Zauvijek će ga pamtiti Zvonimir Boban. Nije nemoguće da mu je spasio fubalsku karijeru. Reprezentaciju bivše države, Jugoslaviju, na dva svjetska prvenstva u razmaku osam godina vodio je isti selektor. U međuvremenu ih se promijenilo nekoliko. No, njega kao da je uvijek čekalo mjesto na klupi Jugoslavije za vrijeme svjetskih smotri, a od ta dva nastupa, 1974. u Njemačkoj i 1982. u Španiji teško je ocijeniti koji je bio jadniji i lošiji. I on je tema našeg feljtona, priča slijedi…
Miljan Miljanić, rođen 1930. godine u Bitolju, a umro je 2012. u Beogradu bio je nadaleko znani nogometni stručnjak koji je reprezentaciju Jugoslavije vodio u tri navrata (1965-1966., 1973-1974 i 1979.-1982.). On je s beogradskom Crvenom zvezdom osvojio deset trofeja, nakon čega je postao prvi stranac koji je u španskoj La Primeri, s madridskim Realom osvojio duplu krunu.
Kada je došao u madridski Real 1974. godine pozvao je na početku svog mandata zagrebački Dinamo na prijateljsku utakmicu. Bila je to istorijska pobjeda Dinama u Madridu od 4:3, a tada je debitovao Zlatko Kranjčar.
Bio je vrhunski stručnjak
Slovio je kao čovjek koji je znao sve, ali doslovce sve o svakom igraču i to ga je u nekim trenucima i sputavalo. Bio je vrhunski stručnjak, prvi kod nas koji se koristio modernom metodologijom treninga. Kao trener Crvene zvezde imao je jakih uspjeha, promovisao je Dragana Džajića i kao selektor Jugoslavije otišao 1974. na Svjetsko prvenstvo.
Tada je posrnuo pred naletima, ne menadžera kao danas, nego klubova pa je vodio dva ‘Zvezdina’ veterana Pavlovića i Dojčinovskog što je izazvalo buru javnosti. Jugoslavija je odigrala sjajnu partiju protiv svjetskih prvaka iz Brazila (0:0), dva puta je vratnica spašavala Brazilce. Nakon toga Miljanićevi izabranici su tukli Zair s 9:0, te prvu fazu takmičenja završili remijem (1:1) sa Škotskom.
Međutim u sljedećem krugu igrači su se međusobno posvađali jer niijsu stigle premije i ‘kolor televizije’, a ta sjajna momčad koja je mogla biti ravna Cruyffovoj Nizozemskoj ili Njemačkoj je tijesno izgubila sva tri susreta u sljedećem krugu. Protiv Švedske, Poljske i Zapadne Njemačke.
Nakon toga Miljanić je na brzinu smijenjen, a novinari su ga optuživali da je sve znao o svima, a ništa o sebi…
Bio je Miljanić selektor Jugoslavije i 1982. godine na Svjetskom prvenstvu u Španiji. Tada su njegovi izabranici bili u skupini s domaćinom, Śevernom Irskom i Hondurasom. Pripreme su bile iznimno teške i dugačke, a Zlatko Vujović, koji je inače slovio za fizički najspremnijeg fudbalera bivše države, požalio se nakon završetka istih: ‘ljudi moji ovo je bilo prenaporno’.
Miljan Miljanić se oslanjao na svoju metodologiju, a u jednoj je prilici novinarima kazao da zna svaki broj kopačke, od svakog igrača iz tri reprezentacije protiv kojih je Jugoslavija imala odmjeriti snage.
Na spomenutom Svjetskom prvenstvu 1982. godine iznenadio ga je danski sudac Sorensen koji je u uvodnoj utakmici protiv Španaca dosudio jedanaesterac, nakon što je Velimir Zajec napravio prekršaj nad Lopez Fuarteom – izvan kaznenog prostora. Najstrožu kaznu izveo je Juanito, ali veličanstveni golman Dragan Pantelić ‘Panta’ brani udarac Špancu. Spomenuti Danac odlučio je da se penal treba ponoviti, a iz drugoga je pokušaja precizan bio Lopez Ufarte.
Druga utakmica donijela je nevjerojatan šok, jer je Jugoslavija igrala samo 0-0 protiv Śeverne Irske. A Irci su potom šokantno pobijedili domaćine, Špance, jedini gol postigao je najmlađi igrač na travnjaku Norman Whiteside, tada mlada nada Manchester Uniteda.
U zadnjoj utakmici reprezentacija Jugoslavije trebala je pobjedu od 2:0 protiv Hondurasa kako bi sigurno prošla dalje, a pobjeda od jednog gola razlike pokazala bi se dovoljnom ukoliko bi Španci tukli Irce. Međutim, rekosmo, Śeverna Irska slavila je protiv Španije, a tom je slučaju reprezentaciji Jugoslavije bilo potrebno dva gola razlike protiv Hondurasa.
Do 90. minuta mreže su mirovale, a Miljanić je u zadnjim sekundama utakmice u vatru poslao Miloša Šestića koji je u prvom napadu sam prešao sve igrače, nakon čega su ga srušili u kaznenom prostoru. Vladimir Petrović Pižon iz jedanaesterca donosi Jugoslaviji pobjedu, ali kako se pokazalo to nije bilo dovoljno. Novinari i javnost Miljanića su razapeli na stub srama.
Isto nešto moramo reći. Miljan Miljanić bio je voljen od strane hrvatskih igrača, nije bio nacionalist, a početkom 90-ih jasno je dao do znanja kako ne želi imati veze sa Slobodanom Miloševićem i ‘velikosrpskom politikom’. Miljanić će se pokazati ‘čovjekom’ i u trenucima kada je najviše pomagao Ivanu Gudelju nakon što je ovaj hrvatski fudbaler obolio od žutice.
Jedna od zanimljivosti vezanih za život Miljana Miljanića jest i ona kada se zauzeo za Zvonimira Bobana nakon što je ovaj fizički nasrnuo na policajca tijekom prvenstvene utakmice Dinama i Crvene zvezde. Svojim ugledom i lobiranjem Miljanić je uveliko uticao da Bobana pomiluju, te da ga pozovu u reprezentaciju Jugoslavije koja je igrala utakmicu protiv Farskih Ostrva. O tome koliku je ulogu imao u karijeri Zvone Bobana govori i podatak da ga je ovaj pozvao na oproštajnu utakmicu na Maksimiru kao počasnog gosta.
Ipak, kao selektor dva puta je totalno zakazao. Jugoslavija je u oba navrata imala sjajnu momčad, a nastupi su joj ispali sramotni. Za primjer, na oba prvenstva među 22 igrača Jugoslavije bio je Jurica Jerković. Tada jedan od najboljih veznih igrača Europe. U devet utakmica na dvije svjetske smotre kod Miljanića nije odigrao niti jedan jedini minut. Pametnome dosta!
Nastavlja se…
Dnevno.hr
