OKG Rada Miloševića je samo dio veće kriminalne organizacije

Cigarete koje su trebale da budu zapaljene u Nikšiću nijesu ispušili Milošević i njegovi saradnici, nego su prebačene preko granice, i tamo prodate, i za to uzete pare, koje je „neko” dobio. Takođe, “neko” je Miloševiću stvorio uslove da se bavi krijumčarenjem cigareta, počev od njegovog imenovanja na funkciju koju je obavljao iako nije bio prvorangirani kandidat, pa do niza postupaka kojih da nije bilo, jasno je, ne bi bilo ni krijumčarenja, poput protivpravne odluke o oduzimanju cigareta, njihovom skladištenju u Baru i Podgorici, itd.

izvor: Mportal

Nakon što su upoznati sa okolnostima u kojima je nastao Profesionalac, gospodin Novović I njegove kolege iz Tužilaštva i Uprave policije bi trebali da znaju da krivično djelo predstavija djelovanje pojedinca ili grupe koji se bave nezakonitim aktivnostima, a ne onoga ko na to djelovanje ukazuje. Tako je, na primjer, krivično djelo počinio Rade Milošević kada je krijumčario cigarete, a ne Profesionalac koji je o tome javno govorio, zato što je na to bio prinuđen jer u sistemu koji je ustanovio Dritan Abazović nije mogao ništa drugo da uradi da se to spriječi. I to ne bilo kakvo krivično djelo, nego najteže moguće, lako se to ne bi moglo zaključiti iz reakcija pojedinih subjekata na društvenoj sceni, uključujući prvenstveno opozicioni DPS, ali i vječite borce protiv kriminala iz redova sadadšnje vlasti, vladinih i nevladinih organizacija, medija itd, koji uglavnom nijesu nl pomenuli skandal neviđenih razmjera da prvi čovjek Uprave prihoda i carina, ali i jedan od najbližih drugova i partijskih saradnika aktuelnog premijera, organizuje kriminalnu grupu da bi se bavila krijumčarenjem cigareta.

Tužioci i policajci bi trebali da znaju da ono što je formirao Milošević jeste kriminalna organizacija, ali da je ona samo dio veće kriminalne koju je stvorio neko drugi, jer cigarete koje su trebale da budu zapaljene u Nikšiću nijesu ispušili Milošević i njegovi saradnici, nego su prebačene preko granice, i tamo prodate, i za to uzete pare, koje je „neko” dobio. Takođe, “neko” je Miloševiću stvorio uslove da se bavi krijumčarenjem cigareta, počev od njegovog imenovanja na funkciju koju je obavljao iako nije bio prvorangirani kandidat, pa do niza postupaka kojih da nije bilo, jasno je, ne bi bilo ni krijumčarenja, poput protivpravne odluke o oduzimanju cigareta, njihovom skladištenju u Baru i Podgorici, itd.

Ko je formirao tu veću kriminalnu organizaciju čiji je dio bila ova “mala” Miloševićeva, je pitanje na kojem treba da se angažuje Tužilaštvo, a ne da traži onoga ko je javno objavio saznanja o tome jer ih nije mogao dati ni jednoj instituciji zbog toga što ih gotovo sve kontrolišu ljudi koji su učestvovali u ovim aktivnostima.

Takođe bi tužioci i policajci trebali da otkriju ruske i srpske krtice u Agenciji za nacionalnu bezbjednost i drugim djelovima bezbjednosnog sektora države, te utvrde zašto su obustavljene sve aktivnosti na suprotstavljanju malignom uticaju pomenutih zemalja koje su bile pokrenute u prethodnom periodu. Trebalo bi utvrditi ko je i po čijem nalogu opstruirao rad na predmetima iz ove oblasti i zašto su obustavljene međunarodne akcije koje su trebale da spriječe maligni uticaj stranih zemalja.

Takođe su nadležnim organima interesantna brojna kršenja zakona od strane rukovodstva Agencije, poput zloupotreba dozvola za pristup tajnim podacima koje se daju mimo zakonom utvrđenih procedura, odnosno licima koja ne ispunjavaju uslove, jer to znači da se omogućava neovlašćen pristup tajnim podacima, uključujući i one koji su u vlasnitšvu stranih službi i međunarodnih organizacija.

Trebalo bi pitati premijera da li je on, u skladu sa njegovim nadležnostima, preduzeo aktivnosti da utvrdi ima li tačnosti u pisanjima Profesionalca s obzirom na ozbiljnost optužbi koje su iznijete, i da li je dobio odgovore od Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ili je zahtjev Abazovića da se neutrališe Profesionalac motivisan upravo namjerom da se rukovodstvu Agencije i Države omogući nesmetano obavljanje kriminalnih obavještajnih aktivnosti za interes neprijatelja, tako što ne bi imao ko ukazati na njihova nepočinstva?

Na kraju, trebao bi gospodin premijer da upozna glavnog specijalnog tužioca da 12 lica koja je zajedno sa najbližim saradnicima Kurtijem i Milićem targetovao, nije ni „p” od Profesionalca, jer iza njega stoji većina časnih pripadnika Službe, sadašnjih i bivših, koji su još prije dvije godine prepoznali namjere tadašnjeg rukovodstva i razumjeli interes da se tome suprotstave. Ti časni službenici Agencije, koji se nijesu prodali za unaprjeđenje, službeni auto ili povišicu plate koje Milić dijeli kapom i šakom, svakodnevno ukazuju na zloupotrebe i djelovanja u Agenciji protivna nacionalnim interesima.

Da bi razumio gospodin Abazović, 12 lica koja su targetirali su dio ove grupe, isto onoliki koliko je i Radeva grupa dio one druge grupe, samo što motivi ovih prvih nijesu vršenje kriminalnih aktivnosti i sticanje millionske zarade, nego zaštita države Crne Gore i njenih Interesa.

Sve navedeno je odavno shvatila većina pripadnika Uprave policije Tužilaštva, koji redom odbijaju da se angažuju u istragama usmjerenim protiv kolega profesionalaca u Agenciji i staju na njihovu stranu, po cijenu da budu smijenjeni i premješteni na druge pozicije, čimr se pojedinima prijeti od strane rukovodstva Uprave policije i Vlade.

Podijeli:

Related posts

Leave a Comment