Na Lučindan 1993. godine, pred 35.000 vjernika, Crnogorska Pravoslavna Crkva (CPC) izabrala je vladiku Antonija Abramovića za svog vladiku, obnavljajući tron svetog Petra Cetinjskog koji je bio upražnjen skoro jedan vijek jer je bila ukinuta silom srbijanskih bajoneta.. Dolazak vladike Antonija označio je preporod CPC a njegovo nasljeđe ostaje trajno obilježeno njegovom kanonizacijom i poštovanjem koje uživa među vjernicima diljem svijeta.Međutim, pored trasiranog puta i plana za CPC, umirovljeni vladika Mihailo — Miraš Dedeić, koji je preuzeo vodstvo CPC-a, nije uspio ostvariti vidljive rezultate u posljednjih 25 godina. Tijekom njegova mandata CPC je zapala u višedecenijsku krizu, letargiju i stagnaciju. Crkva je služila interesima uskog kruga osoba sumnjive biografije, čiji su savjeti često dolazili iz Beograda, s ciljem gašenja vjekovne i jedne priznate duhovne institucije CPC u Crnoj Gori.Višedecenijska kriza, letargija i stagnacija kulminirale su opštenarodnim zborom u septembru 2023. godine, na kojem je umirovljeni vladika Mihailo smijenjen, a za njegovog nasljednika izabran je vladika Boris Bojović. Vladika Boris odmah je pokazao spremnost za obnovu, što je prepoznato i cijenjeno unutar i izvan granica Crne Gore, uključujući i suradnju s Američkom pravoslavnom crkvom. Crnogorska dijaspora iz Sjedinjenih Američkih Država dala je punu podršku novom izabranom mitropolitu Borisu, koji nastavlja putem svetog Antonija — putem mira, sloge i ljubavi među narodima svih vjera.Mitropolit Boris sa sveštenstvom budi nadu među vjernicima, krećući se u otvoreni svijet otvorenog srca. Na izuzetan prijem naišao je u Rumuniji, prijateljskoj, pravoslavnoj zemlji, koja ga dočekuje kako dolikuje ličnosti njegovog ranga. Srdačno mu se otvaraju vrata hramova, onako kako bi bilo za očekivati u njegovoj zemlji, jer vladika Boris ne štedi riječi zahvalnosti. Uvažavajući autokefalnu CPC, Rumunjska pravoslavna crkva joj uručuje izuzetno cijenjene relikvije na dobrobit crkve i naroda. Već ovakvim gestom učvršćuje se prijateljstvo između dvije crkve i države, što je zalog za prosperitetniju budućnost oba naroda.Sada je od ključne važnosti da se okonča razdoblje sabotaže i stagnacije u CPC-u. Pozivamo umirovljenog vladiku Mihaila da se dostojanstveno povuče, ostavljajući prostor onima koji su spremni raditi na dobrobiti Crne Gore i njenih građana. Važno je da interesi CPC-a i crnogorskog naroda budu iznad ličnih ambicija i ega, kako bi se osigurala budućnost za našu crkvu i narod.
