izvor: Facebook nalog
autor: Vukašin Perović
Zanimljivo je kruženje vode u prirodi. Pojavi se, ispari, pretvori se u vodu, pa kao kiša, opet na zemlju. Čudo prirode, rekli bi. Ali ni približno to nije interesantno i mistično, kao kruženje novca u svetosavlju.
Novac se prvo pojavi kod običnih ljudi. Onda ih sretnu popovi i objasne im da treba da budu vjerujući, idu u crkvu, slušaju i daju priloge.Tada će biti zdravi, grijehovi će im biti oprošteni i sigurno će ići u raj. Nije obavezno ostaviti pare kod ikone i kupiti svijeću, ali valja se. A i Bog sve vidi. Tada se uzmu zadnji euri iz kuće, ne razmišljajući je li ostalo đeci za ljeb i vareniku, je li plaćena struja i kirija… Daje se za veselje i za tugu, osveštavaju se kuće, poslovni prostori i automobili. Stotine hiljada, onih koji imaju ili koji nemaju, vjerujućih, izmanipulisanih i uplašenih, daju pare crkvi.
Onda novac ide dalje. Više je načina na koji popovi daju novac, da bi se uvećan vratio. Dio ide u gradnju novih crkava. Nove crkve dovode nove vjernike, a oni donose nove eure. Jedan dio ide za gradnju stanova, hotela i prodavnica i te se pare najbrže vraćaju. Dio ide kao pomoć onima koji loše žive, a oni će kao zahvalnost te pare vratiti nazad. Sada daju pare i bolnicama, naravno očekujući da će svi koji u njima ozdrave, prilog donijeti crkvi. Ulaže se u crkvene knjige, kalendare, ikone, suvenire… Narod kupuje, porez se ne plaća. Nestali su Bog, ljubav, vjera, sloga…
Tako je svetosavlje napravilo jedno “Božije čudo”, koje funkcioniše po principu, što više daju(ulažu), više im se vraća. A narod ide u crkvu, sluša popove, vjeruje da će u raj, boji se kletvi i Božije kazne. I nosi pare.
Treba nam Božije čudo. Da prepoznamo one koji prave biznis na grbači naroda, bave se manipulacijom, politikom i posrbljavanjem. Treba nam čudo koje će narodu otvoriti oči, očistiti glavu i razbistriti um. Primičemo li se tome, ili ćemo još dugo gledati proces kruženja eura kroz svetosavlje?
