Proslave maturanata i polumaturanata šriom Crne Gore prošle nedjelje su podsjeećale više na neke nacionalističke skupove ispod šatre tokom devedesetih godina, negoli na skup maturanata koji završetkom školske godine završavaju i jedno veliko poglavlje u svom životu. Dok su generacije unazad uz EKV, Indexe, Haustor i Zabranjeno pušenje širile pozitivnu energiju tih dana s kraja školske godine, ove današnje, crnogorske uz Danicu Crnogorčević, Baju Malog Knindžu kreću u boj za Kosovo.
Nevjerovatne scene koje su mogle da se vide ispred škola širom Crne Gore pokazuju u kakvom je stanju crnogorsko obrazovanje. Umjesto pozitivne energije maturanti su prikazali najprizemnije šovinističke nastupe praćene ikonografijom i zastavama devedesetih koje su donijele samo rat i razaranje, pa se postavlja logično pitanje, gdje je crnogorsko društvo pogriješilo?
Da li se ovakvi nacionalistički nastupi đaka, mladih ljudi, od kojih skoro pa nijedan nije bio na Kosovu, a većina nije,osim možda manastira Gračanice, ostatak Kosova ni vidjela na slikama, može pripisati društvenim mrežama, roditeljima, obrazovnom sistemu ili je nešto treće po srijedi?
Za Zoju Bojanić Lalović bivšu direktorku podgoričke Gimnazije odgovornost je kolektivna tj. svih nas kao crnogorskog društva.
Ona za portal Standard kaže da način na koji maturanti i polumaturanti proslavljaju završetak školske godine vidi kao posljedicu trenutnog ambijenta u crnogorskom društvu.
Kako kaže, mladi nisu krivi ali ih mi moramo usmjeravati da se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti i u tome im biti valjani uzori.
“Odgovornost je iskljucivo naša”, zaključila je ona.
A da li će nadležne insitucije pokazati odgovornost i na koji način ostaje da se vidi.
Tog dana proslave nisu uradili ama baš ništa, neki su nijemo, nemoćno posmatrali nacionalistički pir dok su drugi poput dikrektore Gimanzije egzaltirano snimali taj nastup đaka, a neki su svjesno izbjegli reakciju pravdajući to strahom da će “kršima gađati školu”.
Tragično da autoriteta više nema ili da autoritet je u strahu od svojih dojučerašnjih đaka.
No negdje se mora početi, od uprava škola koje su to dozvolile, kad već nijesu mogle na pravi put da izvedu đake onda se mahanja država druge zemlje moralo zabraniti u dvorištu škole.
Ako već neće uprave škole da snose odgovornost onda je red da Ministarstvo prosvjete donese konkretne mjere kako se ovakve stvari više ne bi događale. Negdje se mora povući linija da sljedeći kraj školske godine ne bi dočekali sa šatrom i ražnjem u školskom dvorištu.
standard.co.me
