Građanska Crna Gora snom mrtvijem spava
Sam prijem u Crnogorskoj kući u Beogradu i pozvani gosti govore sve o političkom i nacionalnom bekgraundu NJ. E. Tamo je bilo više nego vidljivo prisustvo ekstremnih srpskih nacionalista i negatora crnogorske nacije, što osvjetljava licemjerje o predśedniku svih građana. Crnogorci u Srbiji nijesu bili ni tema razgovora dva predśednika, a ni predmet interesovanja NJ. E.
piše: Slobodan Jovanović
NajnovijeNajčitanije
GI “21. maj”: Tokom mandata protekle dvije vlade evropski put ostao…
17.07.2023. 08:24
Abazović na neformalnom sastanku lidera Zapadnog Balkana
17.07.2023. 07:49
Vukadinović: Politički cirkus koji se neće brzo završiti
17.07.2023. 07:15
Građanska Crna Gora snom mrtvijem spava
17.07.2023. 07:04
Crna Gora je unikum u svjetskim razmjerama zbog legitimizacije i legalizacije prava na mržnju prema sopstvenoj državi i njenim izjadnačavanjem sa patriotskim odnosom i privrženošću državi. Iako lična mržnja prema državi spada u korpus prava na sopstveno mišljenje sve dok nije praćena konkretnim antidržavnim djelovanjem, u ozbiljnim državama takvi su predmet službi koje se bave ekstremizmom i kontrašpijunažom. Oksimoron je da oni u Crnoj Gori čine vlast u mnogim državnim ustanovama, javnim preduzećima, obrazovnim i kulturnim ustanovama.
Ne razlikuju se politički subjekti koji su kandidovali Marka Kovačevića za predśednika Opštine Nikšić od onih koji su tu kandidaturu podržali i koji i danas ćute na njegovo skrnavljenje svega što je vezano za identitet Crne Gore i njenu suverenost. Direktor Narodnog pozorišta u Nikšiću napisaće u odbranu gradonačelnika Nikšića da Crna Gora „nije naša država“, već „država naroda kojeg nema i kojeg neće da postoji“! Kažu da je ta osoba na mjesto direktora pozorišta došla sa mjesta profesora u nikšićkoj gimnaziji. Treba li bolji primjer zašto je Crna Gora dovedena do egzistencijalne ugroženosti kad ovakvi obnašaju visoke funkcije i „obrazuju“ mlade naraštaje.
Fabrika marihuane
Nije rijetkost da državni funkcioneri vrlo jasno i javno pretpostavljaju drugu državu sopstvenoj, prikazujući Crnu Goru kao provizorijum, trudeći se svojim djelovanjem da upravo to i postane. Sintagma „'sky’ država“ je podla, zlonamjerna i besmislena kad ti isti koji je koriste protežiraju državu Srbiju kao svoje nacionalno i duhovno ishodište, ostajući slijepi na to da vlast u Srbiji „sky transkripte“ čuva kao najveću tajnu, ne otvarajući istrage i očigledno štiteći kriminal. Slijepi su i na činjenicu da država Srbija, sa svojim bezbjednosnim službama i državnim aparatom, stoji iza najveće fabrike marihuane i skanka u Evropi, da su upregli sve svoje resurse da zaštite glavnog osumnjičenog i time i sebe od krivične odgovornosti, itd…
Političari iz opozicije u Srbiji nazivaju Jovanjicu, fabriku marihuane pored Beograda, državnim projektom koji je služio za stvaranje crnih fondova iz kojih se finansiraju razne nelegalne državne aktivnosti. Sudeći po ulozi državnog vrha Srbije u destabilizaciji suśedne tri države, ne treba posebno navoditi koje, nije daleko od primisli da u tome ima istine.
Iako su mediji u Srbiji svaku aferu u Crnoj Gori „obrađivali“, prečesto sa lažima i neukusnim senzacionalizmom, priča o „najvećoj fabrici droge u Evropi“, pronađenih 1,6 tona prerađenog cvijeta marihuane, kao da malo zanimaju medije u Crnoj Gori, iako se radi o ogromnoj korupcionaškoj aferi, koja doseže do samog vrha države Srbije i svih njenih bezbjednosnih institucija, za koju ne postoji sličan primjer u svijetu. Posebno što su se u odbranu optuženog upregli predśednik države, premijerka, ministri, poslanici i čitav konglomerat kojim upravlja vladajuća SNS. Još je čudnije da ni međunarodna zajednica ne pridaje neku važnost ozbiljnim optužbama o vezama vlasti sa kriminalom, valjda smatrajući da imaju važnija posla da oposle sa tom vlašću i da oni neće živjeti u Srbiji.
