U Beogradu, na Andrićevom vijencu, sjedište je objedinjenog izbornog štaba svih kandidata koji vode velikosrpsku, anticrnogorsku, a time i antievropsku politiku u Crnoj Gori – ocijenio je za Pobjedu Balša Božović, predsjednik Regionalne akademije za razvoj demokratije. Dinko Gruhonjić, profesor sa Filozofskog fakulteta iz Novog Sada i novinar, kaže da je, na osnovu ovoga što se dešava, Aleksandru Vučiću u interesu destabilizacija Crne Gore po svaku cijenu, i kompromitovanje svih institucija u Crnoj Gori, pošto još institucija predsjednika države nije kompromitovana.
Komande iz rezervne države
Tvrdeći da se u Beogradu odlučuje o nekim kandidatima za predsjednika Crne Gore, Božović kaže da se većim brojem kandidata pokušava što više raširiti politička ponuda biračkom tijelu i imamo otvoreno ekstremno desnog kandidata Andriju Mandića, a od Milojka Spajića se pravi prograđanski kandidat, što naravno, kako je istakao, nije istina.
“Oba kandidata ne ispunjavaju osnovne zakonske uslove za kandidaturu i time sa namjerom ruše Ustav Crne Gore i zakone. Oba kandidata, koji su se, prilikom upisivanja u državljanstvo Srbije izjasnili u formularu da je umjesto Crne Gore zapravo Srbija njihova država, imaće zadatak da u postupku priznavanja kandidature pred DIK-om u samoj proceduri izvrše pritisak na institucije Crne Gore i pod prijetnjom sile još jednom pokažu da su institucije Crne Gore zapravo mrtvo slovo na papiru i da u Crnoj Gori mogu silom da rade šta hoće. Zato su izabrani. Zato ih režim u Beogradu i SPC podržavaju svom snagom, kao i mediji koji se godinama unazad kupuju kako bi potkopavali integritet same države i od javašluka i haosa pravili svakoga dana novu normalnost za građane. Teško je svakom pojedinačnom građaninu Crne Gore da se izbori sa takvom vrstom napada”, naglasio je Božović.
Gruhonjić, ukazujući na kompromitovanje izbornog procesa zbog kandidata koji imaju i državljanstvo Srbije, ističe da sa kandidatima koji imaju rezervnu domovinu biće kompromitovan i sam izborni proces.
“Crna Gora će ući u još jedan talas unutrašnje nestabilnosti i u stanju potpune anarhije u državi imamo vladu kojoj je izglasno nepoverenje a na njenom čelu je Vučićev eksponent Dritan Abazović. Meni sve liči na scenario koji je od početka na djelu – destabilizacija Crne Gore kako bi postala lak plijen Srbije i kako bi postala u perspektivi, kako se u tim ludim glavama zamišlja, luka za zvanični Kremlj. To je čitava priča”, istakao je Gruhonjić.
Nacionalizam srž problema
U Srbiji najveći dio opozicije vidi svoj uspjeh u promociji nacionalizma i zato se njihov odnos prema Crnoj Gori ne razlikuje od trenutne vlasti. Božović kaže:
“Imamo prilike da čujemo iz dijela građanske opozicije prijedloge da Srbija dobije ratnu mornaricu u Luci Bar i da bude glavni žandarm u regionu. Mnogi koji su čvrsto protiv Vučićevog režima pod pritiskom javnosti biraju svoje favorite iz Crne Gore koji su isto na anticrnogorskom tragu, jer se plaše da idu uz vjetar zvaničnom narativu društva u Srbiji koje je potopljeno u nacionalizam. Tako imamo vrsne borce za ljudska prava u Beogradu i predstavnike civilnog sektora, pa i novinare, koji šire narativ da je u Crnoj Gori i dalje najveći problem korupcija bivše vlasti – dok svjesno ćute na velikosrpsku nacionalističku politiku koja negira zločine iz 90-ih, a u kojoj se Crna Gora davi”, istakao je Božović.
Međutim, Božović ocjenjuje da takav koncept nije održiv, što je, po njemu, dobra vijest za sve u regionu.
“Ovo je samo još jedno zaluđivanje koje ide u susret najvećoj tragediji politike srpskog nacionalizma, a to je što će vođa te ideologije i politike morati da potpiše sporazum u kojem se Kosovo zapravo faktički priznaje od strane Srbije. Ali to ne znači da će u međuvremenu to biti lak period za Crnu Goru i BiH”, kazao je on.
