Dok su neki stručnjaci stava da je sada pravi trenutak za kontrafanzivu, neki smatraju da Ukrajina još nema dovoljno udarne moći za to.
piše: Muamer Tanović
Već se mjesecima govori o proljećnoj ukrajinskoj kontraofanzivi, koja bi, kako tvrde mnogobrojni stručnjaci, mogla biti prekretnica rata u Ukrajini.
No, svi ostali detalji su, nejasni – kada, kako i sa kakvom strategijom?
U međuvremenu, ukrajinske i ruske snage vode najdužu bitku u ratu, oko grada Bahmuta, koji ima više politički, nego strateški značaj za tok sukoba. I dok Zapad sa skepsom gleda na upornost Ukrajine da i pored velikih gubitaka koje tamo trpi, nastavi braniti strateški gotovo nebitan grad, argument Kijiva je da želi izmoriti ruske snage, te da svakako u Bahmutu ne koristi snage koje priprema za kontraofanzivu.
Pitanje koje se mora postaviti je – koliko je Ukrajina, s obzirom na trenutnu situaciju, uopšte spremna za tu kontraofanzivu i kakav bi joj mogao biti iskod?
Rusija oko Bahmuta trpi velike gubitke u ljudstvu, ali trpi ih i Ukrajina. Washington Post je nedavno upozorio, pozivajući se na ukrajinske izvore, da Kijevu zbog jako velike upotrebe, ponestaje ključne municije, dok je Rusija, u tromoj zimskoj borbi u kojoj se osvajao metar po metar teritorije, imala vremena da učvrsti odbrambene položaje duž linije.
‘Udar na najslabije tačke’
Ukrajina je u ratu dugom više od godinu, izgubila mnogo ljudstva (američki zvaničnici tvrde da je oko 120.000 poginulih ili ranjenih), uključujući i one koji su prošli zapadne obuke. Rusija je izgubila vjerovatno i više, no, ako pogledamo populaciju dvije države, jasno je da je faktor ljudstva na strani Rusije. Navodno, Moskva je pripremila još 150.000 vojnika koje će uskoro poslati na ratište, uz postojećih 325.000, prema američkim procjenama.
Kako, onda, pokrenuti kontraofanzivu i da li je uopšte vrijeme za nju, pitanje je koje smo postavili relevantnim stručnjacima.
“Mislim da je Ukrajina sposobna za značajnu kontraofazivu pod pravim uslovima, odnosno, ako može okupiti svoje trupe i imati odgovarajuću municiju, posebno artiljeriju, protiv slabijih isturenih strana duž fronta”, ističe u izjavi za Al Jazeeru Braden Allenby, profesor sa Univerziteta Arizona, u čija polja ekspertize spadaju vojne i sigurnosne tehnologije, nacionalna sigurnost i ratovanje.
„Možda je to tamo gdje je Rusija oslabila svoje položaje dok pokušava ojačati svoje napore u Bahmutu“, dodaje.
„Klasična je vojna strategija koncentrirati snage protiv najslabijih tačaka protivničkih položaja, a Rusija brani dug front, od oko 600 milja (oko 965 kilometara) ovisno o tome kako se računa“.
Allenby je mišljenja da je sada trenutak za kontraofanzivu, jer je, tvrdi, Rusija trenutno slaba na mnogo načina, uključujući nedostatak oružja i municije, ali i nizak moral, slabu obuku i lošu koordinaciju svojih trupa, što je važan faktor koji ide u prilog Ukrajini.
„S obzirom na trenutne uslove, ne bi bilo iznenađujuće da Ukrajina dobije značajne šanse da povrati dio svoje teritorije, kao i da svojim evropskim i američkim prijateljima pokaže da dobro koristi njihovu podršku“, dodao je.
‘Nužna promjena trenutne taktike’
Na pitanje kakva se kontraofanziva može očekivati, s fokusom na koja područja, profesor Allenby je odgovorio da će „koordinirani napad na utvrđene odbrambene položaje zahtijevati promjenu trenutne taktike“.
Tvrdi da je Ukrajina do sada „bila vrlo uspješna u operacijama malih jedinica, ali da će značajna ukrajinska ofanziva možda uključivati ono što je poznato kao ratovanje „kombinovanim naoružanjem“.
