Političke promjene 2020. godine direktno su uslovile kardinalne promjene u tužilaštvu i sudovima. Ostali smo bez VDT-a, SDT-a, desetak sudija Vrhovnog suda i konačno bez djelotvornog Ustavnog suda. Sve promjene su uzrokovane političkom voljom – izmjenom postojećih zakona, koji su u parlamentu kreirani sa jednim i posve jasnim ciljem – personalne i interesne promjene, a ne sistemsko unapređenje borbe protiv kriminala. Posljedica takvog, ad hominem, mijenjanja zakona je potpuna blokada sistema pravde definisanog kao otkrivanje, istraživanje i suđenje za ozbiljna krivična djela
izvor: Pobjeda
aurtor: Nikola Martinović
ANALIZA: Kad politička elita na vlasti upravlja promjenama u pravosuđu posljedice su dalekosežne i teško popravljive
Kako vrijeme odmiče sve su jasniji dometi klerorevolucionarne promjene vlasti nakon izbora 31. avgusta 2020. godine. Red je da se na kraju 2022. godine podsjetimo gorkih plodova takve promjene.
Ne trebaju se ljutiti predstavnici sadašnje vlasti zbog upotrebe sintagme klerorevolucionarna promjena. Ova sintagma, u najbližem, opisuje situaciju u kojoj se u sekularnoj državi vlada formira u manastiru, pod patronatom mitropolita SPC, i sa odlučujućim uticajem Srpske crkve na sastav Vlade i državne administracije.
Prvenstveno i sa najvećim uticajem na polju bezbjednosti i pravde, a potom prosvjete, nauke i kulture.
IZGON GRAĐANSKIH I EVROPSKIH VRIJEDNOSTI
Istrajnost nove vlasti na progonu i gušenju svakog evropskog, građanskog, progresivnog i crnogorskog stremljenja u cilju promocije i ostvarenja srednjevjekovnog mita o hegemoniji Rusije i Srbije nad balkanskim narodima je očigledna.
Primjera ima sijaset. Od uvođenja vjerskih obreda jedne konfesije u institucije sekularne države (osveštenja, kađenja, uvođenja Slave i dr.) preko desantno-helikopterskog uvođenja mitropolita Joanikija u tron, represije nad građanskim protestantima na Belevederu, Bogetićima i Nikšiću, razbijanje bezbjedonosnog sektora, praznine na čelu Vrhovnog suda, tužilaštva, u sastavu Sudskog savjeta i Ustavnog suda, sve do in flagranti kršenja Ustava.
Posljedica dvogodišnjeg opskurnog vršenja vlasti na sve segmente društva je nezabilježena ekonomska zaduženost, kolaps zdravstvenog sistema, primat vjerske prosvjete nad sekularnom, blokada efikasne borbe protiv organizovanog kriminala i konačno civilizacijski sukob sa načelima prosvijećene Evrope (EU), te konačnog dovođenja države Crne Gore na nivo provizorijuma.
Kao advokat posvećen etičkom pristupu društvenim pojavama, pa i kada se radi o devijacajama, osjećam obavezu da ukažem i na negativne pojave i tendencije u segmentu osnovnih ljudskih prava i sloboda građana, te izostanku mjerljivih rezultata tužilačko pravosudnog sistema u borbi protiv organizovanog kriminala.
RASTURANJE PRAVOSUĐA
Političke promjene 2020. godine direktno su uslovile kardinalne promjene u tužilaštvu i sudovima. Ostali smo bez VDT-a, SDT-a, desetak sudija Vrhovnog suda i konačno bez djelotvornog Ustavnog suda.
Sve promjene su uzrokovane političkom voljom – izmjenom postojećih zakona, koji su u parlamentu kreirani sa jednim i posve jasnim ciljem – personalne i interesne promjene, a ne sistemsko unapređenje borbe protiv kriminala. Posljedica takvog, ad hominem, mijenjanja zakona je potpuna blokada sistema pravde definisanog kao otkrivanje, istraživanje i suđenje za ozbiljna krivična djela.
Smijenjen je Milivoje Katnić, pod uslovima koji nijesu važili za njegove prethodnike. Po izričitom nalogu Dritana Abazovića smijenjeno je osam pomoćnika direktora policije i Zoran Lazović.
Kome je odgovarala i ko je naložio smjenu Lazovića? O tome najbolje govore zakonito snimljeni razgovori pripadnika OKG iz Budve i istaknutih političara iz vlasti.
Uhapšen je Saša Čađenović, specijalni tužilac za organizovni kriminal, koji ima rekordan broj potvrđenih optužnica za najteže oblike kriminala.
Rasformiran je SPBOK, i uhapšen Petar Lazović, čiji je rad doveo do otkrivanja najozbiljnijih OKG i obezbjeđenja desetine svjedoka saradnika i zaštićenih svjedoka. Rad i rezultati policijsko tužilačkog tima Katnić-Čađenović-SPBOK priznati su i nagrađeni i od strane Evropske komisije.
OSVETNIČKO POSTUPANJE
Sudeći po jasnim i javnim izjavama političara DF-a, smjene su izvršene očigledno u cilju eliminacije policijsko tužilačkog tima koji je postupao u slučaju poznatom kao ,,Državni udar“.
Ove smjene su jasna osveta politike tužilačkim organima. Ako društvo dozvoli osvetničko postupanje politike prema pravosudnim institucijma (sud-tužilac-advokat), onda treba reći zbogom nezavisnosti pravosudnog sistema.
Koji će normalan sudija/tužilac nepristrasno suditi politički ili ekonomski značajnoj ličnosti, svjestan da kroz par godina taj okrivljeni može doći u poziciju da politički/donošenjem zakona odlučuje o tom nosiocu pravosudne funkcije.
