Gledajući sudbinu nestalih neprocjenjivih crnogorskih kulturno istorijskih dobara ostaje i opstaje dilema: vjerovati svojim očima i činjenicama ili vodičima, popovima, stručnjacima
Biseri crnogorske kulturne baštine
MCP SPC bilo je dato na čuvanje svetinja nad svetinjama, krst Svetog Petra Cetinjskog, koji je ukraden iz riznice Cetinjskog manastira i danas mu se ne zna adresa. Pod tim krstom su se Crnogorci mirili i ratovali, žalili i slavili. O njegovom izgledu možemo se danas informisati sa grafika, fotografija i rijetkih video-isječaka, zahvaljujući nebrizi SPC i njihovih popova. Zvanična verzija glasila je da je riznica opljačkana – iznutra.
Kako je Cetinjski manastir bio rezidencija crnogorskih vladika, u njemu su bile sačuvane brojne dragocjenosti vezane za njihov duhovni čin: panagije, krstovi, odežde, mitre, žezla i dr. Po luksuznoj izradi izdvajale su se panagije (ogrlice s likom Bogorodice koje nose vladike). Ali, danas dio tog blaga nedostaje.
U noći između 23. i 24. avgusta 1983. u Cetinjskom manastiru ukradeno je 17 panagija. Jedna od njih pronađena je 1989. godine na aukciji u Njemačkoj i vraćena je na Cetinje. Ostalih 16 do danas nije nađeno. Vraćena panagija izrađena je u Rusiji, dar je ruskog cara Aleksandra iz 1863. crnogorskom vladici Ilarionu.
O izgledu drugih nedostajućih panagija možemo se samo informisati sa fotografija objavljenih u knjizi Krađa kulturnog i nacionalnog blaga Jugoslavije 1995. godine.
Istorijska misija
Kao što smo već navodili Cetinjski manastir posjeduje ogroman dio eksponata koji dokazuju njegovu istorijsku misiju u cjelokupnoj crnogorskoj istoriji. Veliki dio tih eksponata pripadao je Narodnom muzeju i tokom godina u više navrata završio je u riznici Cetinjskog manastira.
Veliki dio panagija bio je još 1975. ozbiljno tertiran za zaštitu kao jedinstveno crnogorsko kulturno dobro u riznici trezorskih vrijednosti. Vjerovatno bi ostali sačuvani da svjedoče svoju neprocjenjivu kulturno istorijsku ulogu da je projekat realizovan.
Danas, nažalost, samo možemo da konstatujemo da nismo u saznanju o njihovoj sudbini.
Foto: PA
Poslije zemljotresa 1979. godine, manastir je restauriran, a manastirska riznica i muzeološki koncipirana. Svojom istorijskom misijom u toku više vjekova, Cetinjski manastir predstavljao je simbol duhovnosti, slobodoumlja, humanih i prosvjetiteljskih misli, te s pravom zauzima izuzetno mjesto u cjelokupnoj crnogorskoj istoriji.
Danas Cetinjski manastir posjeduje ogroman dio eksponata koji dokazuju tu njegovu istorijsku misiju u cjelokupnoj crnogorskoj istoriji. Veliki dio tih eksponata pripadao je Narodnom muzeju i tokom godina u više navrata završio je u riznici Cetinjskog manastira. Uprkos dokumentaciji u kojoj se navodi da su im ti eksponati dati na dalje čuvanje iz MCP SPC se uporno ponavlja da su oni – njihovo vlasništvo. Da eksponati pripadaju crkvi, a pošto su oni crkva onda su i eksponati – njihovi. Međutim dokumenti kažu drugačije.
Prije će biti da je to prvorazredno kulturno dobro Crne Gore koje im je dato na korišćenje uz obavezu da ga čuvaju a ne svojataju.
Izgubljeno blago
Kako je Portalu Analitika svojevremeno bilo saopšteno iz NMCG prva veća dislokacija eksponata u Manastirsku riznicu desila se 1946. godine. U NMCG postoji spisak eksponata koji su tada dati na dalje čuvanje Cetinjskom manastiru.
