Životni put Branka Sbutege omeđila su dva aprila i planet Boka, koji ga je opčinio i zauvjek vezao svojom bezvremenom ljepotom. Ovaj potomak osam vjekova stare bokeljske porodice rođen je na današnji dan, 8. aprila 1952. u Kotoru, a ovozemaljski vijek okončao u istom gradu 54 godine kasnije, 27. aprila 2006.
Između ta dva datuma protekao je život jednog nesvakidašnjeg intelektualca, uglednog katoličkog sveštenika, župnika crkve Sv. Eustahija u Dobroti, kancelara Kotorske biskupije, duhovnika malteških vitezova, teologa, filozofa, humaniste, vrsnog znalca i zaštitnika kulture, umjetnosti i ljudske duše.
U Kotoru je završio Gimnaziju i Muzičku školu, medicinu je studirao u Beogradu, teologiju i filozofiju u Zagrebu, Beču i Rimu, gdje je završio studij na Papinskom sveučilištu. Za sveštenika je zaređen na Gospi od Škrpjela 1978, a tri godine kasnije postao je župnik crkve u Dobroti. U jednoj od najmanjih katoličkih župa u svijetu stvorio je zaseban svijet teosa, umjetnosti i filizofije, ozračje u kom su se, čudnim putevima gospodnjim, susretali renesansni duh i ideali slobode.
U mračnim devedesetim mirotvorac u svešteničkoj odori suprotstavio se „Balkanijadi“, promovišući duh tolerancije, suživota, razboritosti i hrabrim, beskompromisnim antiratnim stavom vodio rat protiv rata. Svoj humanizam iskazivao je i osnivanjem centra za pomoć izbjeglicama iz bivše Jugoslavije u Italiji, a krajem devedesetih i Karitasa pri Kotorskoj biskupiji. Život je posvetio molitvi za mir i ljubav među ljudima.
Don Branko je imao i rijedak književni dar, ali je uspio objaviti samo dvije knjige “Stara književnost Boke” (koautor) i “Kurosavin nemir svijeta”, kao i brojne članke, osvrte, polemike. Posthumno je objavljena njegova poetska zbirka “Sebedarje”.
Volio je Crnu Goru i bio pobornik obnove njene državne nezavisnosti. Govorio je: „Da nije bilo te pobjede crnogorske političke linije danas bismo bili Srbija“. Srpsko-crnogorski državni savez vidio je kao „puku virtuelnu stvarnost“ i Crnoj Gori predviđao neumitnu evropsku sudbinu. Ali taj dan nije dočekao. Planet Boka osvanuo je u nezavisnoj Crnoj Gori 25 dana nakon don Brankove smrti.
Dvadeset šestog aprila 2006. godine u crkvi Sv. Eustahija utihnule su orgulje čije je dirke četvrt vijeka prebirao sveštenik s božjom iskrom, koji je volio ljude svih vjera i nacija. Njegova davno zapisana molitvena poruka s protokom vremena samo potvrđuje misaonu snagu i duhovnu veličinu don Branka Sbutege: „Ja nikog ne mrzim i dok god sam živ braniću se svojom ljubavlju. Molim vas, pokušajte i vi“.