Upravo iz ovog razloga Suzana Mugoša nije izabrana za VDT, iako je ispunjavala sve uslove – ali je politika bila neumoljiva. Mana joj je bila što je sudila ,,Državni udar“.
POREĐENJA
Da bi objektivno donijeli sud o kvalitetu rada i osvijetlili motive smjene i progona Katnića, Čađenovića i Lazovića, treba uporediti rezultate koje je ovaj tim imao u borbi protiv organizovanog kriminala, sa aktuelnim rezultatima.
Ovaj tim je imao najbolje rezultate protiv organizovanih kriminalnih grupa u istoriji te borbe. Procesuirano je više od 200 članova organizovanih kriminalnih grupa, zaplijenjeni su višemilionski iznosi, i blokirana ogromna imovina osumnjičenih.
Kao najbolje sredstvo za borbu protiv organizovanog kriminala ovaj tim je uspio da obezbijedi desetinu zaštićenih svjedoka i svjedoka saradnika koji su najkredibilniji instrumenti borbe protiv organizovanog kriminala.
Današnja situacija u kojoj se pokušava obesmisliti rad prethodnog tužilaštva, može voditi i scenariju da svi do sada okrivljeni budu oslobođeni. To bi bio prirodan i pošten pristup, ako se već tvrdi da su Saša Čađenović i Petar Lazović bili saradnici lica koja su uhapsili i procesuirali.
Dakle, nalazimo se u vrtlogu u kojem se istovremeno optužuje više od stotinu osoba za organizovano kriminalno djelovanje, a tužilac i policajac koji su učestvovali u njihovom procesuiranju proglašavaju se za njihove saradnike. Jedno i drugo teško mogu zajedno.
Petar Lazović biva optužen sa saradnju sa osobama koje su optužene da žele da mu ubiju oca. Koliko je ova teza realna, neka svako prosudi.
Rimski pravnici su to nazivali contradictio in adjecto.
Kako sam i iznio, notorna je činjenica da je tim Katnić-Čađenović-SPBOK uhapsio preko 100 članova kavačkog klana, spriječio više ubistava i obezbijedio desetinu zaštićenih i svjedoka saradnika. Kao nagradu od organizovanih kriminalnih grupa dobili su prijetnje likvidacijom, za što je optužnica potvrđena i o tom događaju se trenutno sudi.
POSLJEDICE
Nakon eliminacije ovog tima u Crnoj Gori nema otkrivanja bilo kojeg člana OKG ili njihove aktivnosti. Postoji li neko ko vjeruje da su OKG nestale i da više nema njihovog djelovanja?
Odgovor je jednostavan.
OKG nesmentano rade, institucije im otkrivaju identitet informatora, saradnika i operativaca i na taj način za dugo obesmišljavaju bilo kakav operativni rad policije. Poslije iskustva Petra Lazovića nema policajca koji će operativno bilo što raditi na otkrivanju aktivnosti OKG. Umjesto pohvale, takvim operativcima se crtaju mete.
Kokain u količini od preko jedne tone dolazi u Crnu Goru, a da nadležni organi ne znaju ni ko je donio ni ko je organizovao cijelu operaciju. Optužuje se porodica Krstović, a istragu ne vodi SDT, iako količina droge ukazuje da se radi o organizovanom kriminalu. Istragu vodi Više tužilaštvo, kao da se radi o prodaji par grama kokaina, a ne o međunarodnom transportu više od hiljadu kilograma.
Kokain u magacinu Voli otkrivaju radnici Voli-ja, a ne policija. Kokain u mineralnom đubrivu koje se nalazilo u Luci Bar otkriva albanska, a ne crnogorska policija.
Postavlja se pitanje kako je to moguće da nakon smjene tima Katnić-Čađenović-SPO izostaju rezultati na ovom polju, a kokain u Crnu Goru nesmetano dolazi.
Ako je ovaj tim smijenjen zbog lošeg rada bilo bi za očekivati da njihovi nasljednici pokažu bolje, a ne gore rezultate.
Aktuelni slučajevi Plantaže, Vesna Medenica, Privredni sud su sa stanovišta otkrivanja vrlo jednostavni, jer se svi dokazi nalaze ili u spisima ili kod svjedoka koji su sami došli u tužilaštvo. Permanentni stav tužilaštva da skoro svaku istragu zatvori za javnost predstavlja, u suštini, ograničavanje prava na odbranu.
Zatvorenost istrage u kojoj je okrivljenima i odbrani uskraćeno pravo da se javno brane, a mediji iznose gotovo sve iz istrage, ozbiljno narušava poziciju okrivljenih u fazi istrage.
Javnost dobija sasvim drugačije informacije kada počne suđenje i okrivljeni sa advokatima počnu javno iznositi činjenice. Tada se baš i ne čini da ovi predmeti mogu završiti osuđujućim odlukama. Tako je premet Privredni sud bio započet sa medijskim špekulacijam da je država oštećena za desetine miliona eura, a optužnica je došla u sud sa podatkom da u tom slučaju nema bilo kakve štete po državu.
Vjerujem da će takvih zaključaka biti još tokom suđenja.
JAVNOST KAO ODBRANA
Kada se ove činjenice povežu dovode do zaključka da je u Crnoj Gori na sceni politički progon nosilaca pravosudnih funkcija i potpuno rastakanje bezbjedonosnog sektora.
Da bi prevazišli sadašnju močvaru od institucionalnog postupanje biće nužno da nosioci najodgovornijih finkcija u pravosudnim organima izađu iz ilegale i počnu djelima braniti univerzalne i opšte principe prava.
Inače rizikuju da oni samu budu ,,samljeveni“ u političkom ,,mlinu“, u trenutku kada vlasti to bude odgovaralo.