Tada nam je bilo saopšteno da se i većina muzejskih predmeta koje je nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević 1975. bio stavio na spisak trezorskih vrijednosti koje posjeduje Narodni muzej danas nalazi u manastirskoj riznici.
Da nije samo materijalna vrijednost bila uslov za svrstavanje na spisak trezorskih vrijednosti bio je svjestan i nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević, koji u pismu u koji smo imali uvid upućenom 1975. Narodnoj banci Jugoslavije gdje se navode procjene u dinarima kaže:
“U vezi našeg dopisa broj 01-660/1 od maja 1975.godne, koji se odnosi na zastitu i prezentiranje kulturno-istorijskog i umjetničkog blaga u Muzejima Cetinje, dajemo vam dopunska objašnjenja. Muzejski materijal, koji se čuva u ovoj Ustanovi, ima pored Kalturno – istorijske vrijednosti i svoju stvarnu trezorsku vrijednost. Veliki dio tog materijala izrađen je od plemenitih metala,dragog kamenja ili drugih vrednosti,koje same po sebi čine opštu tržišnu vrijednost u izvornom smislu.
Ako se tome doda umjetnička obrada i istorijski značaj, onda se njihova vrijednost više puta uvećava, i većina zemalja uzima trezorske vrijednosti iz Muzeja u opšte državne vrijednosti, i štiti ih na poseban način. U nekim slučajevima one postaju i pokriće državnoj moneti. Kod nas je bio takav slučaj u aprilu 1919, godine, kada je nacionalizovana imovina bivše dinastije Petrović, pa je iz našeg Muzeja uzeto 3992 komada zlatnog i srebrnog posuđa i deponovano u trezore Ministarstva finansija, radi pokrića državne monete.
Istina, ovom blagu se izgubio svaki trag od aprila 1941.
Pristupajući valorizaciji muzejskih objekata našeg muzeja, a posebno dajući tim objektima bilo kakav materijalni izraz, dolazimo u dosta apsurdan pokušaj.
Izvjesni objekti kao jedinka mogu imati svoju relativnu vrijednost, ali takvi objekti skupljeni u jedan fond – zbirku čine neprocjenjivu vrijednost sa kulturno-istorijskog stanovišta, jer znače identitet našeg društveno-istorijskig bića. Prema tome i vrijednost koja se iznosi znači jedan pokušaj valorizacije tih dobara u materijalnom smislu, bez primjesa duhovnih i etičkih kvaliteta”, govorio je o ovim vrijednim eksponatima tadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislava Rako Vujošević.
Odlukom suda vraćena Povelja Ivana Crnojevića
Da nije baš sve vlasništvo SPC i da je sve podložno reviziji pokazalo se i u februaru 2013. kada su predstavnici Mitropolije Crnogorsko primorske Srpske pravoslavne crkve Narodnom muzeju vratili Povelju Ivana Crnojevića, koju je ova institucija ustupila MCP SPC za potrebe izložbe u Manastirskom muzeju još 1987. godine. Time je bila ispoštovana odluka Višeg suda u Podgorici, koji je bio presudio da ovaj vrijedni istorijski dokument mora biti vraćen Muzeju na Cetinju.
Tada je bilo rečeno da je država iznad svih nas. Podsjetimo, MCP godinama nije odgovarala na zahtjeve Narodnog muzeja da se vrati Povelja Ivana Crnojevića iz 1485. o osnivanju Cetinjskog manastira, koja se čuvala u bibliotečko-arhivskom odjeljenju Muzeja. Čak je 1988. godine, dakle, godinu nakon pozajmice, neko Povelju upisao u inventar Riznice kao “poklon Narodnog muzeja”.
Narodni muzej je zbog toga odlučio da Povelju vrati sudskim putem. U obrazloženju presude Višeg suda koja je donijeta, kako je Portalu Analitika tada kazao advokat Novica Jovović, navodi se da kopija Povelje predstavlja dio muzejskih eksponata i ista je na molbu tužene (pr. Pravoslavne Mitroplije crnogorsko primorske SPC), a za potrebe otvaranja Manastirskog muzeja data na pozajmicu (posudu) tuženoj pa je ista, nakon što je prestao osnov za državinu, dužna vratitu tužiocu stvar koja je bila predmet posude (kopija Povelje), u čijem se posjedu kopija nalazila od 15. 04. 1952. godine do 7. 05. 1987.
