vominfo.com
U Crnoj Gori mnoge stvari prolaze ispod radara. Evo i primjer za to: prije otprilike mjesec i po, sutkinja Suzana Mugoša je javno izjavila da joj je na jednom seminaru, kolega iz Srbije , pred više ljudi reka, da vlast u Srbiji (čitaj Vučić , jer tamo druge vlasti i nema) ima još puno dokaza u vezi priprema za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Ali da taj materijal nije proslijeđen crnogorskom tužilaštvu. Sutkinja Mugoša je rekla da ima saznanja da je veliki broj dokaznog materijala ostao u Srbiji. Ali …. kako nastavi njen kolega iz Apelacionog suda u Beogradu, dokazi koji nijesu proslijeđeni crnogorskom tužilaštvu su proslijeđeni drugoj strani. Tačnije rečeno dokazi su proslijeđeni, odbrani ljudi optužrnih za terorizam. Naravno, lako je izvesti zaključak da Vučićevo obavještenje optuženih i osuđenih za terorizam ima samo jednu svrhu da im skrene pažnju da su dokazi koji njihovu kaznu od 5 godina zatvora, veoma lako pretvaraju u kaznu od 40 godina. Znači da svaki pokušaj neposlušnosti ima svoju cijenu. A ona nije baš mala i izražena je u 35 godina dužeg boravka u insituciji smještenoj u malom gradiću u blizini Podgorice (a to nije Virpazar). E sad… dolazimo do druge još zanimljivije stvari, jer ova prva nam baš i ne predstavlja iznenađenje . A ta druga zanimljiva stvar je kadidatura Milojka Spajića za predśednika Crne Gore .
Znamo da je bio veoma kontroverzan ministar u vladi Zdravka Krivokapića. Nadaren za laku manipulaciju novcem, na uništavanje vitalnih crnogorskih firmi , i još lakšu umjetnost zavođenja dama širom azijskog kontinenta i svih nacija,onako kako je on sam sebe opisao u jednom javnom nastupu, političkih i vjerskih svjetonazora . Ostvarivši dobar, tačnije iznenađujujće odličan rezultat, na lokalnim izborima, u Mojkovcu, na Žabljaku, Pljevljima, prigradskim naseljima Podgorice, došao je u veoma povoljan politički položaj. Postao je sjajna prilika za “politicku udaju”.
Međutim, nikome nije jasno zašto je toliko žurio da se – uda. Možda briga “da ne ostane” a možda sugestija sa strane. Ipak sve lici na brzopletost. Savršeno svjestan da time što ima državljanstvo Srbije njegova kandidatura ne zavisi više od njega. Bukvalno je, ničim izazvan, svoju političku sudbinu predao Vučiću. Pošto svi znamo da u suśednoj državi, od rezultata utakmica pa do pregovora o ZSO na Kosovu, odlučije samo jedan covjek, nije problem da isti izda nekakvu potvrdu o državljanstvu. Za njega jedan telefonski poziv a za Spaijća politička (a bogami i finansijska) budućnost. Ako Vučic odluči da pošalje potvrdu da Spajić ima srpsko državljanstvo, izbača ga iz predśednicke trke. Ako pak pošalje potvrdu da nema državljanstvo Srbije, onda ga ima u šaci kad god poželi. Jednostavno, politička sudbina Spajića zavisi od telefonskog poziva Vučića. No, ima još jedno rješenje. A to je da Vučić sve prećuti… eskivira. Pređe preko te priče kao da ona za njega ne postoji. Nenadležan! Ili kako bi to uradila već otužno legendarna Suada Zoronjic – uzdržan(a). A to neodoljivo podśeca na onaj vic đe kokoška bježi ispred kokota koji ima prilične aspiracije prema njoj. I u tom magnovenju kokoška razmišlja: “Ako mu pobjegnem, a mogu, ostah bez zadovoljstva. Ako se opuštim i stanem, svi će reći da sam laka ženska. NAJBOLJE DA SE SPOTAKNEM”. Ko će se od Vučićevih kandidata za predśednika države (koju ne žele), spotaći ili ostati moralno savijen a uspravan, brzo ćemo dobiti odgovor.
Ps. Kao što svi znamo Dritan Abazovic nema nikakvih dilema. On ce stati kad mu se kaže.
