Što zajedničko imaju šubara, Rim, Kartagina i nimalo zabašureno negiranje činjenice da je u Srebrenici počinjen genocid. Odgovor je – predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević
Zašto gradonačelniku Nikšića može biti što nije moglo bivšem ministru pravde
Ceterum censeo, što prevedeno sa latinskog znači „uostalom, mislim“, upotrebljava se kada se na nečemu uporno, iznova i neprekidno insistira.
Kao što predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević insistira na veličanju i aboliranju četničke ideologije i negiranju činjenice da je u Srebrenici počinjen zločin.
Pritom svoje stavove Kovačević ojačava upravo izrekom rimskog državnika Marka Porcija Katona Starijeg koji je svaki govor u Senatu, završavao rečenicom: „Uostalom, mislim da Kartaginu treba razoriti“ (Ceterum censeo Carthaginem esse delendam). To je bilo Katonova vizija i recept za potpuno eliminisanje Puna (Kartaginjana) kao glavnog rimskog takmaca na Mediteranu.
Sve rečeno
Kovačević, dva milenijuma poslije Hristovog rođenja, citira Katona, pa se nadoveže: „Uostalom mislim nije bio genocid u Srebrenici. Mislim da sam time sve rekao“.
Kartagine odavno nema, ali je ostala Katonova izreka, kao svjedočanstvo nečije fascinacije, opsesije i insistiranja. Po mišljenju Osnovnog suda u Nikšiću, insistiranjem na negiranju Srebrenice, Kovačević nije mogao da izazove nacionalnu i vjersku mržnju.
Katon Stariji (umro 149. godine prije Hrista) nije dočekao da vidi razaranje Kartagine, za čiji se nestanak zalagao, a koje je sproveo u djelo, tri godine nakon njegove smrti, Scipion Afrikanac.
Srebrenički genocid dogodio se nedavno, u ljeto 1995. godine, u vrijeme kada se sadašnji prvi čovjek Nikšića spremao da krene u osnovnu školu, ili je, eventualno već bio đak prvak na ljetnjem raspustu.
Nekoliko stotina kilometara dalje, njegovim vršnjacima u Srebrenici general Ratko Mladić dijelio je čokoladice, garantujući da im se neće ništa dogoditi, dok je pogledom ledio krv u žilama članovima holandskog bataljona plavih šljemova… Nakon sprovedene operacije, Mladić je dao čuvenu izjavu u kameru:
„Evo nas, 11. jula 1995. godine, u srpskoj Srebrenici, uoči još jednoga velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad i napokon, došao je trenutak da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru“.
Tamo se nije dogodio genocid, tvrdi Kovačević, koji dočekuje 2023. (julijansku) godinu, dajući sebi oduška uz stihove „Leleču Turci, kukaju bule“, za koje se potom pravda da nijesu mržnja prema islamskom stanovništvu, već legitimno pjevanje oslobodilačkih pjesama „iz vremena ratova sa Turcima“.
Odgovornost
Tako glase obrazloženja predsjednika Opštine, prvog među jednakima, i onoga koji brine o svim vjerama i nacijama pod Trebjesom.
U tom kontekstu, šubara, negiranje genocida u Srebrenici i insistiranje na kuknjavi i leleku u prazničnoj noći, 150 godina nakon oslobođenja Nikšića od Turaka, državi ne mirišu na nacionalnu i vjersku mržnju, akademski upakovanu u riječi rimskog autoriteta na prelazu iz 3. u 2. vijek prije nove ere.
Što se, u međuvremenu, dogodilo sa odgovornošću za javnu riječ, ako je, uostalom, ministar pravde Vladimir Leposavić razriješen u parlamentu upravo zbog negiranja genocida u Srebrenici.
Analitika
