Piše: Nikola Radunović
Nema svjetlijega datuma od onoga kad su se srca junačka, ruke umorne od ratovanja, noge teške od zimskih marševa, a uma cibroga i pored mraka koji je nepravda nagrnula, praznih trbuha- odlučila da zadaju prvi udarac aždaji koja je uveliko gutala veće i brojnije i za sobom ostavljala pustoš kojoj život davahu tek oni spremni da joj povlađuju.
Nema ničega časnijega no na zlu uru biti junak od junaka!
Nema ničega vrijednijeg do nositi breme gena onih u koje je Evropa s divljenjem gledala i koji su joj za primjer poslužili.
Nema ničega sramotnijeg no toga gena se stiđeti.
Nema ničega svetijega od čuvanja imena i pomena milenijumskoga života majke nad majkama, koja ti je prvi zrak podarila, planinskom vodom te pojila, korom leba te hranila.
Nema ničega težega no voljeti golo granje, surove planine i kamen sa kojega ni uporne oluje ne mogu sprati krv prolivenu za njegovu slobodu!
Nema ničeg uzvišenijeg i ljepšeg nego voljeti ono što je teško voljeti.
Uzimao je Crnoj Gori trinaesti dan mjeseca njene najbolje. Uze joj januar Gojka Krušku, a jun Savu Kovačevića. Obojica su živote dali zbog julskog trinaestoga, stremeći danu kada će ovaj datum biti simbol pobjede slobodne, građanske, jednake i antifašističke Crne Gore. A veliki je broj onih koji su živjeli i skončali za taj dan. Preveliki. Malo je jedan život, a kamoli par redaka da se pobroje junaci crnogorski.
Malo su sve riječi ovoga svijeta da opišu ljubav prema Domovini, jedinoj, Crnoj Gori!
Srećan Dan državnosti, tebi, kojoj sve dugujemo!
