Piše, Sreten VUJOVIĆ
„Ne slažem se sa tvojim mišljenjem, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to slobodno kažeš!”
Fransoa Mari Arue (Voltaire)
Zadnje nekolike godine od 30. avgusta i kleronacističkog „osveženja“ sva iskustva pokazuju da više ništa nije nemoguće! Moguće se zadužiti tri milijarde eura, onoliko koliko se prethodna vlast zadužila za trideset godina, „transparentno“ uzeti proviziju od 5 miliona eura za prvu pozajmicu, a dugo pripremano reality show domaće političke scene je postao naša svakodnevica. I više nikoga ne čudi „carevo novo odijelo“!
Uglavnom, bitno je među onima koji vole ovu državu ubaciti „kosku“ i čekati kada će oko nje početi bezglava kasapnica! Niko više nije nevin! Na radost „васцелог српства“ dojučerašnji prijatelji, suvernisti, međusobno se optužuju, a oni koji radi „višeg interesa“ ipak ćute su najsumnjiviji! Ljudska vrsta, se valjda izdigla iznad animalnog bića, onog trenutka kada je čovjek izašao iz pećine, prvi put došao do neke vode i poželio da se umije! Tada je počela civilizacija. Međutim, ova kleronacistička anticivilizacija iz vlastitog iskustva zna dobro da najbolji „uśevi“ uspijevaju na dobro pođubrenom tlu! Zato odabir onih koji truju crnogorsko društvo nije ni malo slučajan! Razumljivo je da dio tih koji su dugo uživali u velikim privilegijama na državnim „jaslama“, nenaviknuti da više ne budu „alfa i omega“ svih dešavanja, zakašnjelo počinju učiti na iskustvima „moleban revolucije“ pa isti, rashodovani model primjenjuju na suverenističkom „tlu“, ne shvatajući da time samo dodatno slabe ionako tanane „zelene grane“ na kojima se suverenistička ideja nekim divnim čudom održavala! I kada se dobro razmisli imamo vrhuške dvije, za javnost, sukobljene strane, i u političkom i duhovnom životu, koji je sve manje duhovan, a sve više kvazipolitički, koje zapravo, kada se sumiraju svi „rezultati“ i svo zamajavanje neuke svjetine „abrakadabra“ metodom, rade jedna drugoj u interesu. Za javnost su nepomirljivo suprotstavljene!
U ovakvom kontekstu prosto je nezamisliva Volterova Republika pisama, a ona je bila „Pejzaž bez prostora“ ili „Luča mikrokozma“ u kojoj su slobodomisleći ljudi putem pisane riječi razmjenjivali svoje ideje! Naša iskustva su sasvim dugačija! Moj počivši prijatelj i poetski sabrat Mladen Lompar bi kazao: „Uzalud riječ“!
Zato imam poruku za moju sabraću, crnogorske patriote, čak i one koji su zaboravili da to jesmo, koji me vide onamo đe me nema, ni u duhovnom ni fizičkom smislu: „Ako vam treba savjet iz oblasti kardiologije, (posebno one koja se tiče srca crnogorskoga) nemojte ga tražiti kod automehaničara!“
