Od današnjeg dana, 2. februara 1991., više ništa nije bilo isto. Nezadovoljni hrvatski Srbi održali su dva mitinga poslije čega više nije bilo sumnje da se spremaju na oružani obračun za ostvarivanje svojih ciljeva.
Početak stvaranja “srpske države” u Hrvatskoj
Na jednom od njih, u Kninu, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke, Jovan Opačić otišao je korak dalje od uobičajene huškačke retorike, ustvrdivši da se na srpskoj državnoj teritoriji može stvarati samo srpska država. Istog dana na Trgu Slobode u Belom Manastiru okupilo se više od 1000 nezadovoljnika koji su poduprli mjere iz Naredbe Predśedništva SFRJ od 9. januara o razoružanju hrvatskih policijskih postrojbi, odnosno kasniju prijetnju JNA kako je spremna u Hrvatskoj da izvede vojni udar ako se ne sprovede razoružanje. Iako je trebao biti održan i u Vukovaru Policijska uprava Vinkovci izdala zabranu održavanja mitinga pa iako najavljen nije održan.
Okupljana u Kninu i Belom Manastiru potaknulo je već istog mjeseca nova zabranjena okupljanja i prteste Srba u istočnoj Slavoniji; u Belom Manastiru i Dalju. U Dalju se 25. februara okupilo više hiljada nezadovoljnih Srba, velikom dijelom pristiglih iz Srbije, đe se prijetilo dobrovoljačkim odredima spremnima na oružani sukob i tražilo rušenje hrvatskih vlasti.
Uvod u sukob
Stoga je već śutridan, 26. februara 1991. Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem donijelo “Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema” kojom se Srbi u tim područjima proglašavaju neodvojivim dijelom “suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji”. Na drugom kraju Hrvatske, u Kninu je pak 28. februara Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće takozvane SAO Krajine donijelo “Rezoluciju o razdruživanju od Republike Hrvatske”, s naglaskom na tome da SAO Krajina ostaje u Jugoslaviji. Mitinzi i političke odluke hrvatskih Srba koji su obilježili januar 1991., bili su uvod u neizbježan sukob koji je sljedećeg mjeseca počeo oružanom pobunom Srba u Pakracu.
Dnevno.hr
