Ide nam dugo i toplo političko ljeto. Ko će sa kim u vladu i kako će izgledati poslanički klubovi novog saziva Parlamenta, ostaje da vidimo. Ono što je sigurno da se ova situacije neće brzo riješiti, a i ako se razriješi vjerovatno će trajati koliko i Dritanova obećanja
piše: Bojan Đuranović
Šta mislite, šta će duže potrajati, rok za davanje mandata za sastav nove vlade ili jedinstvo Pokreta Evropa Sad? Nije ovo nimalo naivna dilema jer ukoliko malo preciznije pročitate poruke koje nam šalju dvojica osnivača ovog pokreta Milojko Spajić i Jakov Milatović, shvatićete da je svaki scenario moguć
Bolje predśednik u ruci nego premijer na grani
Ne mora ovo biti tačno, ali je više nego realan scenario onoga šta se dešavalo u PES-u.
Naime, dvojica osnivača ovog pokreta, Krivokapićevi apostoli, su pred prvom provjerom svoje snage na lokalnim izborima (prije svega u Podgorici) izgledali jednistveno, sinhronizovano i uvijek u istom kadru. Za nosioca liste na podgoričkim izborima Milatović je bio više nego logično riješenje jer, prvi među jednakom dvojicom, jedini je bio Podgoričanin.
Tada, još uvijek, nismo znali za Spajićeve multilokacije pa smo naivno mislili da je Pljevljak. Kažem, mi nismo znali, ali neko je očigledno znao. Rezultat koji su postigli je iznenadio sve, a čini se njih dvojicu najviše. Ili makar jednog od njih. Milatović koji je do izbora bio više nego zadovoljan potencijalnim mjestom gradonačelnika Podgorice sada je počeo vagati da li je to dovoljno dobro. Predśednički izbori bili su veoma blizu a situacija u glavnom gradu (usljed nefunkcionalnosti Ustavnog suda) se komoplikovala.
Spajić je, vjerujući da je zadovoljio apetite svog „druga“ i „apostola“, suvereno istakao kandidaturu za mjesto prvog čovjeka u državi očekujući laganu pobjedu a time i mjesto prvog čovjeka pokreta i nešto što još bitnije – bio bi prvi koji je pobijedio Mila Đukanovića na izborima. Međutim, Milatović je imao drugačije planove, za sebe prije svega.
Preko noći, volšebno, neko se dokopao Spajićevih srpskih dokumenata i objelodanio ih vaskolikoj publicu u Crnoj Gori. Spajić je i dalje nemušto nastavio da se brani kako on za to nije znao (a i ko će znati đe mu je prebivalište i državljanstvo), a Milatović je imao, čini se, već spremno saopštenje u kojem partijskom drugu upućuje drugarsku kritiku i traži da se stvar ispita do kraja. Stvar se ispitala, Izborna komisija reagovala i mi danas, par mjeseci kasnije, imamo predśednika države koji se zove Jakov Milatović. Ko se tome mogao nadati?
Svjestan je Milatović da je funkcija premijera značajno bitnija od njegove predśedničke ali, što bi kazali Podgoričani, Daleko je do murava, ili kako razmišlja Milatović – Bolje predśednik u ruci nego premijer na grani.
Svačiji predśednik, ničiji potpredśednik
Onomad, u nedjelju nakon završenih prijevremenih parlamentarnih izbora, slavilo se u prostorijama Pokreta Evropa sad. Osvojili su najviše glasova i bilo je vrijeme za slavlje. Zli jezici će reći kako im je falilo nekih, unaprijed planiranih, 10% da bi onaj vatromet imao pravi efekat ali pobjedi se u zube ne gleda.
Međutim u nešto smo ipak svi gledali, jedan nedostajući element kvario je pobjedničku fotografiju. Nije bilo potpredsjednika pokreta, osnivača i aktuelnog predśednika Crne Gore Jakova Milatovića, nije bilo ni „ministra bez portfelja a sa televizorom“ koji je uvijek tu, ali to je manje bitno, za sada.
Tokom proglašenja pobjede na predśedničkim izborima, uz Milatovića je bio Milojko Spajić, koji se, voljno ili ne, veselio pobjedi kandidata svoje partije. Ovaj mu to nije uzvratio nakon parlamentarnih. Istina, dao je i neko skručeno saoštenje da se on, kao institucija predśednika, neće miješati u izborni proces. Koliko se zaista „nije“ miješao u izbore najbolje govori njegova izjava na dan izbora da dvije trećine Crnogoraca podržava „Otvoreni Balkan“. Ne morate biti politički analitičar da biste shvatili da je ta izjava najviše štetila upravo Spajiću i PES-u.