„U njemu bi svi elementi vojske, uključujući pješadiju, oklopna vozila, artiljerija, helikopteri i dronovi, a možda i druge jedinice, radili zajedno u koordiniranom napadu. Ratovanje kombiniranim oružjem je teško, pogotovo ako vojska nema puno iskustva s tim, ali može biti vrlo učinkovito. Još uvijek nije jasno gdje bi mogao biti specifičan geografski fokus takvog napada i, naravno, to se ne bi signaliziralo unaprijed kako bi se izbjeglo rusko pojačanje ciljanih područja. No, psihološke dimenzije uspješne odbrane Bahmuta, u kombinaciji s učinkovitom kontraofanzivom, bile bi vrlo ohrabrujuće za Ukrajinu i njezine saveznike bez obzira na to gdje bi se kontraofanziva odvijala“, tvrdi Allenby.
Marinko Ogorec, profesor sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, pak, tvrdi da nije siguran da bi Ukrajina trebala žuriti sa svojom operacijom, jer je dobila tek dio obećane zapadne pomoći u tenkovima i drugim oklopnim vozilima, te stoga u ovom trenutku nije spremna formirati dovoljno snažnu udarnu moć.
Ali s druge strane, Ukrajina je pod pritiskom da opravda silnu zapadnu pomoć konkretnom akcijom koja bi polučila rezultate, te odagnala sumnje na Zapadu, gdje, kako se navodi u nekim izvještajima, podrška Ukrajini lagano opada.
„Nisam siguran da Ukrajina treba žuriti. Osim što još nema dovoljno obećanog oružja, u ovo doba godine na prostoru ukrajinskog ratišta je izuzetno razmočena zemlja s dubokim blatom koje ograničava ne samo kretanje svih vrsta mehanizacije, nego i pješačkih postrojbi. S druge strane, mora se razumjeti i težnja ukrajinskog čelništva da čim prije krene u oslobađanje svog prostora, a isto tako i odgovori očekivanjima zapadnih zemalja koje vrlo izdašno doniraju značajnu materijalnu i financijsku pomoć“, priča Ogorec za Al Jazeeru.
Strah od upotrebe ruskog taktičkog nuklearnog oružja
Za veći uspjeh operacije, dodaje, Ukrajini treba taktičko iznenađenje, tako da je teško procijeniti gdje bi Kijev odlučio udariti.
„To su izvrsno proveli u ofenzivi kod Harkiva i ostvarili vrlo dobar uspjeh. Sada je situacija znatno drugačija, jer su i mogući smjerovi ofenzive predvidljivi s ruske strane, kao recimo presijecanje ruskih snaga u središtu Donbasa i nastavak prema oslobađanju Mariupolja ili napadne operacije prema zapadnom dijelu Krima“, kaže hrvatski profesor.
Prema Richardu Caplanu, profesora međunarodnih odnosa Odjela za politiku i međunarodne odnose Univerziteta Oxford, Ukrajina trenutno ima prednost. Stava je da će proljetna kontraofanziva možda biti odlučujuća faza rata.
„Ukrajina dobija značajno napredno naoružanje sa Zapada. Njemačka je upravo isporučila 18 tenkova ‘Leopard 2’, a Španija će ih poslati šest do kraja sedmice. Stižu ‘Challengeri“ iz Britanije, oklopna vozila Stryker i Cougar, a na kraju i tenkovi Abrams. Međutim, hardver je samo jedan faktor, iako važan. Trening, kvaliteta snaga, komunikacija, motivacija i inteligencija, također su važni. I u tom pogledu, čini se, Ukrajina ima jasne prednosti u odnosu na Rusiju“, stava je Caplan.
„Možda dolazi odlučujuća faza u ratu, što bi moglo imati značajne implikacije na putanju sukoba. Pitanje je kako će Rusija odgovoriti. Hoće li prihvatiti da ne može dobiti ovaj rat i doći za pregovarački stol? Hoće li mobilizirati još više stanovništva za borbu? I na kraju, hoće li pribjeći upotrebi taktičkog nuklearnog oružja, to je opcija koja najviše zabrinjava“, govori Caplan.
Kontraofanziva sa sobom nosi ogroman ulog sa ključnim pitanjem – šta ako propadne?
