Kao i ostali crnogorski mitropoliti, Petar II Petrović Njegoš izdavao je pojedincima diplome o plemićkom porijeklu. U sklopu ove teme pomenućemo samo dva svjedočanstva o porijeklu, koja je potpisao Njegoš. Na molbu Aleksandra Karađorđevića (1806 – 1885) da mu uputi svjedodžbu da je crnogorskog i plemićkog porijekla, Njegoš je napisao potvrdu, 21. XII 1840. godine, u kojoj kaže da Aleksandar Crni „proističe od starih knjaževina naše oblasti Vasojevića“ i da ga priznaje „svijetlim knjazom i patriotom našim po porijeklu“, te da ga oblikuje „vojvodskim činom“. Uvjerenje je potvrdio „državnim pečatom“. Postavlja se pitanje zašto je Aleksandru trebalo takvo uvjerenje? Do 1839. živio je u Rusiji, a kada se vratio u Srbiju i postao poručnik i ađutant kneza Mihaila Obrenovića, vjerovatno mu položaj ađutanta nije odgovarao, pa je namjeravao da se vrati u Rusiju. Da bi u aristokratskom ruskom društvu narpedovao, potrebno mu je bilo „svideteljstvo“ da je plemićkog porijekla. Zato je svideteljstvo Njegoš i pisao na ruskom jeziku. Zanimljivo je da je i donosilac molbe Aleksandra Karađorđevića, izvjesni Leon Radu (po prezimenu se može naslutiti da je bio Rumun), takođe dobio od Njegoša „svideteljstvo“ da potiče iz Bjelopavlića, te da je „nasljedni vojvoda“ i da ga on odlikuje kao „prvoklasnog crnogorskog nasljednog plemića“.
Izvor:
Akademik Danilo Radojević
Feljton – Petak, 03. jun 2011. godine
preuzeto sa Telegram grupe Crna Gora
