Piše: Perović Vukašin
Ustala je vaskolika Srbija, cio region, svi posrbljeni Bošnjaci i Crnogorci. Euforija je na vrhuncu. Očekuju da konačno, poslije 1000 godina istorije, Srbin bude na čelu Crne Gore. Ono, Jakov i nije baš Srbin original, više posrbljeni Crnogorac, kojem su spodobe u crnom koje sebe nazivaju popovima, ušle u glavu. Izgurale Evropu, Oxford, nauku, kulturu i civilizaciju, a ugurale Nemanjiće, Marka i Miloša, Čiča Dražu, Popa Macu… i potpuno ga đavolisali. Ali, bolje išta...
Indijac Rasi Sunak je premijer Velike Britanije, pa to u Indiji iz koje je porijeklom, niko nije ni pomenuo. Pa čemu delirijum u Srbiji, ako ovaj naš sa Srbijom nema nikakve veze? Odgovor na ovo pitanje će nam dati istorija. Ovo je nešto što Srbija čeka još od Kosova. Čeka da pobijedi. Bilo koga. Bilo kako.
Svakakvi razlozi su ujedinili jurišnike na Crnu Goru. Kletve spodoba u crnom uplašile su sujevjerne, na Vučićeve pare zalećeli su se lakomi, u izmišljenu istoriju povjerovali su naivni, trenutak za osvetu dočekali su plahi, a položaje i privilegije prigrabila je ništa roba. I sada ta grdna mješavina juriša na svoju Crnu Goru. Za tuđe interese i tuđu državu.
Nije čudo da Srbija slavi. Ubijediti pola Crne Gore da su Srbi, i da je Srbija njihova matična država je stvarno epohalan uspjeh. Mnogo veći nego ubijediti narod da je Sv. Sava bio prosvetitelj, da je Miloš ubio Murata, da Srbi nijesu bježali 1915-e u Grčku, da su četnici ratovali protiv Njemaca, da njihovi popovi vjeruju u Boga, da se Rusi ustvari brane od Ukrajinaca… Slave Srbi, jer bi uzeli teritoriju i konačno popunili rupu od 500 godina u svojoj istoriji.
Ukoliko bi uspjeli, za istoriju bi to bio samo minut slave srpskih vječitih gubitnika. Ipak, kao i sve čemu je temlj laž, prevara, mržnja i otimačina, i ovo zlo je kratkoga vijeka. Jer narod će sigurno shvatiti da je prevaren i vratiti se majci Crnoj Gori. Za 5 dana, za tri mjeseca, za pet godina, za istoriju je to samo tren. Nažalost, za nas koji živimo ovo vrijeme, to je čitava vječnost.
