piše Valentina Ostojić
Iz Ryanair-a kažu da je uvećanje taksi od strane podgoričkog aerodroma razlog zbog kojeg su odlučili da u potpunosti napuste ovaj aerodrom. Dušmani bi rekli da aerodrom vodi nestručni partijski kadar i da šteti cijeloj Crnoj Gori.
No, opravdanja za ovako nepromišljenu odluku, koja smo do sad imali prilike čuti, mnogo su čudnovatija. Između ostalog moglo se čuti kako Ryanair ne posluje na osnovu emocija i kako prihodi od low-cost avio kompanija aerodromu nijesu značajni. Zamislite kad bi se kompanije vodile ovom premisom. Pa tako počnu da izbacuju cijele serije proizvoda, jer nije neki prihod od njih pojedinačno. Iako im fiksni troškovi ostaju isti. Recimo, restorani iz ponude izbacuju sokove i kafe. I još počnu da ćeraju te iste kupce jer nijesu dovoljno potrošili.
Zamislimo najgori scenario: profit od Ryanair-a aerodromu je ravan nuli. I dalje postoji interes da on radi na podgoričkom aerodromu. Mi nemamo luksuz da ikoga tjeramo nepovoljnim uslovima. Jer aerodrom zavisi od putnika a mi ih ionako nemamo dovoljno. Što više putnika tranzituje tim aerodromom, on postaje uspješniji. Zakon ekonomije obima i širine. Danas aerodromi utilizuju svoj prostor tako da čine velike shopping centre sa brojnim restoranima i prodavnicama, zatim organizuju posebne transportne rute sa i do aerodroma. Nedavno je, recimo, zagrebački aerodrom pokrenuo inicijativu da organizovano prevozi autobusom putnike iz Ljubljane direktno do zagrebačkog aerodroma, da privuku što veći broj putnika iz Slovenije. Jer se bore za svakog putnika. Pogotovo nakon raspada slovenačke avio kompanije Adria Airways, Slovenci sve češće lete iz Zagreba i Beča. Jer nemaju dovoljno avio poveznica na svom aerodromu. Hoće li Tirana ili neki drugi grad u susjedstvu ovako da preuzme crnogorske putnike?
A još ako uzmemo u obzir da nam ekonomija zavisi od turizma (što nije za pohvalu, ali tako je), imamo li luksuz da tjeramo low-cost avio kompanije? Jer one primarno nijesu otele kupce postojećim avio kompanijama, već su proširile tržište i u turizam uključili one koji u drugom slučaju ne bi mogli priuštiti putovanja. Uz to su stvorile popularnost malih destinacija i nametnuli drugim akterima da barem donekle prilagode svoje cijene običnim ljudima. To nije samo dobro za naš turizam nego i za naše putnike. Low-cost linije su bile idealne za crnogorske studente koji uče u inostranstvu i sve one koji su putovanje mogli priuštiti samo zbog jeftinih avio karata.
I ne mislim da će ovaj potez sam po sebi odjednom napraviti neku neizmjernu štetu. Poenta je što je to samo jedan djelić nepostojanja vizije da se Crna Gora učini konkurentnom u bilo čemu. Kao da uživamo da drugima prepuštamo prilike koje se nama ukažu. Nema strategije povezivanja Crne Gore sa ostatkom svijeta niti ulaganja u infrastrukturu koja bi odabir Crne Gore kao naredne destinacije učinila lakim i brzim. Čak i Srbija, koja nije baš prepoznatljiva kao turistička zemlja ima Beograd koji je najposjećenija destinacija na Balkanu. Izgleda da svi gledaju kako da budu bolji. A mi bismo sve drugima da prepuštamo i da im aplaudiramo. Šta ćemo kad smo ovako dobri, ali najgori za sebe.
I dok mi proglašavamo sebe nesposobnima, Aerodrom Nikola Tesla u Beogradu u današnjih 24 sata ima 125 odlazećih i 124 dolazećih letova. Aerodrom u Tirani 94 odlazećih i isto toliko dolazećih. S druge strane, Crna Gora, strašna turistička destinacija, ipak danas ima samo 21 odlazeći i 21 dolazeći let u glavnom gradu Podgorici. U Tivtu isto toliko. Usred sezone.
Znači li ovo da ćemo nametnuti mišljenje da je jedino rješenje davanje pod koncesiju ili privatizacija nekim dobrim ljudima koji samo žele da pomognu svima nama?
CDM
