Ova kratka priča o četničkom zločincu i hrabrom partizanskom ilegalcu jasna je slika današnje Banjaluke, i stalnih pokušaja prekrajanja istorije
Hrabri čin partizanskog ilegalca razotkrio je zločince, a fotografija fašističkih zlikovaca u četničkim i ustaškim uniformama obišla je svijet. Na fotografiji je četnički vojvoda Uroš Drenović, snimljen dok pije pivo s kolegama ustašama i vojnicima Vermachta u hotelu „Bosna“ u Banjaluci.
Čovjek koji je raskrinkao kolaboracioniste i njihovu međusobnu saradnju u gradu na Vrbasu i koji je zaslužan za ovu fotografiju je Vilko Winterhalter,hrabri partizanski ilegalac, koji se domogao filma sa ovom fotografijom u okupiranoj Banjaluci i poslao ga na slobodnu teritoriju.
Vilko Winterhalter rodio se u Banjaluci, 17. jula 1909. godine. Gimnaziju je završio u Banjaluci, a studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Bio je član SKOJ-a, a od 1928. i član KPJ. U NOR-u je učestvovao od 1941. Organizovao je partizanske štamparije i listove na području Bosanske Krajine. Bio je glavni urednik Glasa, organa NOF-a za Krajinu i Oslobođenja za Bosnu i Hercegovinu. Poslije oslobođenja zemlje bio je, između ostalog direktor Oslobođenja u Sarajevu, pomoćnik glavnog urednika Borbe, član Izvršnog vijeća NR BiH i CK SK BiH i savezni sekretar za informiranje.
Ulica Vilka Winterhaltera je 1993. godine izbrisana u Banjaluci, a četnički vojvoda Uroš Drenović, zločinac s fotografije, dobio je svoju ulicu u gradu na Vrbasu.
Inače, Uroš Drenović rodio se u selu Sitnica na Manjači, bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskog rata. Borio se na strani osovinskih sila protiv jugoslavenskih partizana, posebno se istaknuo u napadu na Kozaru. Sarađivao je s NDH.
U Drugi svjetski rat ušao je kao rezervni oficir sa zvanjem poručnika. Po kapitulaciji bio je jedan od vođa ustanka u Bosni, ali se odvojio od partizana i osnovao četničke jedinice. Ubrzo, 1942. godine prilazi ustašama i NDH te s njima sklapa sporazum o lojalnosti i saradnji a sarađuje i s njemačkim nacističkim okupatorom. Njegove jedinice sudjeluju u napadu na civile na Kozari. Gine 1944. godine prilikom savezničkog napada na njemačke položaje.
Po ocjeni koju je dao u svom izvještaju četnički major Slavoljub Vranješević 3. februara 1943. godine, Drenović je bio bolesno ambiciozan čovjek i patio od umišljene veličine te se rado dodvoravao i ustašama i Nijemcima, a uz to je slao i pokloničko izaslanstvo patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve Germogenu u Zagreb. Kao borac bio je hrabar ali vrlo slab zapovjednik jer „nema sposobnosti zapovijedati većoj jedinici u borbi“, svjedočio je Vranješević.
Ova kratka priča o četničkom zločincu i hrabrom partizanskom ilegalcu jasna je slika današnje Banjaluke, i stalnih pokušaja prekrajanja istorije.
Dok demokratske vlasti u bh. entitetu RS slave četničke zločince, njihovim stopama nerijetko idu i mladi učenici i studenti nastavljajući put u ponor, put bez povratka.
(tekst i foto: Ljudski.ba)
