. godine par zaustavio kako bi se obratio televizijskoj ekipi dok su napuštali baletnu predstavu u Kremlju. Njihov brak je gotov, objavili su, “zajedničkom odlukom”.
Brak je možda završio, ali aspekti veze – posebino njezina finansijska komponenta – nastavljeni su. Kada je Vladimira Putina 2014. godine državna novinska agencija pitala planira li ponovno da se ženi, ruski je predśednik odgovorio šalom. “Prvo moram oženiti svoju bivšu suprugu Ljudmilu, a onda ću misliti na sebe”. Kao dio svojih nastojanja da promoviše ruski jezik, Očeretnaja je osnovala fondaciju pod nazivom Centar za razvoj ruskog jezika, koji je kasnije preimenovan i prenamijenjen u Centar za razvoj međuljudskih komunikacija. Godine 2016. ruski su mediji otkrili da se udala za Očeretnija, predśednika uprave fondacije.
Fondacija je donijela još jednu povlasticu – tokom Putinove vladavine stekla je zgradu bivše vlade u središtu Moskve, koja je nekod pripadala đedu ruskog pisca Lava Tolstoja. Kuću je obnovio i proširio vladin biro za imovinu, koji je istorijskoj zgradi dodao dva nova sprata, kako je otkrila antikorupcijska fondacija ruskog zatvorenog vođe opozicije Alekseja Navaljnog. Nekretnina je potom predana Ljudmilinoj zaklafondaciji, a čini se da ju je bivša prva dama iskoristila prilično produktivno. Smještena tek 5 minuta hoda od Kremlja, zgrada donosi milijone dolara kroz najam, koji se, prema istraživanju Reutersa, plaća firmi registrovanoj na njezino đevojačko prezime.
Očeretnaja, napominje autorika, nije bila dostupna za komentar na ovu temu.
Pranje novca
Brak Očeretnijevih, koji nijedna od strana nije objavila, sklopljen je u razdoblju u kojem se portfelj nekretnina para brzo širio. Stan u Marbelji, za koji je reporterki Politica ponuđeno da ga pośeti, jedan je od dva u tom gradu, koje je Očeretni kupio neposredno prije vjenčanja. Prvi je kupio 2011. za oko 800.000 eura, a drugi 2014. za više od milijon eura. Stanovi su u njegovom vlasništvu, kako pokazuju matični dokumenti do kojih je došao Politico. Notar Rafael Requena iz Marbelje, koji je zastupao Očeretnija tokom prodaje, odbio je komentarisati transakciju, pozivajući se na španska pravila o povjerljivosti. Sam Očeretni nije odgovorio na zahtjeve za komentar.
Stanovi se nalaze u kompleksu zaštićenom crnim vratima. Zvona bez imena na vratima ne otkrivaju ko unutra živi. Između dva stana nalazi se dobro zaliven vrt, a tu je i nekoliko bazena. Neke od osoba koje su pośedovale imovinu u Marbelji su glumci Hugh Grant i Sean Connery, kao i Rifaat al-Assad, ujak sirijskog predśednika Bashara al-Assada. Putin pośeduje vilu u suśednoj La Zagaleti, turističkoj zajednici, prema izvještajima lokalnih medija. Posljednjih desetljeća to je područje postalo magnet za ruski novac, prema Javieru de Luisu, lokalni stručnjak za nekretnine. U Marbelji službeno živi oko 3000 Rusa, rekao je, dodavši kako misli da je stvarni broj puno veći.
“Mnogi Rusi ulažu svoj novac u nekretnine kao investiciju. Kupuju, prodaju – to im je izvor prihoda”, kaže de Luis. Onima koji žele prikriti izvor nezakonito stečenih sredstava, tržište nekretnina nudi mnoštvo prilika da ih ‘operu‘. “Pranje novca je ulje koje podmazuje mašineriju”, rekao je. U Marbelli se to uglavnom sređuje kupovinom građevinskih dozvola za pojedinačne kuće ili veće projekte kao što su hoteli — i zatim ih se prodaje prije nego što radovi počnu, navodi de Luis. Još jedna uobičajena strategija u sektoru nekretnina je uzimanje kredita za kuovinju nekretnine, da bi se zatim vraćalo malim uplatama koje se slabije prate.
Stan kupljen 2014. pružao je još jednu veliku prednost – od 2013. španski zakon odobrava boravišne dozvole onima koji ulože najmanje 500.000 eura u španske nekretnine. Ove tzv. zlatne vize omogućuju neograničena putovanja u 27 zemalja u schengenskom području EU-a i pravo da se eventualno podnese zahtjev za stalni boravak u Španiji. Na pitanje je li se Očeretni poslužio ovim konceptom, špansko ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je pitanja ministarstvu vanjskih poslova, koje je odbilo “otkriti osobne podatke trećim stranama”.
