Dnevnik Nove TV objavio je redovno mjesečno istraživanje javnog mnijenja Crobarometar za januar 2023. U odnosu na prijethodno istraživanje, decembar 2022., nastavlja se trend rasta ispitanika koji misle kako država ide u pogrešnom smjeru. Njih je čak 66 posto. Također, 63 posto građana ne podržava rad Vlade, a njih čak 73 posto misli kako Vlada nije sposobna riješiti njihove probleme. Ipak, kao i mjesec dana ranije, rejting političkih stranaka ostao je gotovo isti. HDZ je i dalje prvi s podrškom 30 posto ispitanih, drugi su, ponovno, neodlučni kojih je čak 16,5 posto. Treći je SDP koji nastavlja stabilno padati i sada je na 11,6 posto. Slijedi Most s podrškom od 8,7 posto ispitanih, Možemo s 8 posto i Domovinski pokret sa 6,3 posto. Ni jedna druga politička opcija nije ni blizu prelaska izbornog praga. Primja radi, stranka splitskoga gradonačelnika Ivice Puljka, Centar, dobija tek 1,1 posto podrške ispitanih.
Stabilna apatija
Nekoliko je zaključaka koji se mogu iščitati iz posljednjeg istraživanja javnog mnijenja. Prije svega nameće se zaključak kako je politička scena ušla u razdoblje minimalnih oscilacija. Već treći mjesec zaredom ključne vrijednosti istraživanja su praktično istovjetne. Također, rejting i redoslijed političkih subjekata gotovo je identičan već treći mjesec zaredom. Kada bi se cijelo istraživanje moglo opisati jednom rečenicom, bilo bi to ovako – država je upala u stanje stabilne apatije. Postotak ljudi koji ne podržavaju rad Vlade te onih koji misle kako Vlada ne može riješiti probleme u državi nikada nije bio veći. Ipak, vladajuća stranaka ima rekordnu podršku od čak 30 posto građana. Najveća opoziciona stranka tek je na 11,6 posto podrške građana. Postotak neodlučnih birača, čak 16,5 posto, dokaz je kako opozicione stranke još niijsu prepoznale programe opozicije kao one koji državu mogu izvesti iz apatije i beznađa.
Prije nego što nastavimo analizu mjesečnog ispitivanja javnog mnijenja, treba razjasniti neke rezultate iz ispitivanja. Postotak od 30 posto podrške koju uživa HDZ nije nikakav dokaz da je Vlada Andreja Plenkovića uspješna. Pravi pokazatelj uspješnosti, odnosno neuspješnosti, HDZ-ove Vlade je postotak građana koji smatraju kako država ide u pogrešnom smjeru te onih koji misle kako ova Vlada ne može riješiti probleme koji muče državu i društvo. Postotak od 30 posto podrške treba promatrati kroz stranačku infrastrukturu HDZ-a. Dakle, rejting HDZ-a nema apsolutno nikakve veze s uspješnošću ili neuspješnošću Vlade Andreja Plenkovića. Na navedeni rejting niijsu uticali ni inflacija ni porast cijena nakon uvođenja eura. Teško ga mogu uzdrmati i korupcijske afere koje su presudile brojnim ministrima u Vladi Andreja Plenkovića.
Posljednje događaji
Rejting HDZ-a, dok je na vlasti, uvijek je postojan i kreće se između 20 i 30 posto. Samo u jednoj situaciji dolazi do pada podrške HDZ-u dok je na vlasti, a to se pokazalo u nekoliko slučajeva. Naime, tek kada predśednik stranke ili premijer postanu glavni protagonisti nekog skandala ili istrage DORH-a, počinje period ośetnijeg pada rejtinga HDZ-a.
U tom trenutku baza HDZ-a reaguje panično, tražeći alternativno rješenje. Gledajući od vremena Iva Sanadera preko Jadranke Kosor do Tomislava Karamrka, puls biračkog tijela HDZ-a uvijek je istovjetan u situacijama kada se čelni čovjek stranke nađe na udaru. Tako je silazak Ive Sanadera s vlasti popraćen brojnim napisima o mogućim kriminalnim aktivnostima.
Njegovo privođenje u Austriji i izručenje u RH drastično su se odrazili na rejting HDZ-a. Pad HDZ-a pod Jadrankom Kosor počinje u trenutku kada se počinje propitivati način na koji joj je dodijeljen stan te sudbina familije koja je prije nje stanovala u navedenom stanu. Tomislavu Karamarku presudilo je Povjerenstvo za sukob interesa pod vođstvom Dalije Orešković. Iako se na kraju potvrdilo kako su optužbe bile neosnovane, bio je to kraj Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, ali i pad koalicijske vlade. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako će rejting HDZ-a i dalje biti stabilan sve dok s nekim skandalom ne bude direktno povezan sam Andrej Plenković. Posljednji događaji u kojima se u prepisci između Josipe Rimac i Gabrijele Žalac spominje AP prvi su trag ozbiljnije, moguće, involviranosti samog Andreja Plenkovića u neki skandal. Biće zanimljivo promatrati u kojem će se smjeru razvijati taj slučaj te kako će on uticati na podršku HDZ-u.
