Uspjeli smo da sačuvamo crnogorski identitet. Uvijek smo imali na umu sva nepočinstva Crkve Srbije tokom sukoba u Jugoslaviji i još od tada datira jedna čvrsta distanca prema ograncima te organizacije u inostranstvu. U nama neće naći partnera da razgrađujemo ono što smo mukom gradili od 1999. do danas, a to su naša nezavisna država i mostovi koje gradimo između nje i zemalja u kojima radimo i živimo. Te vrijednosti baštini ogromna većina naših građana u Zapadnoj Evropi – kaže Nenad Popović
Razgovor sa Dr Nenadom Popovićem, sekretarom udruženja Montenegro-Hessen iz Frankfurta
Pravo da biraš ili da budeš biran je jedno od fundamentalnih ljudskih prava. Kako je utvrđeno, Milojko Spajić očigledno to pravo ima u dvije države, što nije ispravno i zato mu je kandidatura odbijena, ali ima i od toga gore. Naime, naše komšije Trebinjci glasaju u BiH, u Srbiji i u Crnoj Gori u Herceg Novom i Nikšiću, tako da su dva puta ,,ravnopravniji“ od ostalih građana u tim državama – kaže u razgovoru za Pobjedu sekretar udruženja Montenegro-Hessen iz Frankfurta dr Nenad Popović. Komentarišući kompleksnu političku situaciju sa duplim biračima u
Crnoj Gori Popović podsjeća da je bivša Krivokapićeva vlada zamislila da što prije ukine pravo glasa našim građanima na privremenom radu u inostranstvu, i da selektivnim davanjem državljanstva uveze još nekoliko hiljada svojih sigurnih birača iz BiH i Srbije.
– Od svih naših ljudi koji rade u Evropi, oko 25 odsto su uzeli iz raznoraznih razloga državljanstvo države u kojoj žive i time su automatski izgubili pravo glasa u Crnoj Gori, ali su dobili u tim evropskim zemljama i to je tako kako treba da bude u uređenim državama.
On podsjeća da je ta namjera bivše klerikalne vlade dobila brz i masivan odgovor, kako od patriota u zemlji tako i u dijaspori.
-Na inicijativu naše MD Alijanse koja okuplja 9 udruženja u Njemačkoj, tome se usprotivilo čak 53 udruženja građana Crne Gore iz cijelog svijeta. Tada smo najavili osnivanje fonda čijim bi sredstvima branili pravo glasa naših građana kroz sve sudske instance do suda u Strazburu i vjerujte da bi ta sredstva bila obezbijeđena u nekoliko dana. Krivokapić je osjetio da je udario na tvrdo i brzo se preorjentisao da razgrađuje državu tamo đe je mekše, sve u skladu sa karakterom pokreta iz Drugog svjetskog rata čiju ideologiju on baštini.
Kako ocjenjujete stanje u državi, ozbiljnu političku, društvenu i socijalnu krizu u kojoj se nalazimo od avgusta 2020. godine? Kako komentarišete i rastući populizam i nacionalizam u društvu koji je doveo državu do bankrota, ali i do činjenice da nam trobojke stoje po opštinskim kabinetima?
POPOVIĆ: Što se tiče populističkih finansijskih vratolomija koje je tada odlazeća vlada Zdravka Krivokapića preduzela pripremajući se za osnivanje raznih novih partija, ne morate pitati nikakvog magistra ni doktora ekonomije za to. Dovoljan vam je neko ko je makar kiosk za kokice vodio, da vam kaže da je to neodrživo i da će naplata doći, ne našoj đeci kako je ranije kod zaduživanja bilo nego, ovoj generaciji i to za najviše godinu. Zato bi bilo vaseljenski pravedno da u tom momentu Vladu i ta ministarstva vode isti ljudi koji su to skrivili i da izađu pred građane da im objasne kako su to doveli državu do bankrota sličnog onom koji smo gledali u Grčkoj prije nekoliko godina. Ako se to tako ne desi, nego neko finansijski odgovoran preuzme vlast, ne bih volio biti njima u koži.
U civilizovanim zemljama je nepristojno pitati nekoga za religijsku i nacionalnu pripadnost, jer je to privatna stvar koja ostaje u okviru porodice i ne iznosi se vani. Takođe, isto tako nepristojno je pitati nekoga koga će na izborima glasati, a da ne kažem da prelazi sve granice nepristojnosti agitovanje da pomenuti glasa drugačije nego što je mislio. Takođe, niko se ne usuđuje da pita nekoga kolika mu je plata ili koliko mu firma ima profita. U Crnoj Gori je to drugačije, bez primjera u svijetu, zaposlenje ti daje potvrda sa litija, a ne kvalifikacija i radno iskustvo, barjačiš sa državnom zastavom susjednih država bez sankcija i to smatraš ispravnim, a one multinacionalne i multireligiozne građane pod državnim barjakom Crne Gore nazivaš crnogorskim ekstremistima i fašistima po primjeru Putinove propagande protiv ukrajinskog naroda i države. Primjeri poput kampanje za popis stanovništva koji smo imali prošlih puta, lične objave mijenjanja nacionalne pripadnosti preko televizije ili navijanje za tuđu reprezentaciju, iako im sinovi ili šćeri igraju za našu, su pojave koje bi trebalo prostudirati u okviru psihomedicine.
Vrijednosti koje smo nekada baštinili su danas izvrnute, što civilizovanu i miroljubivu većinu dovodi u čudo i nevjericu, ali ona još uvijek gleda to nijemo po onoj Andrićevoj: ,,Dođu, tako, vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Kad se ova civilizovana većina crnogorskog društva uspravi i artikuliše, ovima gore pomenutim će ,,biti usko“ u Crnoj Gori i njihova ideologija će biti ponovo, i nadam se jednom zauvijek, bačena na đubrište istorije i čovječanstva.
