U iščekivanju konačnog razrješenja misterije o najvjerovatnijem ubistvu talijanske novinarke Stafanie Elene Carnemolle – dio I
Uredništvo izdavačke kuće “All Around” oprostilo se od Stefanie: “Stefania Elena Carnemolla nas je napustila. Nedostajaće nam njena inteligencija i radoznalost, njena diskrecija i njena oštrina. Novinarka i spisateljica, pažljiva istraživačica, svako njeno pisanje je sumiranje informacija i razmišljanja koja se nikad ne rade na brzinu. Draga Stefania Elena, All around želi da ti oda počast objavljivanjem ovdje, da svi pročitaju, tvog doprinosa knjizi Lettere al Fronte, o ratu u #Ukrajini koji te je toliko uznemirio da si dodali zastavu Kijeva na svoju profilnu sliku.”
Trgovina između Moskve i Beograda na leševima Srebrenice
Stefania Elena Carnemolla: novinarka
Još uvijek postoji nostalgija na Balkanu. Nostalgija za ratnim zločincima devedesetih, sa licima Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića koja se danas ističu na desktopu pametnih telefona, na zidovima, tetoviranim na znojnim tijelima. Od Republike Srpske do Crne Gore prolazeći kroz Srbiju, gdje duva vjetar desnog ekstremizma, blagosloveni od SPC, oni su heroji. U Beogradu je aktivistkinju, novinarku i političarku Aidu Ćorović i aktivistkinju i ilustratorku Jelenu Jaćimović, na primjer, uhapsila “vrijedna” srpska policija samo zbog gađanja jajima na zid sa krupnim licem Ratka Mladića, koji je još uvek na Balkanu nazvan, s poštovanjem, “general”.
Ovo je jezero na kome Rusija Vladimira Putina već godinama lovi ribu, jezero na kome u ekstazi anjaju Veliku Rusiju i Veliku Srbiju i u nju toliko vjeruju da obećavaju novu Srebrenicu, a na kućama i bogomoljama muslimanskih zajednica pišu prijeteće natpise.
Ministri, šefovi država, premijeri, političari svih rasa, intelektualci, akademici, novinari su inspiratori. Za njih je ubijanje osam hiljada Muslimana bilo pravo, čak i neizbježno, ali u Srebrenici, po njima, nije bilo genocida, možda zločina. Riječ genocid ih razbjesni, pomalo kao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan kada čuje da se govori o genocidu nad Jermenima.
Pogledajte Srbiju, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji: ruskom invazijom na Ukrajinu skinula je masku. Nije bilo pitanje koga ona favorizuje. Beogradski list Informer čak je naslovio da je Ukrajina napala Rusiju (i to dok je promoskovski i probeogradski crnogorski sajt, koji se pretvara da je stacioniran na Kubi/in4s/ u ulici javnih kuća i trošnih zgrada, slavio srećan rođendan ratnom zločincu Ratku Mladiću).
U Briselu su konačno shvatili da je Balkan lonac spreman da eksplodira. Srbija, motor ciljeva Vladimira Putina na Balkanu, na riječima je protiv ruskog napada na Ukrajinu, ali je duboko u sebi srećna. Kada je Brisel zatražio da se pridruži sankcijama Moskvi, Beograd je rekao “ne”. S velikom radošću dotičnih crkava, sretni zbog krvnog pakta između braće.
Nema ničeg religioznog u ovome. To je samo pokvaren souk. Souk otkriven bez imalo srama. Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srbije sa prošlošću između Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković, obećao mu je 22. marta na sastanku u Beogradu sa ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocan-Harčenkom da Srbija nikada neće biti deo „anti- Ruska histerija” i da neće dozvoliti da ruski građani budu lišeni svog bogatstva – govorio je o pogođenim ruskim oligarsima, od sankcija, u novčaniku.
Srbija predsjednika Aleksandra Vučića, takođe sa prošlošću na dvoru Slobodana Miloševića, poručio je Aleksandar Vulin ruskom ambasadoru ne zaboravlja veliku podršku Rusije Srbiji. On ne zaboravlja da Moskva dijeli jednostrano nepriznavanje Kosova od strane Beograda i ne zaboravlja, prije svega, da je Rusija 2015. spasila Srbiju u UN-u, stavivši veto na rezoluciju kojom je ono što se dogodilo u Srebrenici ocijenjeno kao “genocid”.
Bio je 8. jul, kada je rezolucija odbijena, a Aleksandar Vučić, tadašnji premijer, nakon uvjeravanja iz Njujorka, najavljuje svoj odlazak u Srebrenicu na komemoraciju onoga što je po njemu bio običan zločin. Zahvaljujući Rusiji na protivljenju rezoluciji, spasio se dobar glas Srbije i bosanskih Srba.
U stvarnosti, prema hronikama tog vremena, znalo se da će Rusija glasati za. To je uvjeravao Peter Ivancov, tadašnji ruski ambasador u Bosni i Hercegovini. Onda se u Njujorku nešto promijenilo. Rusija će najaviti da će Vitalij Čurkin, ruski ambasador pri UN, glasati protiv rezolucije. To je u Moskvi odlučio Vladimir Putin, kome je pisao predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, moleći ga da sve blokira. Predsjednik Srbije, s druge strane, nije uspio da ubjedi kraljicu Elizabetu II, i ograničio se, dakle, na zahvalnost Rusiji, poštenom i prijateljskom narodu, što je sabotirao pokušaj ocrnjivanja Srbije.
Srbija Aleksandra Vučića nije zaboravila te dane i neće Rusiju prepustiti njenoj sudbini, uzvraćajući joj uslugu što ju je jednog ljetnog dana spasila u sjedištu UN-a, dok su žrtve Srebrenice ležale pod bijelim spomen-kamenovima ili razbacane po jarcima u Bosni i Hercegovini, gdje se još uvijek osjeća miris krvi tog gnusnog zločina, koji je Rusija Vladimira Putina prikrila aplauzom Beograda.
Crna Gora
Mart 2022
