Da ne dužimo, ovdje su stvari proste: i vi koji ste ponosni izdajnici otadžbine sa vjerom u Boga, i mi rodoljubi što se nijesmo pobunili nego kukumavčimo, i vi preletači koji neprestano zujite kao insekti – vrijeme je najbolji sudija, niko neće proći bez zaslužene kazne, nagrade ili prezira
piše: Milorad Pustahija
Da, poštovani čitaoci – Crna Gora zemlja šunda. Nekada smo bili zemlja prirodnih ljepota i moralnih i junačkih čuda, a sada šunda. Političkog, naučnog, obrazovno-vaspitnog, kulturnog, religioznog i multipatriotskog šunda. A da, i medijskog šunda kome pripada devedeset odsto današnjih medija.
Donedavno smo se sprdali sa izmaštanom i imperijalno pretencioznom istorijom Srba i podsjećali ih da su – u vrijeme kada smo mi bili slobodni ili bili krvave bitke za slobodu – oni šetali opanke dok su im Turci – hm, znate već što – sa ženskim dijelom familije. Danas mi šetamo opanke, dok nam oni – hm, znate već što – sa majkom otadžbinom, slobodom, vjerom i demokratijom.
I ne bi boja: dovoljno je bilo da kažu da nas nema i da smo mi, u stvari – oni. Građani ćute, naše partije mirno pasu po demokratskim političkim pašnjacima i samo ponekad zableje ne bi li privukle neko od svetosavskih stada. Međutim, oni su zauzeti dobijanjem IBAR-a pomoću poza i lažavine jer još niko ne zna hoće li glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici.
Na kraju će izaći i dobili smo i nismo kao onaj lažni tomos koji Sveti Sava ishendlova u Nikeji, a car Dušan Silni kasnije bi proklet što je postupao po njemu. Tako će biti i sa IBAR-om, dok neka portparolka Evropske komisije ne prokune Raja, Dodika i Vučića poslije poruka nastupajućeg Svesrpskog sabora.
Da ne dužimo, ove stvari su priproste: i vi koji ste ponosni izdajnici otadžbine sa vjerom u Boga, i mi rodoljubi što se nismo pobunili nego kukumavčimo, i vi preletači koji neprestano zujite kao insekti – vrijeme je najbolji sudija, niko neće proći bez zaslužene kazne, nagrade ili prezira.
Augusto Roa Bastos, pisac iz Paragvaja, u svojoj legendarnoj knjizi „ Ja Vrhovni“ kaže: „Suverenitet Naroda stariji je od svih pisanih zakona, a narodni autoritet je i iznad kraljevskog autoriteta. Narodi se ne odriču svoga suvereniteta. To što ga prenose na svoje poslanike nipošto ne podrazumijeva da su odustali da za njim posegnu kad se vlade ogriješe o pravila zdravog razuma, jedinog izvora svih zakona. Samo narodi koji vole ugnjetavanje mogu biti ugnjetavani“.
Prije nego što se prepustimo toku i sudu vremena, nešto moramo učiniti odmah. Evo ja ću pisati o Katnićevoj odbrani i posljednjim danima. Znam podsjeća na Sokrata, Platona i Atinu. Katnić nije Sokrat, ja još manje Platon, a Crna Gora ni nalik na Atinu. Ali, ne smijemo dozvoliti da zbog bijesa i arogancije sadašnjih oligarha u zemlji, bijedno i uslužno tužilaštvo i sudstvo, bolesnog čovjeka stavlja u pritvor bez mogućnosti odgovarajućeg zdravstvenog tretmana i prava na odbranu sa slobode.
Pri tome, Skaj poruke koje je Evropski sud odbacio kao validne dokaze su glavni argumenti tužilaštva. Suočen sa neartikulisanom nezakonitom moći litijaškog „reformisanog“ pravosuđa, bivši glavni specijalni tužilac se odlučio na štrajk glađu, što je u kombinaciji sa njegovim aktuelnim zdravstvenim stanjem ravno samoubistvu. Zato: izađimo, demonstrirajmo i omogućimo mu odbranu sa slobode uz sva procesna prava koja mu pripadaju. Dajte, skupštinski glumci, pozeri i arlekini, izađite i povedite nas na protest. Današnji oligarsi koji vladaju i pored svih dokaza o njihovom krimenu imali su revijalno TV suđenje uz tepihe medijskih, diplomatskih i političkih bombi iz prijestonice pučističkih pokrovitelja i advokatskih timova iz Beograda. Moj Sokrate, da ste ih pravomoćno presudili i poslali u pržun i zabranili stranke kojima su rukovodili, danas ne bi imali ovo. Ali i DPS-u, tužilaštvu i sudstvu je odgovarao publicitet u produženom trajanju.
Upamtite svi vi, sadašnji oligarsi sa poslugom političke i jurističke vrste, da će vas istorijski ringišpil veoma brzo dovesti na mjesta poput sadašnje rezidencije bivšeg specijalnog, našega Sokrata. Nadam se samo – uz sposobnije i poštenije tužioce i sudije.
Pravo da vam kažem, ne znam zbog čega ovo činim, ko zna šta još kriju ladice po tužilaštvima i na šta to sve može izaći. Kad malo promislim, sumnjam i u atinskoga Sokrata i mislim da je on samo Platonov spin. Čuš, ni jedne pisane riječi nije iza njega ostalo, pa nam ga dočarali Platon i kolege studenti?! Naravno da se sprdam, ali ne sa legendarnim filosofima, nego sa današnjim Justicijinim kopiljanima u tužilaštvu i sudstvu. Ovako su vjerovatno izgledale verbalne Skaj aplikacije atinskih oligarha protiv Sokrata. Tada, tužioče Šoškiću, nije bilo struje ni mobilnih telefona, ali i tada je bilo namještenih optužbi.
Pobjeda