Reporterka ipak nije uspjela pośetiti stanove Očeretnija. Dan nakon što ga je upoznala, Vladimir je poslao poruku da je krivo razumio te da su vlasnici zainteresirani samo za kupovinu, a ne za prodaju. “Mislio sam da želite prodati stanove svojih rođaka”, napisao je. “Ništa ne prodajemo. Oprostite na previdu. ugodan dan!”. Na pitanje može li ipak pokazati stan, ako se predomisle, odgovorio je: “Nije moguće, žao mi je. Ovi stanovi definitivno neće biti u prodaji u bliskoj budućnosti, koristimo ih i planiramo ih koristiti u budućnosti”. Nije odgovorio na daljnje zahtjeve za pojašnjenjem.
Niijsu pod sankcijama, ali…
No, da se Očeretnijevi žele riješiti svojih nekretnina u Marbelji, kako je rečeno, imali bi dobar razlog za to – naime, riskiraju gubitak pristupa imovini i novcu ako postanu meta EU sankcija. Od Putinove invazije punog opsega na Ukrajinu u februaru prošle godine, Śedinjene Države, EU i Velika Britanija sankcionisale su velik broj osoba za koje se vjeruje da su na neki način odgovorne za rat, širenje proratne propagande ili za osiguravanje izvora prihoda za Kremlj. EU je uvela sankcije za oko 1400 osoba i subjekata, ŚAD za gotovo 2500, a Velika Britanija za oko 1600.
Ipak, nema punog slaganja oko toga koga bi tačno sankcijama trebalo ciljati. Prema analizi podataka koju je prikupio Brookings Sanctions Tracker, koji prati sankcije povezane s ruskom invazijom na Ukrajinu, zapadni trio je do juna sankcionisao samo 639 fizičkih i pravnih lica, što uključuje dvije šćeri Putinove i Očeretnaje, kao i navodnu đevojku ruskog predśednika, gimnastičarku Kabajevu – ali ne i Očeretnijeve.
Velika Britanija je sankcionisala Očeretnaju u sklopu napora da se “udari na Putinovu finansijsku mrežu, pooštravajući nadzor nad predśednikom i njegovim najužim krugom”, ali EU i SAD za sada su i nju i njezinog supruga izostavili sa svog popisa. Velik dio razlika u tome koje osobe sankcionišu SAD, EU i Velika Britanija svodi se na razlike u ciljevima. Tako EU nastoji ne uvoditi kaznene sankcije za postupke iz prošlosti, objašnjava Viktor Winkler, advokat specijalizovan za politiku sankcija. Umjesto toga, namjera je spriječiti ciljane osobe da pridonesu daljnjim nedjelima ili ih spriječiti da izvuku korist.
Da bi EU sankcionisao osobu, njezino ime mora predložiti nacionalna vlada, a potom na to mora pristati svaka država EU-a. Više diplomata EU-a reklo je za Politico kako nemaju saznanja da je bilo koja država predložila sankcionisanje Očeretnijevih. EU je svjesna da se njezine odluke mogu suočiti s pravnim izazovima. Oko 70 oligarha i članova njihovih familija tužilo je EU kako bi povratili svoju imovinu. Neke – poput Saodat Narzijeve, sestre tajkuna Ališera Usmanova, i Olge Ajziman, bivše supruge milijardera Mihaila Fridmana – potiho su maknute s liste sankcionisanih.
No, činjenica da Očeretnijevi nisu do sada bili na meti EU-a, ne znači da nikada neće biti. Međunarodna radna grupa koja se bavi ruskim sankcijama, poznata kao Yermak-McFaul, predlaže da se članovi familije sankcionisanih pojedinaca također stave na popis, kako bi se spriječilo prebačivanje sredstava na njih – posebno ako imaju stil života koji nije u skladu s njihovim službenim prihodima, kao što se čini da je slučaj s Očeretnijima. Iako nema javnih dokaza da je Očeretni nezakonito stekao svoje bogatstvo i imovinu, čini se da njezina vrijednost premašuje poznate izvore njegovih prihoda. Očekuje se da će visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell u junu predstaviti prijedlog koji bi evropskom bloku omogućio sankcionisanje ljudi zbog korupcije. To bi olakšalo ciljanje onih koji ne pridonose direktno ratu u Ukrajini.
Grupe poput Fondacije za borbu protiv korupcije, ali i ukrajinska vlada, već traže da Očeretnijevi budu dodani na popis sankcija EU-a. “Čvrsto vjerujemo da će gospođa Očeretnaja biti sankcionirana”, rekao je jedan zvaničnik ukrajinske vlade. Voditeljka istražnog biroa Fondacije za borbu protiv korupcije, Maria Pevčih, podržava to stajalište. “Naravno, mislim da je treba sankcionisati”, kaže ona. “(Putinova) bivša supruga, žena s kojom je proveo (desetljeća), majka sankcionisanih šćeri, nije sankcionisana. Za to nema apsolutno nikakvog objašnjenja”.