Vjekovno tlačenje
Odgovarajući na pitanje što nedostaje društvu Srbije pa nema sluha da komšije ostavi na miru i uvažava drugu državu i naciju i podsjećajući da se Srbija već skoro dva vijeka tako ponaša, Gruhonjić kaže da se radi o upornoj ideologiji velikodržavlja koja je počela od Ilije Garašanina i „Načertanija“, širila se preko Narodne radikalne stranke Nikole Pašića, kralja Aleksandra do Slobodana Miloševića pa čak i Borisa Tadića, a sada Aleksandra Vučića.
“Istoričari govore da je u pitanju neizlječiva bolest kada se radi o srpskoj politici. Umjesto da se posveti modernizaciji sebe i na taj način vodi računa o sopstvenim građanima, Srbija uporno insistira na ideologiji „krvi i tla“ i da se zaokruži velikodržavni okvir u kojem će svi Srbi živjeti zajedno. To je paradoks i nema veze sa racionalnim promišljanjem, jer su svi Srbi živjeli u jednoj državi – drugoj Jugoslaviji”, podsjeća Gruhonjić.
Kazao je da je Miloševićev režim kao eksponent tih velikodržavnih ambicija, koje se prožimaju ne samo u politici nego i u SPC i SANU, učinio sve da razbije državu u kojoj su svi Srbi živjeli.
“Poslije pada Miloševićevog režima za Srbe se ukazala istorijska prilika, o čemu je svjedočio i pokojni premijer Zoran Đinđić, da se vrati u svijet, i nekim skraćenim putem postane članica EU, sigurno bi i našim komšijama bilo lakše da postanu članovi EU, samim tim bi svi Srbi živjeli u jednoj državi – EU. Međutim, Srbija je u posljednjih dvadeset i nešto godina činila suprotne korake. Sada imamo reprizu ne samo 90-ih nego i velikodržavnih ambicija s kraja XIX vijeka – gdje je uvijek građanin Srbije u drugom planu a uvijek se samo priča o teritorijama”, dodao je Gruhonjić.
Božović: Zadatak beogradskih kandidata – razgradnja crnogorskog identiteta
Balša Božović kaže da, nakon 90-ih godina i neuspjelog pokušaja da se ratom nametnu nove granice velike Srbije, srpski nacionalizam nije odustao od svoje osnovne namjere – da vlada Srbima u regionu.
“Protagonisti politike velike Srbije iz 90-ih samo djelimično su se našli na optuženičkoj klupi i odgovarali za zločine. Bilo je potrebno naći nove forme za preživljavanje politike velikosrpskog nacionalizma koje će biti prilagođene novim okolnostima u svijetu pa je stara ideologija „krvi i tla“ promijenila odijelo, a namjere su iste. Danas je sprovodi režim u Beogradu. Ugaoni kamen te ideologije je narativ o navodnoj ugroženosti Srba u regionu. I to je ono što je i zadatak kandidata beogradskog objedinjenog izbornog štaba za Crnu Goru, da završe navodno oslobađanje Srba u Crnoj Gori i razgradnju crnogorskog identiteta. Potrebno je objediniti sve Srbe i time institucije i granice država učiniti provizornim. To je cilj ideologije Vučićevog režima – jedan narod, jedna vjera (svetosavlje) i jedan vođa”, objašnjava Božović.
Gruhonjić: Crna Gora je neodvojivi dio velikodržavnih ambicija Srbije
Dinko Gruhonjić kaže da nije slučajno što je Zoran Đinđić ubijen, jer je pucanj u njega bio pucanj, kako je istakao, konzervativnih snaga i varvarskih razmišljanja koje su se osjetile ugrožene činjenicom da je platforma vlade Zorana Đinđića bila modernizacija Srbije, a ne velikodržavne ambicije.
“On je na taj način ugrozio populizam SPC i SANU. Pucanj u njega je bio pucanj u modernu Srbiju i sada živimo restauraciju populizma koji ni korak nije odmakao od populizma Nikole Pašića. U toj viziji Srbije je Crna Gora neodvojivi dio velikodržavnih ambicija Srbije, u toj viziji Crna Gora je srpska Sparta, u toj viziji postoje samo Srbi dok ostale treba istrijebiti, u toj viziji sve nacije su vještačke sem srpske: i crnogorska i bošnjačka i hrvatska – toga smo se naslušali. To su Crnogorci na svojoj koži osjetili 1918, 1989, i 2020. godine”, konstatuje Gruhonjić.
Pobjeda