Osim toga što bi eventualno doveo do promjene kursa Zapada, koji bi možda zaključio da uzalud šalje milijarde dolara vojne pomoći Ukrajini bez željenog rezultata, da li bi to značilo i ključnu prekretnicu ukorist Rusije, koja bi dobila zamah za ostvarenje svojih ciljeva? Da li bi zapadna javnost, koja polako osjeća zamor od ukrajinskog rata, počela skretati pogled sa ukrajinskog rata?
Na ova hipotetička pitanja teško je dati konkretan odgovor, ali Allenby je stava da neuspjeh vjerovatno ne bi bilo katastrofalan po Ukrajinu, osim u nekom najekstremnijem ishodu.
‘Neuspjeh ne bi bi katastrofalan po Ukrajinu’
„Jedan od glavnih izazova u ratu je da je neuspjeh uvijek opcija i da se mora i planirati. Primjer je ruski pokušaj osvajanja Kijeva na početku rata. S obzirom na ruske probleme, kontraofanziva je vjerovatno razuman rizik. Čak i ako Ukrajina ne postigne sve svoje ciljeve, ili ne uspije vratiti značajnu teritoriju, i dalje će imati nacionalnu volju da nastavi, a pomoć sa Zapada nastavit će graditi ukrajinske sposobnosti. Osim ako se ne bude radilo o nekom kataklizmičkom neuspjehu ukrajinske volje i vojnih kapaciteta, neuspjeh bi bio štetan, ali ne i katastrofalan za Ukrajinu“, kaže Allenby.
Upitan šta bi se moglo očekivati od ruske strane, koja čeka kontraofanzivu, američki ekspert je zaključio da je ranjiva, ali da joj vrijeme ide naruku.
„Snage i ranjivosti Rusije predmet su mnogih nagađanja i komentara, ali osnove su prilično jasne. Rusija ima značajne resurse, ali čini se da joj ponestaje kritičnih oružanih sistema, poput tenkova i, što je još važnije, municije. Štaviše, mnoge ruske trupe su sve lošije obučene, nezadovoljne i nemotivirane. No, mnoge trenutne ranjivosti Rusije mogle bi se smanjiti s vremenom. Naprimjer, počet će se proizvoditi nova ruska vojna oprema, a ako dođe do zatišja u neprijateljstvima, ruska obuka i logistika mogu ojačati. Svaki preuranjeni prekid neprijateljstava bez sumnje će ići u prilog Rusiji“, kaže.
Ogorec je, pak, stava da će dosta toga zavisiti od ruske odbrane. I dok ima taktičku inicijtivu na prostoru Bahmuta, ruska vojska je dobro učvrstila odbrambene položaje u Donbasu i na Krimu.
Ističe i to da ruske snage oko Bahmutu trpe ozbiljne gubitke, što je i za očekivati, „jer u praksi borbenih djelovanja napadač uvijek ima najmanje za jednu trećinu (u pravilu znatno više) većih gubitaka od branitelja“.
Uz to, britanski obavještajci procjenjuju da je Rusija u borbama za Bahmut i Avdivku izubila veliki broj tenkova.
Da li će njihova odbrambena djelovanja biti dovoljno čvrsta za odbijanje ukrajinskih napada, zavisit će, kaže Ogorec, u prvom redu od borbenog morala i motivacije vojnika na obje strane.
„Za sada, taj borbeni moral i motivacija su u velikoj mjeri na ukrajinskoj strani“, govori.
„Na pitanje šta ako kontraofanziva ne uspije, teško je i nezahvalno davati odgovor. Ukoliko eventualna ukrajinska ofenziva ne bi dala očekivane rezultate, tada bi se svakako promijenila daljnja dinamika ratnih operacija. Zavisno od rezultata ofenzive, moguća bi bila i značajnija promjena paradigme međunarodnih odnosa, međutim neodgovorno bi bilo sada procjenjivati. Šta će se dogoditi u dogledno vrijeme, tek ćemo vidjeti, pri čemu je jednako moguće da ukrajinsko čelništvo prolongira svoju ofenzivu za neko bolje razdoblje i okolnosti koje će im više ići u korist“, kaže Ogorec.
IZVOR: AL JAZEERA
