Za Antenu M piše: Jadrnka Selhanović
A, nemojte ljudi. Nemojte se griješit. Ovo je da ti srce pukne. Čuste li lelek šest opštinara? I još neki bijahu sa njima.
Zalelekali po sred Beograda. Svaka riječ u dušu pogađa. Teška tuga salu ispunila. Mučenici na ispovjed došli. Svoje jade da kažu Milici. Milici za spas Zavetnici!
Ne, ne, nije ovo nikakava nova epika. Ovo je stvarnost. Istinit događaj. Od prije dvadesetak dana. Kada se za govornicom visokog zakonodavnog doma Srbije smjenjivalo šest gradonačelnika crnogorskih opština. Svaki sa svojom tužnom pričom. O bestragavanju koje im čine po vaskolikoj Crnoj Gori. Po svim pitanjima. Nacionalnom, vjerskom, finansijskom, pravnom, jezičkom. Čak i fizičkom!
E, ovo posljednje, kad rekoše, bi za posebnu brigu. Za uzbunu. I ono učinje da se glas pošalje. Da snažno odjekne glas žena. Žena Crne Gore. Onaj poznati gromoglasni, bastadurni, belvederski, bogetićki. Koji poruku posla: Ne dirate ih, nemoj ko da ih udara. Mi ćemo ih branit. Mi domaće. Odanije i hrabrije no Milica Zavetnica.
Zato, u pamet se oci grada. Tuđa ruka svrab ne češe! Niti snagu daje milostinja. Pa neka je i dva miliona. Dinara!