Švajcarska ravnodušnost
Ako postoji mjesto đe ljudi ne traže objašnjenje, barem ne još, onda je to Švajcarska. Godine 2015., otprilike u isto vrijeme kad je oženio Ljudmilu, Artur je kupio luksuzni stan u Davosu, domu godišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma, koji je zabranio učestvovanje Rusije na događanju kao odgovor na rat u Ukrajini. Oglašen u vrijeme kupovine za oko 3 milijona eura, Očeretnijev stan nalazi se u sivoj zgradi udaljenoj samo nekoliko koraka od prekrasnog jezera i povezan je podzemnim tunelima s velebnim hotelom AlpenGold, što omogućuje stanarima pristup hotelskom bazenu i privatne prostorije za odlaganje skijaške opreme.
Kada je reporterka prošle jeseni pośetila Davos, Očeretnijevo ime bilo je na poštanskom sandučiću, a u njemu je bilo mnoštvo pisama upućenih njemu. Stanari zgrade su joj rekli da on šalje advokata na njihove godišnje skupštine, pa ga ne bi mogli prepoznati da ga sretnu na ulici.
Niko od desetak suśeda s kojima je razgovarala nije izrazio zabrinutost zbog Očeretnijevih veza s Putinom ili porijekla novca. “Nije me briga je li moj suśed kleptokrat”, rekao je jedan od njih. “Ne sviđa mi se što Putin radi u Ukrajini, ali oni imaju svako pravo pośedovati stan ovđe”, rekao je drugi. Treća je stanarka imala slične ośećaje. “Svi znaju da ona ovđe ima stan”, rekla je ona, sliježući ramenima. Kao i gotovo svi drugi s kojima je autorika razgovarala, činilo se da je pitanje vrijeđa. “To je njihova privatna stvar”, rekla je. “Ne bi trebalo kažnjavati ženu za postupke njezinog bivšeg muža – mislim, na koji je način to pošteno?”, dodao je jedan drugi stanar.
No, sama činjenica da je Očeretni mogao kupiti stan u Švajcarskoj je neobična. Švajcarski zakoni ograničavaju strance u kuovinji kuća osim u manjem broju okolnosti, primjera radi kupovina novogradnje kao kuće za odmor, kao što je, kako se čini, napravio Očeretni, ili ako mogu dokazati da rade i žive u Švajcarskoj. Problem u Švicarskoj je taj što zakon većinom prepušta privatnim subjektima da osiguraju sprovođenje pravila o kupovini, kaže Maíra Martini, stručnjakinja za pranje novca u organizaciji za nadzor korupcije Transparency International. Martini kaže da je uistinu alarmantno ako službena plata osobe ne odgovara količini sredstava koji ima na svojim računima. To bi moglo izazvati uzbunu u slučaju Očeretnija jer je nejasno kako si je mogao priuštiti stan i više kuća s preduzećima za koja tvrdi da ih vodi.
Agencija koja se bavi prodajom u stambenom kompleksu Očeretnija, Guyan & Co, odbila je komentarisati temu, no drugi agent za nekretnine u Davosu, koji je želio ostati anoniman zbog ośetljivosti teme, rekao je da agencije niijsu provele pozadinske provjere ko je kupio njihovu nekretninu ili odakle kupcima novac. Opštinski službenik, koji vodi evidenciju o tome ko je u vlasništvu čega na tom području, također ne provodi provjeru odakle kupcu novčana sredstva. To procese protiv pranja novca uglavnom ostavlja u rukama banaka što, blago rečeno, daje mršave rezultate.
U junu je švajcarski bankarski div Credit Suisse – koji je izgradio i u svom vlasništvu imao stambeni kompleks u kojem stan ima Očeretni – kažnjen s oko 2 milijona eura jer je omogućio dilerima kokaina pranje novca preko njegovih računa 2007. i 2008. godine, a u januaru su švajcarski mediji izvijestili da je banka zatražila od investitora da unište dokumente povezane s jahtama oligarha. Credit Suisse, koji je odbašio te optužbe, nije odgovorio na višestruke zahtjeve za razgovor.
Međutim, nisu svi u Europi tako ravnodušni kao Švajcarci kada je u pitanju ruski novac. Jedan od najznačajnijih djelova nekretninske imovine Očeretnija je osebujna vila u stilu Art Deco, nazvana Villa Souzanna, udaljena nekih 6 kilometara od ljetovališta Biarritz na jugozapadnoj baskijskoj obali Francuske, regiji u kojoj su Očeretnaja i Putin odlazili na odmor prije nego što je on postao premijer.
