I dok se nova “elita spasilaca” raspada, razotkrivena u toleranciji na staljinistički šmek i miris rubalja, nama ostaje da se smjestimo u fotelje i posmatramo proces u kome će biti stvorena nova proevropska većina na narednim izborima
izvor: Analitika
autor: Danilo Marunović
Godina počinje političkom bombom – treća vlada koju je izborna većina od 30. avgusta 2020. bila na milimetar da ostvari, sa već inaugurisanim mandatarom Lekićem, po svemu sudeći – neće se dogoditi. Pred nama su, ako je suditi po jutru, politički dinamični i stresni mjeseci, kao da nam protekle dvije i po godine nisu bile dovoljne.
Šta god bliska budućnost bude donosila, a kako stvari stoje to su vanredni parlamentarni izbori, pri tom ne zaboravite i one, u ovom društveno istorijskom kontekstu ništa manje važne, predsjedničke, oni će konačno definisati gdje je Crna Gora na šahovskoj geopolitičkoj tabli.
Gdje će politički vjetrovi uticaja velesila oduvati ovu malu mediteransku NATO zemlju, koju je međunarodna zajednica za „trenutak“ ispustila iz vida… Dovoljno dugo da promjenu vlasti vidi isključivo kao važan demokratski iskorak, ali ne i skriveni sloj tog procesa u koji su proruski i prosrpski proksiji instalirali svoje političko obavještajne „parazite“.
I dok je slavlje dugo čekanog „političkog osvježenja“ trajalo, od zvuka sirena, vatrometa i skandiranja, neko je promišljeno, planirano i silovito radio na ostvarivanju viševjekovnog sna – stvaranju još jedne srpske zemlje na Balkanu.
Određena mreža medija je za to vrijeme sinhronizovano i sa ove vremenske distance sasvim jasno sa jedne adrese unaprijed kreirala ambijent, koji će se obračunati sa bilo kojom vrstom kritike ove paralelne stvarnosti, a vidjeli smo u proteklim mjesecima kojim sve sredstvima potkazivanja, etiketiranja i devalviranja časnih profesionalaca. U tom procesu je kreiran toliko snažan narativ, da ne samo da je uticao na manipulisanje istinom, već je snažno pomjerio sve važne tačke sistema vrijednosti i lansirao novokomponovane etičko-ideološke paradigme u naše živote.
To vam je ono kad se pobunite u strahu za sopstvenu kulturnu baštinu, a bivate označeni kao nacionalista, kulturšovinista i ekstremista. Ovi, i razni drugi primjeri, bili su u službi krunskog i ultimativnog cilja pod brendom demokratskih promjena. Trebalo je kamuflirati tu rotaciju kontrole nad poslovima sa cigaretama, a ujedno zadržati „oreol“ neprikosnovenog mesije koji ima ekskluzivno pravo na „ruku pravde“.
Međutim, o čemu nam zapravo tako lijepo i trodimenzionalno svjedoči nova družina koja se okupila s ciljem da formira vladu? Privilegije do kojih je nova elita došla u tako kratkom periodu je zacaklila je oči i svih ostalih partnera, na svih nivoima. Svako je, po svaku cijenu, poželio dio kolača. Ta gramzivost i pohlepa, doveli su do toga da se nama u novogodišnjoj ikonografiji, sama od sebe, servira prava priroda činilaca, navodno po svaku cijenu „prozapadne, proevropske“ parlamentarne većine.
U toj šekspirijanskoj „mišolovci“, u koju su sami sebe uvalili, pokazalo se da su svi spremni da prekrše najvažnije, eliminatorno pravilo koje je stizalo preko okeana – da USA neće podržati nijednu vladu u kojoj će se naći DF – partija za koju su bezbroj puta rekli da ne pripada krugu njihovih partnera.
Ako do sada nekome nije bilo jasno, onda neće više imati dilemu koji sve političko medijski činioci pripadaju rusko-srpskoj obavještajnoj agenturi u Crnoj Gori! Ko je spreman već sjutra skinuti maske i sjesti u fotelje, a da od zaklinjanja u tvrdokorni EU-Euroatlantski kurs ostanu – samo dugmići.
To je najvažnija poruka koju mi građani, bilo koje političke provinijencije da pripadamo, u okviru prozapadnih opcija treba da, jednom za vazda, razumijemo! Jer zablude su tih vrsta ostale jedino u našim redovima. Našim ino-partnerima je već danas kristalno jasno, nakon svih srušenih „projekata“, od euro-pacifikovanog Bečića, do „nisu svi u URI isti-Jelušić je kec u rukavu“ narativa, ko je njihov suštinski partner, a ko trojanski konj sa Istoka.
Po meni, u ovoj godini priča o novoj vladi nudi nam ekskluzivni novitet ideološkog razjašnjenja u kojoj znamo na čemu smo, sa kime i ko radi za čije interese. Ko za evropske snove, a ko za mrvice ispod sovjetskih nečasnih šinjela, koji ubijaju djecu i spaljuju hiljadugodišnje gradove.
Teška zabluda je i tobožnje insistiranje URE na kontroli sektora bezbjednosti, inostranih i unutrašnjih poslova, kao tvrdoj osovini lojalnosti zapadu i šargarepi zbog koje bi Zapad navodno progutao takvu DF vladu. U pitanju je samo sabotaža novog projekta u kome bi ta partija izgubila priliku da sa pozicije lidera u vrhu vlasti organizue izbore i sebi obezbijedi cenzus kroz manipulaciju državnim aparatom u svrhu izbornog rezultata. Mi zapravo gledamo predstavu u kojoj se premijer, u svom nespornom političkom talentu, igra s koalicionim partnerima, manipuliše njima i, na koncu, sprda sa njima.
I dok se nova “elita spasilaca” raspada, zajedno sa svojom grupom medija, novinara, intelektualaca koji im vire od svuda, razotkrivena u toleranciji na staljinistički šmek i miris rubalja, nama ostaje da se smjestimo u fotelje i posmatramo proces u kome će biti stvorena nova proevropska većina na narednim izborima. Većina koja će spašavati ovu zemlju iz Vučićevih čeljusti!
Ili će, pak, evropska većina i ovog puta izostati, pa će cijena tog izostanka značiti i posljednji ekser u kovčeg ove države, onakve kakvu je znamo, volimo i kakvoj pripadamo.