Poslije punih 26 godina, Povelja Ivana Crnojevića o osnivanju Cetinjskog manastira bilaje ponovo izložena u Narodnom muzeju Crne Gore. Neće biti, sva je prilika, da se neće niko miješati u “privatno” vlasništvo SPC.
SPC još jednom demonstrirala ignorisanje zakona
Nakon objavljivanja izvještaja Državne komisije za nadzor svih oblika revizije u Narodnom muzeju Crne Gore (NMCG) saznali smo i da Komisiji za Reviziju muzejskog materijala u Muzeju kralja Nikole, nakon više pokušaja, nije bilo dozvoljeno da obavi reviziju materijala u riznici Cetinjskog manastira, o čemu su obaviješteni nadležni organi, odnosno Uprava za inspekcijske poslove.
Foto: PA
Nakon sastanka predstavnika Narodnog muzeja i Mitropolije SPC koji je održan u Manastiru, predstavnici Mitropolije SPC su saopštili stav da će dozvoliti da se izvrši stručni nadzor, ali da ne prihvataju da se eksponati tretiraju kao predmet revizije muzejskog materijala Narodnog muzeja, jer smatraju da su predmeti njihovo vlasništvo, kazali su iz NMCG na prezentaciji izvještaja Državne komisije za nadzor svih oblika revizije.
Iako postoje dokazi da su predmeti u riznici u vlasništvu Narodnog muzeja, odnosno Muzeja kralja Nikole, kao što je Rješenje iz 1962. godine, kojim se potvrđuje da je zbirka crkvenih stvari svojina Državnog muzeja iz Cetinja i zbog svoje umjetničke vrijednosti uvodi se kao cjelina u Registar pokretnih spomenika kulture NRCG i time se stavlja pod zaštitu zakona.
Iz MCP SPC još jednom su demonstrirali ignorisanje zakona i dokumenata kojima je Crna Gora regulisala oblast zaštite i čuvanja svojih kulturnih dobara. To ide tako daleko da ne priznaju ni instituciju Državne komisije za nadzor svih oblika revizije, koja je formirana sa, ne tako malim, ovlašćenjima i obavezama.
Došlo je bilo vrijeme da saznamo da stručne službe i zakoni Crne Gore iz oblasti zaštite kulturnih dobara ne samo da za MCP SPC ne važe za nepokretna kulturna dobra, već – i za pokretna.
Nakon što su volšebnim prepisima i ugovorima postali vlasnici nepokretnih kulturnih dobara, sada su se sljedstveno tome počeli osjećati i kao vlasnici onoga što su zatekli u njima.
A zatekli su – mnogo.
Evo samo na primjeru Cetinjskog manastira. Po mnogima jedna od najvećih krađa crnogorskog kulturno-istorijskog blaga desila se upravo u riznici Cetinjskog manastira u kojoj Državna komisija nije mogla izvršiti reviziju muzejskog materijala.
Tada su ukradena obilježja vladika, koji su bili svjetovni i duhovni gospodari Crne Gore. Panagijama su pokazivali taj svoj status.
U elaboratu koji su 1975. godine uradili tada Muzeji Cetinje može se pročitati kako se odgovorno promišljala i pokazivala briga o budućnosti čuvanja crnogorskog kulturno istorijskog blaga. U elaboratu pod nazivom Program stvaranja uslova za izlaganje i obezbjeđivanje trezorskih vrijednosti na Cetinju navodi se kao prvi projektni zadatak da se nalaže izrada programa obezbjeđivanja i izlaganja trezorskih vrijednosti na Cetinju.
Navedeni program traba da obuhvati sve muzejske predmete, trezorske vrijednosti iz muzejskih objekata Cetinja:
– Dvor kralja Nikole, Njegošev muzej, Cetinjski manastir i riznica, Istorijski muzej, Etnografski muzej, Biblioteka i Arhiv.
