piše: Perović Vukašin
Stigli novi, mladi, školovani po svijetu, ambiciozni… Da nas vode pravo u Evropu, i to odma, nema čekanja. Ali… Da bi dobili mogućnost da odlučuju, trebaju im prvo glasači a onda i funkcioneri. Kako je politička scena prilično iskristalisana, nijesu u situaciji da biraju. A u suštini, bitan im je kvantitet. A kad kvantitet pod noge bači kvalitet, imamo “Evropu sad”.
Zapali su ih oni lakomi na pare, alavi za funkcije, nestručni, iskompleksirani, buzdovani koji se nijesu dokazali, nesretnici koje niko nije htio i oni koje gura svetosavlje. Uzbrkana politička scena izbačila je talog na površinu. Pojavili se razni Milovići, Ostojići, barski svetosavski batinaši, politički jurišnici…
Takvi nesretnici vode Crnu Goru. Niti znaju đe je Evropa, niti koje su njene vrijednosti. Koje su im namjere? Vraćaju li nas ovo 100 godina unazad, u onu čudnu Evropu o kojoj smo učili iz knjiga. Idemo li ka onoj svijesti koja je svijetu jednom pokazala kako se to dekontaminiraju cijeli narodi? Ka društvu jednog vođe, jedne nacije i jedne vjere?
Gazi se Ustav, zabranjuju se knjige i prebijaju se “drugačiji”. Prijeti se opoziciji, gradovima i cijelim narodima. Idemo li ka najmračnijem periodu Evrope prošlog vijeka? Imamo li pameti i snage da se zaustaviti na vrijeme? Prije totalnog mraka? Jer totalni mrak podrazumijeva anarhiju, haos, potpuni krah zakona, sudova, pravde i istine. Tada nestaju narodi.
Puno toga ne znamo. Jesu li vinovnici promjena ovi koje vidimo, ili neko drugi vuče poteze? Koji su njihovi krajnji ciljevi? Da li ovo rade iz neznanja, ili se nadaju da sve ovo može da se zadrži na mikro lokaciji zvanoj Crna Gora.