Vila, koju je Očeretni kupio 2013. godine udaljena je od najbliže plaže svega nekoliko koraka. Villa Souzanna nije jedina nekretnina u gradu povezana s ruskim predśednikom. Godine 2012. Kiril Šamalov, tadašnji suprug Katerine Tihonove – Putinove i Očeretnajine najmlađe šćeri – kupio je ovđe kuću s pogledom na more vrijednu 3,5 milijona eura.
Nisu svi kao Švajcarci
Prije nego što je pandemija covida-19 otežala putovanja, kažu suśedi, Tihonova je tamo često viđana. S đecom bi dolazila u Biarritz jednom godišnje na nekoliko neđelja i družila se na plaži ispod kuće, kaže jedan suśed. Njezino troje đece uvijek je bilo u pratnji tri tjelohranitelja, koji su se više ponašali kao dadilje nego mišićavi zaštitnici. “Ponašala se kao normalna majka, Šetala je plažom, sunčala se”, navodi suśed pod uslovom da ostane anoniman.
Kupovina je obavljena preko Sci Atlantica, firme za nekretnine u kojoj je Šamalov direktor. Kuća je još uvijek u vlasništvu firme, pokazuju podaci do kojih je došao Politico, ali su je francuske vlasti zaplijenile nakon što je EU sankcionisala Šamalova u maju. Šamalov i Tihonova razveli su se 2018. godine.
Izgleda, međutim, da Očeretnijevi niijsu provodili puno vremena u Biarritzu, a i kad su ga pośećivali, uglavnom su se držali vrlo povučeno. Otprilike 2018. ili 2019. suśedi su primijetili bivšu prvu damu Rusije kako sa svojom pratnjom dolazi u vilu s tri crne limuzine sa zatamnjenim staklima, rekla je Karla Junert, stanovnica tog područja. “Srela sam suśeda koji je bio super uzbuđen govoreći: ‘Jesi li ih viđela, jesi li ih viđela?‘”, ispričala je. Villa Souzanna je u renoviranju već sedam godina i to napreduje sporo, kažu suśedi. Niko od njih nije primijetio da iko radi na gradilištu od februara. “Otkad je počeo rat, to je potpuno prestalo”, rekao je jedan suśed. Korov raste po stazi koja vodi do kuće, očigledno je da stabla niijsu uređivana dugo vremena, a prozori su glibavi.
Za razliku od Marbelje i Davosa, đe za nekretnine povezane s Putinom ne vlada neki poseban interes zajednice, u Biarritzu su postale mete protesta. U martu, nedugo nakon što je Kremlj izvršio invaziju na Kijev, dva ruska aktivista provalila su u vilu Šamalova, promijenili brave i objavili da će je koristiti za smještaj ukrajinskih izbjeglica. Stvar je završena nakon što je policija razvalila vrata. U Biarritzu je prisutna poveća ruska zajednica, ali otkako je počeo rat njezini pripadnici se ili drže po strani ili su glasno protiv rata. Nekoliko agenata za nekretnine reklo je da su, iako je ruska zajednica uvijek bila prilično diskretna, potpuno nestali iz javnosti. Kako ne bi privukli pažnju, rekao je jedan od stanovnika, sada koriste registarske tablice drugih zemalja umjesto onih ruskih. Ruska ambasada u Francuskoj nije odgovorila na zahtjeve za komentar.
Rusku pravoslavnu crkvu, koja nije povezana s Moskovskom patrijaršijom nego onom u Carigradu, pośećuje sve manje Rusa, a sve više Ukrajinaca. I službena klima se također počinje mijenjati. Francusko ministarstvo finansija objavljuje koju je imovinu zamrznulo, a u vrijeme pisanja teksta bilo je na popisu oko 60 kuća i stanova, a barem dio francuskih vlasti žele proširiti popis. U januaru je Glavna uprava za tržišno licitiranje, zaštitu potrošača i kontrolu prevara objavila da je provjerama na licu mjesta utvrđeno kako oko 60 posto agencija za nekretnine na Francuskoj rivijeri ne sarađuju s vlastima, primjera radi provjeravajući pojavljuju li se imena njihovih klijenata na popisu sankcija EU-a s mjerom zamrzavanja imovine po potrebi.
U Biarritzu se dokazi o promjeni stava prema ruskom novcu mogu viđeti na samom pośedu Očeretnija. Nakon što je počeo rat, neko je sprejem napisao na drvena ulazna vrata na imanje i zidove koji ga okružuju “FU** POUTINE” i “SLAVA UKRAINA” s ukrajinskim zastavama.
