Nagrada za vjernost

Zapanjujuće je što je odlazeći premijer Abazović, u namjeri da radno i politički zbrine svog vjernog saradnika, uspio u jednom rješenju da dva puta prekrši – dva zakona

Odlazeći premijer Dritan Abazović, u svojstvu rukovodioca Ministarstva vanjskih poslova, potpisao je Rješenje, kršeći Zakon o vanjskim poslovima, ali i Zakon o državnim službenicima i namještenicima, kojim je unaprijedio u zvanje ambasadora svog doskorašnjeg savjetnika Đorđa Radulovića i rasporedio ga na rad u MVP-u.

Rješenjem od 3. jula, u koje je Pobjeda imala uvid, Radulović je raspoređen na radno mjesto ,,ambasador u Generalnom direktoratu za ekonomsku i kulturnu diplomatiju u Direkciji za ekonomsku diplomatiju“.

Premijerovo postavljenje dojučerašnjeg savjetnika nije veliko iznenađenje, jer je već mnogima u Vladi Crne Gore bila poznata Radulovićeva namjera da se vrati u državni organ kojim je rukovodio od formiranja Krivokapićeve vlade decembra 2020, do stvaranja manjinske Abazovićeve vlade aprila 2022. godine.

Zapanjuje, međutim, što je premijer Abazović uspio u jednom aktu dva puta da prekrši zakon!

KRAMPONIMA PO ZAKONU

Do koje mjere je nepismeno i nelogično sačinjeno Rješenje, svjedoči rečenica kojom se obrazlaže Radulovićevo vanredno unapređenje u zvanje ambasadora.

– Zahtjevom predsjednika Vlade Crne Gore (zahtjev broj: 4/1-010/23-1723 od 3. 7. 2023. godine) predloženo je da se Đorđe Radulović unaprijedi u diplomatsko zvanje ambasador kako bi se prepoznali njegov nivo znanja, vještina i kvalifikacija da u odgovarajućem zvanju vrši diplomatsko konzularne poslove – piše u Rješenju.

Ako se za trenutak apstrahuje tragikomična situacija u kojoj premijer Dritan Abazović piše zahtjev rukovodiocu MVP Dritanu Abazoviću – odnosno on sam sebi – čak i laike mora da šokira izvrnuta logika obrazloženja za unapređenje.

Radulović se, valjda, ne postavlja za ambasadora ,,da bi se prepoznali njegov nivo znanja vještina i kvalifikacija“ – nego je on, upravo zbog tih znanja, vještina i slično, unaprijeđen u diplomatsko zvanje. Ukratko: ambasador se postaje zbog kvalifikovanosti, a ne zato da bi neko drugi, ,,prepoznao“ kvalifikacije.

To je, međutim, samo dio problema. Mnogo je važnije što premijer, inače doktor politikologije, ne zna da je – kršio zakon.

U članu 69 Zakona o vanjskim poslovima propisana je procedura napredovanja u službi i precizno se navodi da, ,,izuzetno, zbog izvanrednih rezultata u radu…“, ministar vanjskih poslova može ,,vanredno unaprijediti zaposlenog u više zvanje“ – jedan put u karijeri.

Đorđa Radulovića je nekadašnji ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović svojevremeno vanredno unaprijedio iz zvanja drugog sekretara u savjetnika. Sada je Abazović, samo nekoliko godine kasnije, Radulovića proizveo u ambasadora. I to ne zbog vanrednih rezultata diplomate zapošljenog u MVP-u, već sa mjesta savjetnika premijera?!

SAD JE BITAN ABAZOVIĆ DRITAN

Rješenje koje potpisuje odlazeći premijer krije još jednu neregularnost: regulisanje radnog odnosa Dorđa Radulovića.

Kao što je već poznato, Radulović je sa radnog mjesta u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme radio od 1. juna 2014. godine, raspoređen odlukom premijera Abazovića na novi radni angažman – na određeno vrijeme do isteka mandata – savjetnika predsjednika Vlade za vanjsku politiku.

Prema Zakonu o vanjskim poslovima, pisanim sporazumom starješina državnih organa rješava se radni odnos državnog službenika koji prelazi iz jednog u drugi državni organ. Prema informacijama Pobjede, Radulović je svojevremeno tražio da

mu se ,,riješi radno pravni status i da se iz Ministarstva vansjkih poslova može rasporediti u drugi državni organ na osnovu pisanog sporazuma starješina organa“.

Problem je, međutim, što tog zakonski neophodnog pisanog sporazuma – nema.

– Odgovorom MVP na zahtjev imenovanog (Radulovića – p.a.) konstatuje se pisanog sporazuma između starješina organa nema, ali se imenovani upućuje na primjenu člana 60 Zakona o državnim službenicima, odnosno na njegovu primjenu nakon prestanka mandata imenovanog lica – piše u Abazovićevom rješenju.

Reklo bi se na prvi pogled – problem je riješen. No, kada se pročita član 60 Zakona, onda se da zaključiti da ni Abazović, ni njegova pravna služba nijesu bili kadri – ili ih nije bilo volja – da se upoznaju sa njegovim odredbama.

Jer, u članu 60 Zakona o državnim službenicima zapisano je da ,,lice kome je prestao mandat, ako je saglasno, može se u istom državnom organu, rasporediti na radno mjesto koje odgovara njegovom nivou kvalifikacije obrazovanja i sposobnostima“. Kabinet predsjednika Vlade i Ministarstvo vanjskih poslova su dva državna organa, pa Radulović na osnovu toga – uprkos tome što je saglasan – ne može zasnovati radni odnos u MVP.

Kao što se ne može, stav pet istog člana 60 Zakona, rasporediti u drugi državni organ na radno mjesto – ako nema ,,pisanog sporazuma starješina državnih organa“.

Dakle: Abazovićevo rješenje je u koliziji i sa Zakonom o državnim službenicima, a Radulović je u poziciji da može, ako se želi poštovati Zakon, zatražiti jednogodišnju naknadu koja ga sljeduje nakon prestanka mandata savjetnika u Vladi Crne Gore.

Da, ako se žele poštovati regule države u kojoj su državni namještenici, ali je lider Ure odavno naglasio da se ne treba baš striktno pridržavati zakona. Kao da se uživio u onaj svoj slogan iz 2020. godine: ,,Sad je bitan – Abazović Dritan“.

Pa nek košta, što košta državu i sistem. A da košta, u to se uvjeravamo iz dana u dan.

Pobjeda