Predrag Bulatović se uvijek, javno izjašnjavao kao Crnogorac, do referenduma i kasnije. Pred popis 2011. godine odlučio je da se posrbi u svojoj 55. godini života i to je objavio u listu Dan na današnji dan, 31. marta 2011. godine.
Piše: Miroslav Ćosović
Predrag Bulatović je crnogorski političar, na političkoj sceni je od uvođenja višepartizma, od kraja 1990. godine. Bio je istaknuti član zajedničkog DPS-a, do raskola u toj partiji, 1997. godine.
Nakon toga postao je visoki funkcioner Socijalističke narodne partije (SNP), koja je formirana od članova DPS-a koji su bili za bezuslovan ostanak Crne Gore u zajednici sa Srbijom.
Bulatović je postao predśednik SNP-a 2001. godine, a potom je na referendumu 2006. bio lider političkog bloka koji se zalagao za ostanak Crne Gore u Saveznu republiku Jugoslaviju.
Mora se istaći njegova uloga u nasilnim demonstracijama 13. i 14. januara 1998. godine. Demonstrirale su pristalice Momira Bulatovićakoji je odbio da prizna poraz na predśedničkim izborima. Demonstracije su bile nasilne i prijetilo je da se izrode u velike sukobe. Samir Kajošević je u Vijestima 2013. opisao te demonstracije u tekstu pod naslovom ”15 godina ranije: Noć na ivici građanskog rata”. Između ostaloga, demontranti su tada ispred kasarni Voijske Jugoslavije tražili oružje. U sitne sate 14. januara 1998. godine Predrag Bulatović je okupljenu naelektrisanu masu pozvao da se raziđe kući, i ulični demonstranti koji su iste noći bili spremni da se late oružja, razišli su se svojim domovima.
Cijela Crna Gora je od tog dana razumjela Predraga Bulatovića kao miroljubivog i razumnog čovjeka i vjerovatno ga je uloga koju je odigrao te noći preporučila da postane predśednik SNP-a 2001. godine, umjesto Momira Bulatovića koji je računao da će i 1998. ulicom doći na vlast, kao što je 1989. godine, te da će uvijek kad bude trebalo – ulicom i nasiljem doseći vlast.
Predrag Peđa Bulatović: “Đed mi je ubijen 1929. kao komita. . . moj otac je bio na Golom otoku”
KAKO SE PREDRAG BULATOVIĆ POSRBIO
Predrag Bulatović se uvijek, javno izjašnjavao kao Crnogorac, do referenduma i kasnije. Pred popis 2011. godine odlučio je da se posrbi u svojoj 55. godini života i to je objavio u listu Dan na današnji dan, 31. marta 2011. godine.
Predrag Bulatović je iz porodice koja se ogorčeno borila za Crnu Goru, njegovog đeda koji je bio pristalica kralja Nikole i protivnik ujedinjenja sa Srbijom, 1929. godine su u oružanoj borbi ubile srpske okupacione vlasti, otac i sva ujčevina su mu u II svjetskom ratu bili u partizanima.
Nikada niko u prošlosti porodice Predraga Bulatovića nije učestvovao u srpskoj istoriji. On je Rovčanin, a Rovčani su ogranak Nikšića koji su u srednjem vijeku boravili kod Podgorice, da bi se neđe u zadnjoj četvrtini 15. vijeka naselili na teritoriju današnjeg Nikšića. Preci Predraga Bulatovića nijesu učestvovali u bitkama na Marici 1371. i 1389. godine (Balšići nijesu učestvovali u Kosovskom boju), nijesu učestvovali u Karađorđevom i ustanku Miloša Obrenovića, nije ih bilo na Mišaru, Ivankovcu, Čegru… Nijesu učestvovali ni na Kolubari, ni na Ceru ni na Kajmakčalanu, nije ih bilo na Solunskom frontu. Srbija je u II svjetskom ratu bila dominantno pročetnička zemlja, a otac i ujčevina Predraga Bulatovića bili su u partizanima.
Dakle, bar 20 puta sam javno napisao, pa evo opet – propaganda je najjače oružje u istoriji, tako da ni Predrag Bulatović nije ostao imun pred svetosavskoim fantazijama i bajkama kojima je Crna Gora bila preplavljena od polovine osamdesetih do raskola u DPS-u. U tih nekih 12 godina na medijskoj sceni u Crnoj Gori je 90% bila zastupljena srbonacistička ideologija. Javno se maštarilo o starosti, slavi, junaštvu srpskog naroda, da bi se na kraju ti isti Srbi, prema riječima njihovog vrhovnog vođe u Kninu 1995. godine “razbježali kao zečevi”. Ista Srbija je 1999. zaratila protiv NATO pakta, u tom ratu NATO pakt nije ni okrznula, daleko od toga i da ga je okrznula. Pošto vojno nije postigla apsolutno ništa – Srbija je kapitulirala, u junu 1999. godine i izgubila Kosovo. Njegoš i njegov učitelj – otac crnogorskog srpstva, bi rekli “što se mrči kada kovat nećeš?”
Uglavnom, bar do 1998. i kasnije nije se moglo ništa o Srbima čuti mimo toga da su veličanstveni – NEBESKI narod, kako su sami sebe neprestano zvali.
Predrag Bulatović je, ovo po śećanju pišem, svoj ulazak u Srbe objasnio na način kako on već govori srpskim jezikom (srpskohrvatski u njegovoj mladosti), te kako je postao vjernik Srpske crkve (bio je komunista do svojih zrelih godina). Da bi to kompletirao, odlučio je da se u svojoj 55. godini života posrbi.
Dakle, ključni faktor za srbičenje je bila kao i uvijek Crkva Srbije. Tek kad je u pozne dane našao Boga i nastao vjernik SPC tek tada je uvidio da je Srbin.
Mnogo puta sam pisao i Aktuelno je objavljivalo svjedočanstva Čeha Holečeka, Rusa Pavla Rovinskog, Sima Matavulja i mnogih drugih da je sav narod na Zapadnom Balkanu termin Srbin u 19. vijeku i kasnije razumio kao vjerski termin i da je elita pravoslavaca, njih 1% nastojala da promijeni to shvatanje.
Naravno, ni Predrag Bulatović ne razumije da jedan narod prije svega treba da ima svoju zasebnu prošlost, svoju istoriju, svoje zajedničko porijeklo, tradicije, običaje – da bi bio narod. Ništa od toga Predrag Bulatović nije razumio. On je postao vjernik Crkve Srbije i posrbio se, njemu je logično ako je vjernik SPC – da je Srbin. Jer su Srbi suštinski – vjerska grupa, od srednjeg vijeka do danas.
Aktuelno
