Umjesto da ljubitelji sporta i najmlađi uživaju u ljepoti igre ove divne djece koje je selektor Nenad Vukanić doveo do evropskog srebra, mi smo proteklih dana imali neograničen prostor za promociju prostitucije crngorske političke scene
Piše: Stanko Radulović
U Podgorici je sinoć završeno Evropsko prvenstvo za dječake do 15 godina starosti na kojem je Crna Gora osvojila srebrenu medalju i pokazala se svijetu u najljepšem svijetlu, igrom, organizacijom, ali i za divno čudo, dešavanjima na tr seibinama i navijanjem za svoju reprezentaciju.
Sve je bilo onako kako treba osim odnosa RTCG koja nije našla za shodno da prenosi utakmice, makar reprezentacije Crne Gore, sa otvorenog bazena u krugu SC “Morača”, koji je udaljen od ove medijske kuće jedva 500 metara. Vidjeli smo samo finale, a da dječaci nisu ušli u borbu za zlato ne bi ni to.
Umjesto da ljubitelji sporta i najmlađi uživaju u ljepoti igre ove divne djece koje je selektor Nenad Vukanić doveo do evropskog srebra, mi smo proteklih dana imali neograničen prostor za promociju prostitucije crngorske političke scene.
Dječaci Nenada Vukanića odigrali su sjajan šampionat, predstavili Crnu Goru u najlepšem svjetlu, doveli je na drugi stepenik pobjedničkog postolja u Evropi… A u čemu je još to Crna Gora druga u Evropi, osim u stopi političke prostitucije i organizovanog kriminala? U sposobnosti političke “elite” sasvim sigurno nije.
Do sada smo na političkoj sceni imali kriminalce u odijelima, koji su nam uništili život proteklih 30 godina, a sada smo dobili političku prostituciju i političare koji su osim svoje lične promocije počeli da promovišu i svoje supruge koje postavljaju na veoma važna rukovodeća mjesta i na taj način nam duplo ispijaju krv.
Umjesto vrhunskog vaterpola dječaka, koji su budućnost Crne Gore, mi smo prinuđeni da na RTCG gledamo rasprave Dritana Abazovića, Alekse Bečića i ludog Milojka o tome ko je od njih viši, ali i važniji za sastav nove vlade. Grom u nju puka’, oganj je sagorio.
Umjesto bolje budućnosti naši pčitičari se hvale količinom djevojaka koje su imali tokom života i koje su rase i nacije bili, pa smo prinuđeni da se “divimo” toaletama žena crnogorskih političara i raspravljamo kako im “stoje” pušapovi i grudnjaci, ako ih uopšte i nose.
Do sada nismo imali bračne parove politički agresivne, a sada smo dobili našeg Slobodana Miloševića i Miru Marković, pošto su oboje raspoloženi da nam drže govore, a samo je pitanje kada će Crna Gora dobioti i svoj JUL, po uzoru “najljepšeg cvjetića u kosi”. Ko zna možda se i toga dosjeti, pameti baš i nema previše.
Sjajni dječaci su zaslužili da se prenosi svih šest utakmica u kojima su igrali i da se crnogorskoj javnosti, pogotovo onoj izdajničkoj koja voli više susjednu zemlju od svoje, pokaže kako se bori za Crnu Gori i voli domovina!
Umjesto prenosa utakmica dobili smo prenose političke prostitucije iz Skupštine i oko nje, ali i parlamentarni kanal da ih gledamo kao da su nam iz oka ispali.
Aktuelno