Pored duboke društvene krize izgleda da je pod najjačim udarom Crkve Srbije crnogorski identitet, koji je dijaspora i tamo u tuđini uspjela sačuvati. Kako smo dozvolili da postanemo manjina u sopstvenoj državi?
POPOVIĆ: Ovdje odmah moram da kažem da se ne slažem sa Vašom konstatacijom da smo u manjini. Ovi drugi su samo glasniji, jer misle da je došlo njihovih pet minuta ili kako reče njihova perjanica Zdravko Krivokapić – da su se oslobodili poslije 75 godina ropstva.
Na istom fonu je djelovanje SPC u Crnoj Gori od 1919. do danas: negiranje crnogorske nacije, jezika i Crnogorske pravoslavne crkve, te relativizovanje trajanja crnogorske države preko hiljadu godina stavljanjem Crne Gore u ravan samo jedne od njihovih imaginarnih srpskih zemalja. Na tome tvrdo istrajavaju posebno otkad je pokojni g. Risto Radović sjeo na prijesto Sv. Petra Cetinjskog. Sa njime se Crnogorcima desila duhovna i nacionalna katastrofa poput japanske Fukušime. On je duhovno otrovao i zemlju i vodu i vazduh naše domovine kako među parvoslavcima, tako i prema našim dragim sugrađanima katoličke i islamske vjere. Otrov koji je posijao trajaće i biti maligan po naše društvo poput radijacije u Fukušimi.
Ipak je dijaspora uspjela u svojoj misiji da sačuva identitet, dok je Crkva Srbije taj isti identitet gasila u Crnoj Gori?
POPOVIĆ: Da, i to strogom personalnom selekcijom sveštenstva u CG. Najveće šanse su imali oni koji nijesu iz CG, jer im se vjerovalo da će sprovodit srpski program bez pogovora. Ako je neko primljen iz crnogorske populacije, taj se morao deset puta dokazivati da je on taj pravi. Etničke Crnogorce su polako penzionisali i popunjavali odanima, tako da danas imamo u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori najtvrđeg nastavljača četničke ideologije. Zloupotreba slabosti države, pojedinih donatora humanitarne pomoći i sujevjerja jednog dijela stanovništva su posebno poglavlje u debeloj knjizi subverzivne djelatnosti pomenute organizacije prema državi domaćinu.
Ipak, u dijaspori smo uspjeli da se sačuvamo. Crnogorski građani pravoslavne vjere u dijaspori jednostavno su svjesni nepočinstava te organizacije tokom sukoba u Jugoslaviji i još od tada datira jedna čvrsta distanca prema ograncima te organizacije u inostranstvu.
Nas s vremena na vrijeme posjete velikodostojnici Crnogorske pravoslavne crkve, a na usluzi su nam sveštenici prijateljskih crkava – Ukrajinske, Bugarske i Makedonske pravoslavne crkve.
Koliko je dijaspora razjedinjena, da li se možete udružiti i po ko zna koji put pomoći Crnoj Gori, kao što ste to uvijek činili?
POPOVIĆ: Vi ste kao profesionalna novinarka sigurno pratili reagovanja i protestna pisma naše MD Alijanse od 30. avgusta 2020. naovamo. U saopštenjima koje su potpisivali naša predsjednica Emira Ličina-Mustajbašić i potpredsjednica Nena Keselman-Evans primijetili ste našu čvrstu odluku da ne sarađujemo sa Vladom i njenim institucijama, kao ni sa njenim činovnicima za koje su u parlamentu ruku digli najveći negatori naše nacije, države, zastave, himne, ratni huškači, agenti tuđih tajnih službi.
Pitali su nas zašto? Zato što sa takvima nemamo zajedničke teme. U nama neće naći partnera da razgrađujemo ono što smo mukom gradili od 1999. do danas, a to su naša nezavisna država i mostovi koje gradimo između nje i zemalja u kojima radimo i živimo.
Te vrijednosti baštini ogromna većina naših građana u Zapadnoj Evropi.
Lobiramo za ubrzanje našeg puta ka EU
-Crna Gora nema iskrenijeg saveznika i strateškog partnera od svoje dijaspore i mi pomažemo i pomagaćemo i kad niko drugi neće. Mi smo pred referendum 2006. lobirali u svojim državama i mijenjali nezavisnoj državi Crnoj Gori nenaklonjeno javno mnjenje. Slali pomoć u svakoj prilici, investirali svi po svojim mogućnostima, tako da je suma od priliva novca 2019. prešla pola milijarde eura preko bankovnih računa, a pretpostavlja se da je realna suma oko milijardu eura godišnje. Sada se ti brojevi više ne objavljuju, ali je realno da su za pola manji, jer se ni mi sami ne odlučujemo u ovoj institucionalnoj krizi i zastoju evropskih integracija dalje da investiramo, tako i ne ohrabrujemo naše njemačke sugrađane, iako je interes za našu zemlju postao kod njih jako izražen. Trenutno smo mi u MD Alijansi skoncentrisani da u komunikaciji sa relevantnim političkim partijama u Njemačkoj obezbijedimo podršku za ubrzan prijem Crne Gore u EU i za stvarne proevropske snage u zemlji (a to nijesu Pokret ,,Evropa sad“, Demokrate ni Ura, jer su svi pod skutom Crkve Srbije) – kaže Popović.
Pobjeda
