Da je tadašnja vlast (DPS) radila svoj posao kako je trebalo, jedna Vesna Bratić, zasigurno, ne bi dobila crnogorsko državljanstvo. Ne bi imala ni priliku da kao izbjeglica, kojoj je Crna Gora pružila dom, nama, u našoj matičnoj državi, javno vrši kulturni genocid i etiketira na osnovu velikosrpske šovinističke ideologije kao grupaciju navodno nastalu ”etničkim inženjeringom”
piše: Tijana Lopičić
Piše: Tijana Lopičić
Žena četnik, iliti bivša ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesna Bratić koja je, kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, došla da (zamislite!) oslobađa Crnu Goru od njenih građana, davne 2012. godine dobila je nezakonito počasno državljanstvo Crne Gore.
No, kako smo uvijek navikli da budemo „zahvalni“ onoj bivšoj vlasti DPS-a koja je u kontinuitetu ‘ušuškavala’ velikosrpske šoviniste, ljude poput Bratićke – veoma otvorene i jasne po tom pitanju, moramo im odati počast i za ovo, jer su zahvaljujući ovakvim ljudima na visokim pozicijama, i mnogo prije njihovog zvaničkog pada 30. avgusta 2020, urušili sve institucije.
I, da, baš tako je tadašnja ministarka nauke Sanja Vlahović, vjerovatno prinuđena, potpisala zahtjev za počasno državljastvo Crne Gore, koje je Bratić dobila 19. marta 2012. godine.
Niko se od odgovornih nikada nije udostojio da objasni taj „poseban značaj“ tadašnje magistricekoji je bio „od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore“, jer njeno zvanje nije podlijegalo deficitarnom kadru.
Ipak, gospođa Bratić nas i danas u kontinuitetu podsjeća na njena (ne)djela kojima je ekspeditivno devastirala obrazovni sistem, a pričinjena šteta je prava ‘sitnica’ – već sada više od 300.000 € usljed nezakonite smjene direktora škola.
Pored toga što nas je uspješno ‘oslobodila’ državnog novca, te i značajnih državnih sredstava kojim je finansirala projekte Crkve Srbije, zabavljala nas je i dubokoumnim pričama o ‘njenoj baki’, koja se, vjerovali ili ne, na popisu, kako kaže Bratić, izjasnila Crnogorkom. Iako je, navodno, to za babu Bratićke bilo isto.
Ako ste se za trenutak sjetili crtanog filma „Đole je moj drug“ i legendarne Đoletove rečenice „B E N Z I N“ kako čudno piše „VODA“, onda živite tragikomediju Crne Gore.
Na kraju, da je tadašnja vlast (DPS) radila svoj posao kako je trebalo, jedna Vesna Bratić, zasigurno, ne bi dobila crnogorsko državljanstvo. Ne bi imala ni priliku da kao izbjeglica, kojoj je Crna Gora pružila dom, nama, u našoj matičnoj državi, javno vrši kulturni genocid i etiketira na osnovu velikosrpske šovinističke ideologije kao grupaciju navodno nastalu „etničkim inženjeringom, novo-crnogorcima, Montenegrinima, Dukljanima, Milogorcima“… A, umjesto persone non grata, mi imamo, nažalost, budećeg redovnog profesora Univerziteta Crne Gore.
Aktuelno