Po definiciji, svako političko približavanje Crne Gore takvoj Srbiji je udaljavanje od Evrope i EU, jer su to potpuno dvije različite vrijednosne opcije. U Srbiji se smjenjuju ministri koji su opredijeljeni za EU i uvođenje sankcija Rusiji, dok je prosperitetno glorifikovati Putina, Rusiju i koristiti antizapadnu retoriku. Uostalom, na čelu obavještajne agencije Srbije nalazi se čovjek vrlo blizak Putinu i ljudima iz bezbjednosnog sektora Rusije. Sada i sa hipotekom da je učestvovao u trgovini opijatima. Bez bilo kakvih institucija, bez slobode medija, bez poštovanja osnovnih ljudskih prava, sa samovoljom vlasti i nepoštovanjem ili selektivnim poštovanjem zakona, 15.000 botova na državnom vaganu, stigmatizovanjem opozicije i kritičkog mišljenja, Srbija teško može da bude partner i uzor u približavanju EU. Nažalost, Crna Gora po svemu navedenom sve više i više liči na Srbiju, što teško može biti preporuka za evropske integracije.
„Rođak sa sela“
Pośeta Beogradu NJ. E, kako se samodefiniše aktuelni predśednik Crne Gore, samo potvrđuje da je Crna Gora formalno na evropskom putu, a u stvarnosti ide u potpuno drugom pravcu. Nagledali smo se i do sada provincijalnog duha crnogorskih političara prilikom boravka u Beogradu i njihove fascinacije Beogradom u stilu „rođaka sa sela“, što ni sada nije izostalo… Śetimo se koju su mučninu izazivali nastupi potonjeg ambasadora Crne Gore na beogradskoj TV Prva, u kojima su ga novinari ispitivali kao nekakvog predstavnika krivca, a on se stalno pravdao, ili Alekse Bečića kojeg je novinarka Javnog servisa Srbije pitala za koga navija kad igraju Crna Gora i Srbija, a on odgovarao na to ponižavajuće pitanje, bez ikakve reakcije. Ili fascinaciju Dritana Abazovića pratnjom od 25 automobila prilikom vožnje kroz Beograd. Ili… Izgleda da će proći mnogo vremena dok Crna Gora ponovo ne dobije političara sa elementarnim dostojanstvom i samopoštovanjem, bilo đe da se pojavljuje.
U Beogradu se pjevalo Ivanovim Koritima, nije se igrao „moravac“ jer mu predśednik Srbije nije vičan, a nije bilo dovoljno vremena da ga NJ. E. poduči. Što da se radi, sve smo dalji od „… ovaj grad je nekad, bacao svetla daleko, ovaj grad je mogao bolje. Mi smo dozvolili da stvari odu predaleko, ova je borba bila ispod časti, protiv razuma…“ i Milana, EKV, Gileta… Ispod skupih odijela kriju se gunj i opanci.
Prije nekih desetak godina novinar Javnog servisa Srbije, prezimenom Strajnić, komentar tri momka iz Podgorice, koji su došli u Beograd da gledaju utakmicu reprezentacije Srbije, da ne samo da navijaju za reprezentaciju Srbije kad igra protiv Crne Gore, već da navijaju za svaku reprezentaciju koja igra protiv Crne Gore, propratio je sa usklikom: „Svaka vam čast momci“! Vjerovatno će i gest Kovačevića sa srednjim prstom crnogorskoj himni bitu medijski slično propraćen.
A pośeta NJ. E. Beogradu medijski je propraćena onako kako to mediji u Srbiji inače rade. Vlada potpuna nezainteresovanost za ponašanje vladajućih struktura u Crnoj Gori, na veze sa kriminalom, na korupcionaštvo, nepotizam, partijsko zapošljavanje, opštu nekompetentnost, ljudska prava… Jedino je važno da se Crna Gora oslobodi nasljeđa prethodne vlasti, „milogoraca“, bilo kojih tragova posebnosti crnogorske nacije i da se ono čuveno klatno do kraja gurne na srpsku stranu. U tom smislu za njih pośeta NJ. E. obećava ispunjenje njihovih očekivanja.