Za smještaj i izlaganje neophodno je osigurati dvije osnovne funkcije – depo i izložbeni prostor.
Specifikacija
I tada se u specifikaciji predmeta iz Cetinjskih muzeja trezorske vrijednosti spominje između ostalog:
– Zbirka nakita (253 komada). Ogrlice, brazletne, prsteni, broševi,
Minđuše, džepni i ručni satovi, ćemeri izrađeni od zlata i srebra, platine i dragog kamenja, antičke fibule.
– Kruna Stefana Dečanskog iz XV vijeka sa biserima, safirima, smaragdima i brilijantima.
– Četiri mitre vladika Visariona, Vasilija, Petra I i Petra II, rađene u zlatu, srebru, ukrašene brilijantima i biserima.
– 19 kompletnih ornata crnogorskih mitropolita od XVII do XIX vijeka, rađene u zlatu.
– Dva dijela ornata vladike Save Petrovića i patrijarha Arsenija Crnojevića Šakabente.
– Epitrahilj Save Nemanjića iz XIII vijeka od srebra,zlata i srme.
– Sedam panagija od zlata sa brilijantima i safirima.
– Osam panagija iz XIV i XV vijeka od srebra, zlata, u duborezu, slonova kost.
– Njegošev sobni sat ukrašen brilijantima.
– Dva žezla cmogorskih vladika Danila i Petra I od slonove kosti, zlata, srebra i platine.
Ovaj elaborat tada nije realizovan.
Spisak eksponata datih na čuvanje Cetinjskom manastiru
Postoji i dokument iz 1963. naslovljen Spisak eksponata koji su iz Državnog muzeja na Cetinju dati na dalje čuvanje Cetinjskom manastiru sa detaljnim opisom 96 eksponata.
Kao što možete pogledati na fotografiji tada su na čuvanje između ostalog data i neprocjenjiva kulturna dobra poput panagija. Sad odgovarajući na naše pitanje da li po dokumentaciji NMCG ima saznanja da se nesavjesno postupalo sa datim eksponatima u riznici Cetinjskog manastira odnosno postoje li slučajevi da su nestajali eksponati iz riznice koje je NMCG dao na čuvanje iz NMCG su nam odgovorili da “Narodni muzej nije u saznanju da se nesavjesno postupalo sa muzejskim predmetima u Riznici, niti da su isti iz nje nestajali.”
Foto: PA
Sad, ako Narodni muzej nije u saznanju da se nesavjesno postupalo sa muzejskim predmetima u Riznici, postavlja se pitanje kome su ukradene i kome nedostaju panagije koje su nestale iz riznice Cetinjskog manastira.
Kao i uvijek kada počne “razigravanje” oko crnogorskih kulturnih dobara i pravljenja “istina” i istina po svojoj mjeri, činjenice su prve koje stradaju i počinju da se pojavljuju u svim oblicima.
Čak i u onim nemogućim, da ne kažemo naučno fantastičnim. Naime u vodiču Muzeji Crne Gore štampanom 2007. možete pročitati preporuku da pođete da pogledate panagije u riznici Cetinjskog manastira! Iako su ukradene 1983. i do danas im se ne zna sudbina gdje su završile niti čije su vlasništvo.
Foto: PA
Na sajtu Crnogorske nacionalne komisije za Unesko na ovom linku nalazi se vodič Muzeji Crne Gore. Tu se pod odrednicom Cetinjski manastir na strani 56 može pročitati “Kako je Cetinjski manastir bio rezidencija crnogorskih vladika, sačuvane su brojne dragocjenosti vezane za njihov duhovni čin: panagije, odežde, mitre, žezla i dr. Po luksuznoj izradi izdvajaju se panagije (ogrlice s likom Bogorodice koje nose vladike).
Pažnju privlače i religiozni predmeti od plemenitih metala: putiri, diskosi, krstovi, zatim ikone domaćeg, ruskog, grčkog i italo-kritskog porijekla.”
Gledajući sudbinu ovih nestalih neprocjenjivih crnogorskih kulturno istorijskih dobara ostaje i opstaje dilema: vjerovati svojim očima i činjenicama ili vodičima, popovima, stručnjacima …