Međutim, kada u obzir uzmemo strukturu HDZ-a i procese koji utiču na podršku toj stranci, nameće se zaključak kako se opozicija ne bi trebala baviti isključivo HDZ-om. To nam potvrđuje i broj neodlučnih birača – 16,5 posto, kao i broj onih koji smatraju kako država ide u pogrešnom smjeru, 63 posto, te onih građana koji Vladu smatraju nesposobnom – 73 posto. Iz tih podataka potpuno je jasno kako većina stanovništva očekuje opciju koja je spremna ponuditi rješenje i kojoj će ukazati povjerenje na izborima. Stoga bi opozicijske političke opcije trebale preispitati svoju strategiju djelovanja. Samo prozivanje HDZ-a zbog korupcije, nepotizma i autoritarnog načina vođenja države neće, samo po sebi, donijeti uspjeh na izborima. Daleko od toga kako treba prestati s kritikom načina na koji HDZ vodi državu, međutim, to ne smije biti okosnica opozicionog djelovanja.
Nove vizije
Narod je željan novih ideja, programa i vizija Hrvatske. Njih čak 73 posto, obuhvaćenih posljednjim istraživanjem, traži upravo to – nove vizije. Profitiraće ona stranka iz opozicije koja prva napravi otklon od ustaljenog političkog djelovanja koje se svodi na ustaljene kritike bazirane na političkim floskulama od presice do presice. Prva stranka koja u svoje redove pušti struku i izgradi program koji ima uporište u domaćim i stranim stručnjacima iz pojedinih područja profitiraće u idućem periodu. Naravno, za takav pristup treba i potpuno nov pristup stranačkom PR-u koji će znati prenijeti poruke iz programa do svakog domaćinstva.
Kada analiziramo stranke koje bi u idućem periodu mogle iznjedriti nove programe, ideje i ljude, dolazimo do SDP-a, koji je druga stranka po potpori birača. Međutim, ta je stranka u dubokoj kadrovskoj i programskoj krizi koja traje još od odlaska Zorana Milanovića s njezinog čela. Od Peđe Grbina i društva teško je, u ovom trenutku, očekivati bilo kakvu ideju kojom bi donijeli napredak državi i narodu. Štoviše, teško se śetiti kada je društvo s Iblerovog trga uopšte, u posljednje vrijeme, dalo suvisao prijedlog. Strategija SDP-a pod Peđom Grbinom svodi se na tri postulata. Prvo, čekati da se HDZ sam od sebe uruši u korupcijskim aferama kao što se to dogodilo dva puta dosad. Drugo, u svakoj prilici slijediti politiku Zorana Milanovića te se nadati kako će djelimično profitirati na njegovom rejtingu. Treće, pošto-poto formirati saveze s lijevim platformama koje niču kao posljedica propadanja SDP-a te na sinergiji s njima pokušati doći na vlast. Takav pristup ima ograničen domet i on se najbolje vidi po rejtingu koji je cimentiran na 11 posto.
Most je definitivno kralj populizma u Hrvatskoj. Grmoja i Petrov su doktorirali na ponavljanju teza za koje misle kako ih je potrebno iznijeti od trenutka do trenutka. Ne postoji tema koju mostovci ne bi komunicirali ako smatraju da će njome dobiti nekoliko “lajkova” više. Političke doskočice, floskule, postale su sastavni dio političkog bića Mosta u toj mjeri da ih čak ni znanstveni pedigre bračnog para Raspudić više ne može ispeglati. Nažalost, Most je upao u zamku vlastitog PR-a te se pretvorio u projekt prema kojem su oni svrha sami sebi. U takvim okolnostima svaki program koji ta stranka predlaže nailazi na podsmijeh analitičara i stručne javnosti.
Najozbiljniji činilac na političkoj sceni
Možemo je prepolovio svoj rejting. Platforma koja je željela da zavlada Hrvatskom nakon lokalnih izbora u Zagrebu sudarila se sa stvarnošću. Zagreb je trebao biti njihova odskočna daska, primjer na kojem će se dokazati, ali mogao bi biti njihov početak i kraj. Aktivistička ekipa iz Možemo, koja prijethodno nije imala upravljačkog iskustva, sudarila se s krutom stvarnošću javne uprave. Sve dok Možemo ne može riješiti osnovne komunalne probleme u Zagrebu, teško da će njihove poruke i programe iko ozbiljno shvaćati na razini države.
Posljednja politička opcija koja prelazi izborni prag, a koja već pola godine bilježi stalni rast podrške građana, jest Domovinski pokret. Velika prednost DP-a, u odnosu na ostale konkurente na političkoj pozornici, jest činjenica da nikada niijsu bili sastavni dio vlasti. Nije ni Možemo, ali oni upravljaju Zagrebom pa im građani to računaju kao upravljanje velikim sastavom u rangu države. Upravo “neokaljanost” vlašću pruža priliku DP-u da ponudi nove ideje i programe. Druga velika prednost DP-a je status koji u javnosti uživa Ivan Penava. Predśednik DP-a ima pozitivan utisak kod čak 44 posto građana te se gotovo izjednačio s predśednikom Milanovićem. Daleko iza njega su svi ostali predśednici parlamentarnih stranaka, od Petrova, Tomaševića, Grbina do Plenkovića. Uspije li DP u idućem periodu uz ime Ivana Penave vezati programe koji mogu donijeti nadu građanima, mogli bi postati najozbiljniji činilac na političkoj sceni.