NJ. E.
Sam prijem u Crnogorskoj kući u Beogradu i pozvani gosti govore sve o političkom i nacionalnom bekgraundu NJ. E. Tamo je bilo više nego vidljivo prisustvo ekstremnih srpskih nacionalista i negatora crnogorske nacije, što osvjetljava licemjerje o predśedniku svih građana. Crnogorci u Srbiji nijesu bili ni tema razgovora dva predśednika, a ni predmet interesovanja NJ. E. za eventualni susret i interesovanja za njihov položaj.
Iako vjerujem da se većina onih koji su iskazivali bliskost sa A. Vučićem neće time dičiti u budućnosti i da će „krečiti“ svoju prošlost, nekom ko piše panegirike Momiru Bulatoviću to očito neće biti problem. Da je NJ. E. ideološki daleko od imena svoje partije, sekularnosti i mnogo bliži istočnjačkim despotijama i politizaciji religije, govori njegova, neuobičajena za ovakvu vrstu susreta na najvišem nivou u demokratskom svijetu, pośeta Porfiriju, patrijarhu Crkve Srbije, čime je svima poručio da ima veze sa evropskim vrijednostima i standardima taman kao i njegov domaćin.
Pośeta NJ. E. Beogradu nije mogla proći bez „javljanja uživo“ na Nova S iz Podgorice ex predśednika Crnogorske i uhljeba svih novijih vlada Vladimira Pavićevića. Sa poznatom falsentnom egzaltacijom, od koje se sluz cijedi sa ekrana televizora, oduševljen pośetom NJ. E. Beogradu, optužio je guvernera Centralne banke Crne Gore, „Milov kadar“, da je glavni krivac što nije uspostavljen direktni platni promet između Crne Gore i Srbije. Još reče kako se i NJ. E. vrlo prilježno zauzima za to, kritikujući što nije to pitanje problematizovao „sa Vučićem“. Čudno je da neko ko je magistrirao na Oksfordu, radio u ERBD, nije u stanju da nam objasni kako je to tehnički izvodljivo? Kojom bankarskom tehnologijom? Zašto onda Srbija nema direktni platni promet sa svim zemljama sa kojima ima trgovinske odnose, ako je to moguće? ‘Ajde da ne pominjem najvećeg partnera – Njemačku, što sa BiH ne ostvari direktni platni promet, jer sa njom, čini mi se, ima veću robnu razmjenu nego sa Crnom Gorom?
Današnja Crna Gora liči na dijete koje se davi i koje hoće da se spasi grčevito se hvatajući za obližnjeg davljenika kojem su za noge vezane bukagije, sa nerješivim Kosovom, prenapregnutom ekonomijom, vještački održavanim kursem dinara i konstantnim zaduživanjem i uvećavanjem dinarske mase. Opet, na vlasti u Crnoj Gori se nalaze političari nesposobni da upravljaju ekonomijom Crne Gore i koji jedini oslonac vide u Srbiji i njenoj ekonomiji, kao načinu da opstanu na vlasti. Epp privid o rastu ekonomija samo je posljedica, i u Crnoj Gori i Srbiji, uvećavanja BDP enormnim rastom cijena, čime jedan te isti proizvod vrijedi više u prośeku najmanje 10% u odnosu na prošlu godinu.
U Ukrajini je narod oćerao Janukoviča koji im je namijenio potpuno oslanjanje na mnogo veće ruske jasle, uz cijenu da budu ruska gubernija i na Majdanu izborio da Ukrajina bude dio slobodnog svijeta. Uspjeli su, bez obzira što se ratu ne nazire kraj. Crna Gora mrtvijem snom spava, zajedno sa DPS-om kao jedinim ozbiljnim osloncem u odbrani nezavisnosti Crne Gore i njenog istinskog evropskog puta, kao da smo se svi napušili one kudelje kojom je baba gosta Happy televizije, koji tako branjaše Jovanjicu, liječila zub. Da ne bi Buja sa besmislenim optužbama o kupovini glasova, još bi stondirali u svom miru i čekanju.
Pobjeda