Forsiranje ekonomskih tema, prije svega povećanje penzija i plata u javnom sektoru, jedina je tema kojom su PES i Spajić komunicirali sa građanima. Poruke su bile vrlo jasne. Glasajte za nas i imaćete više novca. Nije nam baš objašnjeno kako ćemo do tog novca doći, ali ko to još pita. Ono šta im nikako nije trebalo to je aktuelizovanje, i to na dan izbora, izuzetno škakljive teme o Otvorenom Balkanu.
Koliko je ovo izazvalo efekat, sa kojim je Milatović računao, smanjenja popularnosti pokreta i manji broj glasova na izborima, teško je reći, međutim, onih 10% glasova sa početka teksta, koje su im davala sva istraživanja javnog mnjenja, su negdje nestali.
Zbog čega Milatoviću odgovara slabiji PES
U stvari je vrlo jednostavno. Da je Pokret Evropa sad osvojio 35% ili više glasova na parlamentarnim izborima Spajić bi mogao, sa predstavnicima manje brojnih naroda, formirati Vladu za manje od 24 sata. Čak bi i oni Kneževićevi ambasadori, potpisali blanko podršku.
Ali, ukoliko se PES spusti na sadašnjih 25 procenata onda se može planirati, sabirati, projektovati kako god želite i Milojko Spajić ne mora nužno biti premijer. Milatović bi bio najznačajnija ličnost u pokretu, ipak je on predśednik države. Tada bi sa te pozicije mogao izazvati puč u PES-u, odvojiti dio pokreta i pripojiti mu restla nekih pod-cenzuskih udruženja, pokreta i zaboravljenih bivših ministara. Spajić bi mu se suprotstavio, naravno, ali sa mjesta poslanika, njemu koji je porazio Đukanovića. Šta mislite ko će prevagnuti, u čiju rijeku će se uliti potočići iz PES-a? Ne bi to tako teško išlo…
Posljednje poruke koje čujemo od strane Milojka Spajića su da je moguće formiranje vlade sa poslanicima PES-a, manje brojnih naroda i poslanika Demokrata i SNP-a. Ukupno ih je 43, dovoljno za većinu. U kombinaciji, očigledno pod drugim uticajima, nema ranije pominjanog ex DF-a, a nema ni URE.
Iako su razne kombinatorike moguće, samo u jednoj realno Spajić neće biti premijer, a to je podjela unutar samog PES-a. Ako pogledate personalni sastav budućeg poslaničkog kluba PES-a biće vam puno jasnije da ih nije toliko teško podijeliti jer su sve samo ne homogeni. Pokret Evropa sad imaće poslanika koji se izjašnjavaju kao Srbi ali i onih koji kažu da su Crnogorci, imaju i pripadnika manje brojnih naroda, ali imaju, za dvojicu znam pouzdano, i onih koji ne priznaju postojanje tih manje brojnih naroda.
Biće u poslaničkim klupama i onih koji baštine zaostavštinu antifašističke Crne Gore, ali ima puno i onih kojima je mnogo bliskija ona kvislinška. Jedni su ubijeđeni evropejci, a drugi, kojih je više, bi radije u neku panslavensku TVORevinu. Dakle, može se reći da nisu gadljivi na bilo koju političku platformu ali im nekako najmanje ušima godi ova trenutno nametnuta Spajićeva populistička EU i NATO agenda.
Onaj Milatovićev Otvoreni Balkan zvuči mnogo ljepše, kako to zvuči poslanicima DF-a i URE ne moramo ni komentarisati. DF bi u bilo kakvu uniju, savez ili bilo šta sa Srbijom po cijenu bilo čega, a URA bi u vladu, ne pitaju po cijenu čega i kako, samo da su unutra.
U svakom slučaju ide nam dugo i toplo političko ljeto. Ko će sa kim u vladu i kako će izgledati poslanički klubovi novog saziva Parlamenta, ostaje da vidimo. Ono što je sigurno da se ova situacije neće brzo riješiti, a i ako se razriješi vjerovatno će trajati koliko i Dritanova obećanja.
Analitika
